Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Sedam stupova mudrosti i Sedam sestara (6)

Svi su ratovi za naftu…

 
 
Kompanije koje su činile anglo-američki naftni kartel Sedam sestara vodile su SAD u sve veću ovisnost o nafti i to iz regije koju je američka inozemna politika Hladnog rata sve više činila nestabilnom – politički i vojno. Kamo god je Sedam sestara pošlo tražiti naftu, Pentagon i vojska SAD-a išli su za njima. […] No, SAD-u i CIA-i nije bilo poznato da je i Sovjetski Savez imao svoj naftni adut. Njihovi geofizičari i geokemičari od ranih su 1950-ih u strogoj tajnosti radili na razvijanju nove radikalne metode za pronalaženje nafte. […] Do 1980. godine mnoge manje republike – uključujući Kazahstan i Azerbajdžan – postale su drugi najveći proizvođač nafte na svijetu poslije Saudijske Arabije. […] Sedam sestara na Zapadu bile su opsjednute time kako prikriti činjenicu da svijet doslovno pliva na nafti. […]
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2018/07/9368a329247b5aa5a6ccc15b2a5b5908.png
Iransko-irački rat označit će početak gotovo neprestanog niza posredničkih ratova u režiji SAD-a, te naposljetku ratova koje će izravno voditi SAD u novom stoljeću – za kontrolu naftom bogatog Bliskog istoka. […] Washington je potajno potaknuo rat između Irana i Iraka ne bi li na taj način podigao cijene nafte. Istodobno, Pentagon je dobio golemo odlagalište za višak oružja koje je ostalo iz rata u Vijetnamu. […] Washington je potajno potaknuo rat, namjerno šaljući lažne poruke suparničkim stranama. Za Washington i kompanije Sedam sestara, ratom su se dizale cijene nafte, i to dok god je toliko veliki udio svjetske nafte bio ugrožen. […] Iransko-irački rat dopustio je da cijena nafte bude na neviđeno visokoj razini, čime su banke u Londonu i New Yorku i dalje bile likvidne jer su nastavile reciklirati petrodolarske zajmove zemljama Istočne Europe, poput Poljske i Jugoslavije, te zemljama u razvoju koje su se brzo razvijale, poput Brazila, Argentine, Meksika i većine Afrike. […]

 

Odluka da se Sadam Husein potajno naoruža nakon rata s Iranom bila je dio dugoročnog strateškog projekta Pentagona i američkih elitnih krugova koji su kontrolirali Rockefellerove naftne kompanije (Mobil, Chevron, Exxon) i vojne industrije, uključujući obrambenu industriju i tvrtke za naftnu infrastrukturu […] Naoružanje Sadama 1989. godine bilo je priprema za sljedeću fazu u ostvarenju izravne kontrole Pentagona nad naftnim zalihama Bliskog istoka. […] Sljedeći korak bio je osigurati da Sadam Husein napravi ono što Washington želi – da izvede vojni napad na susjedni Kuvajt, malu državu veličine New Jerseyja, koja je bila smještena na rijeci Shatt el-Arab; na ključnoj transportnoj ruti za izvoz nafte preko Zaljeva u Europu i Japan. […] Sedam sestara i njihovi bankari ponovno su [1990.] osigurali visoke cijene nafte umjetno stvorivši nestašicu, te ponovno iskoristivši namjerno potaknut posrednički rat kako bi to učinili. […]
 
Izravan cilj Washingtona bio je razbiti Sovjetski Savez na usitnjene i nepovezane dijelove kako bi osigurao kontrolu nad njihovim golemim naftnim bogatstvom. […] Bushova administracija [u srpnju 1990.] inzistirala je na tome da se ekonomsko restrukturiranje bivših zemalja Varšavskog pakta i sovjetskih republika, uključujući i Rusiju, obavlja pod kontrolom MMF-a. Bila je to najdraža institucija Washingtona uz pomoć koje će slabija gospodarstva doći pod sferu utjecaja SAD-a zahtijevanjem masovne privatizacije i devalvacije valuta, čime će vanjsko preuzimanje biti iznimno jeftino i čime će se Istok otvoriti ka masivnom pljačkaškom pohodu koje će potrajati većim dijelom 1990-ih. […] Govorilo se da je Chevron podmitio dužnosnike za samo šaku dolara kako bi ušao u Kazahstan. U listu 'Moscow News' taj je dogovor nazvan 'prljavim poslom čija je namjera gurnuti goleme sovjetske naftne rezerve u crnu rupu bez ikakve zarade za Sovjetski Savez'. Bili su u pravu. […]
 
Golema podvodna naftna i plinska polja u blizini Bakua bila su veliki izazov za američke interese. Nafta iz Bakua na potencijalna će tržišta doći preko postojećeg naftovoda iz sovjetskog razdoblja koji je prolazio kroz rusku pokrajinu Čečeniju u kojoj je živjelo manje od pola milijuna ljudi, većinom muslimanskog stanovništva. […] Prigodno za geopolitičke ciljeve Washingtona u toj regiji, Čečeniju je uskoro zahvatio val nasilja koji je ugrozio izvoz nafte iz Bakua i Kaspijskog jezera preko Rusije. Trebat će pronaći neku drugu rutu. Vodeći zapadnjački mediji pokazali su krvavu bitku između Ruske Federacije i samoproglašene nezavisne Republike Čečenije kao borbu između muslimanskih Čečena koji traže pravo na svoju državu i pravoslavnih Rusa ili ateista; ili pak kao bitku vjekovne etničke mržnje. Međutim, to je bila borba  za kontrolu nad mogućim i postojećim naftovodnim putovima – hoće li ta kontrola pripasti Rusiji ili SAD-u. […] Kad su vodeće američke i britanske naftne kompanije nahrupile u države bivšeg Sovjetskog Saveza kako bi preuzele naftne zalihe pod povoljnim uvjetima, mudžahedinski borci koji su ostali iz gerilskog rata koji je SAD vodio u Afganistanu, tajno su dovedeni u Čečeniju. […] Washington je podržao 'neovisnost' Čečenije, što je bio dio strategije komadanja Rusije. […] Čim se zbog kaosa u Čečeniji pokazala potreba za izgradnjom alternativnog naftovoda kroz proameričku Gruziju i Tursku, novac i 'dobrovoljci' za čečenski cilj su nestali. Cilj je postignut – oslabljena je kontrola Moskve nad naftnim tokovima Kavkaza. […]
 
Cilj Chevrona, Exxona, Arco-a, BP-a i drugih anglo-američkih naftnih giganata, kao i banaka i političkih krugova iza njih, nije bio osigurati naftu za buduću veliku potražnju Amerike. To nikad nije bio predmet razmatranja. Njihov cilj bio je ni manje ni više nego kontrola najvećih poznatih područja bogatih naftom na cijelom planetu. Bio je to geopolitički plan od najveće strateške važnosti za buduću moć SAD-a – nije bilo važno koristiti se tom naftom, nego uskratiti je potencijalnim političkim protivnicima. […]
 
Ruski i ukrajinski znanstvenici utvrdili su da ugljikovodici – razne molekule vodika i ugljika koji su baza za naftu, plin, ugljen, pa čak i dijamante – nastaju otprilike 200 kilometara ispod površine Zemlje, gdje se proizvodi metan ili smjesa metana. Smjesa se pod visokim tlakom i temperaturom vertikalno probija prema površini preko tzv. migracijskih kanala. […] Uz drukčije geofizičko razumijevanje Zemlje i njezine unutarnje dinamike, nafta i plin bi se po cijelom planetu mogli pronaći u izobilju. A to sigurno nije bilo nešto što su moćni anglo-američki naftni giganti i njihovi bankari s Wall Streeta htjeli čuti. […] Jedno od najzapanjujućih otkrića ruskih istraživača tijekom nekoliko desetljeća ispitivanja i promatranja bio je zaključak da naftna polja ne izumiru. […] Ta je promjena imala strašne posljedice za geopolitičku strategiju Washingtona. Da parafraziramo već spomenuti citat Henryja Kissingera: 'Ako ne možete kontrolirati naftu, nećete kontrolirati ni cijeli svijet'. [Prof. s ukrajinske Akademije znanosti V. I. ] Sozanski je izračunao da je količina potencijalne proizvodnje nafte i plina barem '8 puta veća' od procjene koja se temelji na ograničenom, fosilnom podrijetlu nafte i plina. Zaključio je da 'postoje goleme količine nafte, dovoljne za potrebe čovječanstva za nekoliko tisuća godina'. […] Ne samo da se naftna polja obnavljaju; prema profesoru [Vladimiru] Kučerovu, ruski i ukrajinski znanstvenici potvrdili su da se korištenjem jedinstvene metode za istraživanje aktivnih geoloških područja na dubinama od 1000 metara mogu locirati ležišta podzemnih voda koja bi mogla omogućiti stalnu opskrbu čistom izvorskom vodom, što je zanimljivo za zemlje Bliskog istoka, Kinu i druge zemlje u kojima vlada nestašica izvora podzemnih voda. […]
 
Dick Cheney bio je dio skupine u američkom političkom ustroju koja će ubrzo iskoristiti argumente iscrpljenja nafte – Hubbertovu i Campbellovu teoriju o 'vrhuncu crpljenja nafte' – kako bi opravdala vojnu intervenciju SAD-a u naftnim poljima Bliskog istoka, gdje, kako je Cheney primijetio, 'nafta i dalje ostaje primarni posao Vlade'. […] Prije američke okupacije Iraka, Sadam Husein je potpisao ugovore o istraživanju iračkih naftnih polja s ruskim, francuskim i kineskim naftnim kompanijama […] prije početka rata u ožujku 2003. godine. Američke i britanske naftne kompanije bile su ostavljene na cjedilu; Sadam ih je isključio. Washington je napao Irak kako bi preduhitrio gubitak drugih po redu najvećih rezervi konvencionalne nafte na svijetu, koje su možda bile namijenjene Kinezima, Rusima ili Francuzima, ili svim trima zemljama zajedno. […] Ratovi se nisu vodili zbog toga da se osiguraju naftne zalihe SAD-u, kako su neki naivno vjerovali. Vodili su se zbog toga da se osigura američka globalna hegemonija [prevlast]. […] Administracija Bush-Cheney, koja je bila na vlasti od početka 2001. do 2009. godine, imala je jasnu stratešku misiju – osmisliti kontrolu golemog euroazijskog kontinenta bogatog mineralima, i to odvajanjem Rusije od Kine, militariziranjem područja od Bliskog istoka do Gruzije i Afganistana, te kontroliranjem naftovoda na cijelom euroazijskom kontinentu. […] Kada se krajem 1990-ih našao u financijskom škripcu, Sadam je većinu neiskorištene iračke nafte ugovorom dodijelio odabranim stranim naftnim kompanijama. Najperspektivnija područja dodijeljena su trima stranim naftnim kompanijama: ruskom Lukoilu, francuskom Totalu i kineskoj Nacionalnoj kompaniji za naftu. […] [U listopadu 2002. godine] Washington je očito zaključio da je strateški rizik od preuzimanja iračke nafte od strane Kine, Rusije i Francuske prevelik. Rat im je bio jedina opcija. […] Rat u Iraku 2003. godine pokrenut je zbog stvaranja trajnog lanca američkih vojnih baza iz kojih će se moći kontrolirati cijeli naftom bogat Perzijski zaljev. […]
 
Rat u Afganistanu 2001. i 2002., te rat u Iraku nakon 2003. godine – koji su do 2010. američke porezne obveznike stajali više od 1 bilijun [ili: tisuću milijardi] dolara – bila su tek početak niza geopolitičkih ratova za naftu i energente – ratova koji nikad nisu proglašeni, ali koji su to bili u svakom smislu te riječi. Ti naftni ratovi – javni i tajni – vođeni su na području od Kaspijskog jezera u središnjoj Aziji do Južnog kineskog mora, od Indijskog oceana do Perzijskog zaljeva, pa sve do središta Afrike. […]
(T. E. Lawrence, Seven Pillars of Wisdom, A Triumph, Anchor Books /Random House/, New York, 1991, str. 3., 17., 23.-26., 29., 31., 33., 36.-37., 39., 55., 89., 99., 101., 172., 270., 329., 333.-336., 661.).
 
(Nastavak slijedi)
 

Đivo Bašić

Povezani članci

Berlin i EU – pravo izvorište migranata

HF

Rastanak s Njemačkom – ali kojom?

HF

Suspenzija iz reda Velikog Orijenta

HF

Pravoslavna crkva na masovnoj grobnici

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...