Polako se stišava razdragano klicanje, radost i uzbuđenje koje nas je nosilo tijekom proteklih 50-ak dana Svjetskog nogometnog prvenstva u Moskvi na kojem je Hrvatska kao iznenađenje zablistala poput europske i svjetske pepeljuge.Naše ali i svjetsko divljenje našoj reprezentaciji, našim sjajnim i veličanstvenim dečkima i veličanstvenom Zlatku Daliću uznosili su nas i činili ponosnim, sve ponosnijim nakon svake nove pobjede. Naša reprezentacija nije bila razmetljiva, nije se hvastala, nije omalovažavala protivnike, nije unaprijed samouvjereno određivala nedostižne ciljeve nego je korak po korak u svojoj hrabrosti i ustrajnosti i poniznosti kročila prema vrhu svijeta. Nije samo Hrvatsku i njen narod zahvatilo oduševljenje i klicanje našim reprezentativcima nego nam je klicao i cijeli svijet.
Mario Mandžukić
Ja se inače klonim te svjetske ljubavi prema nama kao ishabane i isprazne floskule u pojedinačnom i javnom govoru. Ali ovaj put se nije radilo o ispranoj frazi. Sačuvala sam komentare s raznih portala gdje nam čestitaju iz Nepala, Afganistana, Indonezije, Australije, Perua, Bolivije, Argentine, SAD-a, iz cijele Afrike, Azije od Irana do Kine. Dodajmo tu i Europu i one narode koje smo porazili u igri. Odasvud pljušti divljenje da je jedna mala nacija koja broji nešto više od četiri milijuna stanovnika može roditi i odgojiti jednu takvu moćnu momčad koja zrači poštenjem u igri, koja slijedi striktno pravila igre, neustrašivo, hrabro i postojano ide putem pobjede. U komentarima nam čestitaju i velikodušni ruski domaćini koji nam zahvaljuju na prekrasnoj igri. Igra naših reprezentativaca je bila ne nesmiljeno i agresivno guranje i udaranje, borba za rezultat, nego umijeće, ples, balet. Ja nisam ljubitelj nogometa ali se nisam mogla oduprijeti čaroliji igre koju su nama Hrvatima ali i cijelom svijetu priuštili naši nenadmašivi, sjajni majstori lopte.
Prema svim pravilima igre i prema poštenju koje se očekuje u igri s črvstim pravilima Hrvatska je morala biti prvak na Svjetskom prvenstvu u Moskvi 2018. To nije samo moje, naše hrvatsko mišljenje. Još se nije slegla senzacija proglašenja Francuske pobjednicom a već su počeli pljuštati komentari poznatih i slavnih svjetskih nogometnih stručnjaka u nepravilnostima u suđenju i smicalicama argentinskog sudca.To me je navelo da započnem veliko istraživanje o organizaciji FIFA-i i ideološkoj pozadini koja se nazirala iza FIFA-e Svjetskog nogometnog prvenstva a koja je imala za cilj da od ushićenja usplamtjelom globalnom gledalištu podmetne određenu ideološku matricu ali i direktno pokaže kojim smjerom vodi čovječanstvo i kako globalizam sve drskije napreduje u nametanju društvenog inženjeringa. Slušala sam i čitala gotovo sve komentare i vijesti naših najistaknutijih pera iz književnosti, kulture, politike, publicistike i sporta ali je svima promaklo globalistička zavjera koja se odvijala potpuno neskriveno pred našim očima.
Na istraživanje me je poniknulo poznavanje političke i imperijalne prošlosti glavnih nogometnih protagonista i sastava njihovih nogometnih vrsta. Očito je bilo da one nisu predstavljale državu čiji su zastavu i dres nosile nego su bili izložba nekadašnjih kolonijalnih robova sada uzdignutih do takmičara velike spretnosti, brzine i snage koji imaju donijeti pobjedu svojim nekadašnjim ali i sadašnjim imperijalnim i kolonijalnim gospodarima.Našla sam podatak da su od 32 reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Moskvi samo njih 10 nacionalne reprezentacije i ta me je činjenica navela da upišem u google tražilicu: FIFA and multiculturalism. Iznenadilo me je preko 225.000 tisuća naslova u 37 sekundi. Izabrala sam one koji su bili najnoviji i ticali su se ovog svjetskog prvenstva. Sve sam ih prostudirala i u daljnjem tekstu iznijela ono što je sadržajno bitno u njima. Evo nekih naslova koji će vas iznenaditi:
Jedan od prvih naslova na koji sam naišla u nizu bio je:The multiculturalism of World Cup teams = Multikulturalizam na Svjetskom prvenstvu
July 11, 2018
Taj naslov prikazuje postotak imigranata u tzv. nacionalnim timovima:Francuska: Broj migranata u nacionalnoj populaciji je 6,8 % a u „nacionalnom“ timu migranti su predstavljeni sa 78,8 %.
Švicarska: 24 % migranata u domicilnom stanovništvu a 65,2 % je postotak migranata u timu.
Belgija: 12,1 %, 47,8 njih u „nacionalnom“ timu.
Engleska: 9,2 % ……………47,8 % u „nacionalnom“ timu.
Njemačka: 11,3 % ………….39,1 % u „nacionalnom“ timu.
Portugal: 8 % …………………30,4 % migranata u „nacionalnom“ timu.
Španjolska: 10 % …………….17,4 % migranata u „nacionalnom“ timu.
Švedska: 8 % ………………….17,4 mig. u „nac.“ timu
Danska: 8,2% ………………..13% …………..
Island: 4,3 ………………….8 % …………….
83 od 230 igrača u 10 reprezenrtacija su migranti. Izvor: OEECD, Migrants as % of population.
Više od tri četvrtine francuskih reprezentativaca su sinovi imigranata. Jednako je tako i s Belgijom. U obadva slučaja najveći broj njih potječe iz Afrike. Ovdje se ističe posebno pitanje identiteta koji predstavlja svaku reprezentaciju. Uzmimo četiri reprezentacije koje su ušle u finale: Hrvatsku, Englesku, Belgiju i Francusku. Koliko reprezentacije ovih država odražavaju europski identitet? Svjetsko nogometno prvenstvo je u potpunosti odražavalo globalizam i multikulturalizam koji su zakleti neprijatelji nacionalne države i nacionalnog identiteta. Politiku koja je neprijatelj svakom nacionalnom identitetu i nacionalnoj državi provodi se vidljivo i nevidljivo preko najmočnijijih korporacija svijeta koje svojim kapitalom stoje iza FIFA-e i Svjetskog kupa. Očita je njihova poruka da moramo prihvatiti migracije i da je Francuska sretna priča o integraciji migranata i njihovom uspjehu.
Nakon francuske pobjede u finalu i dodjele nagrade stigla je Francuskoj ovakva čestitka od američkih liberatarijanaca:
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više