SINARKIZAM – Vladimir Anatoljevič Šibajev (18)

Rerih je bio 'prosvijetljen' do granice "izvrsnosti Saveza sovjetskih socijalističkih republika"

Budističke države koje bi obuhvatile Tibet, Mongoliju, dijelove Kine i veliki dio Sibira. Prva faza će biti „Šambala rat“, kao „krajnja zemaljska manifestacija nevidljivoga kraljevstva Šambale“. Plan se gotovo ne razlikuje od tada aktualnih zamisli baruna Ungerna. Međutim, dok je Ungern imao za cilj izgraditi Novi poredak na ratu s bezbožnim boljševicima, Reriha je vodič hrabrio da Sovjete prepozna kao saveznike i Lenjina kao glasnika novoga prosvijetljenog doba. I sam se „Kralj svijeta“ tada okušao u okladi. Istodobno, Rerih je stekao jednog novog sljedbenika u liku mladog ruskog teozofa, Vladimira Anatoljeviča Šibajeva. Šibajev je ujedno bio obavještajac za komunističku internacionalu (Kominterna) i radio je s indijskim nacionalistima. Zahvaljujući njemu Rerih je upoznao druge sovjetske dužnosnike i poticao ih je da svoje planove usmjere prema Indiji, kao prvom koraku u ostvarenju Velikoga plana. Londonski MI5 držao je na oku Šibajeva i njegove poslove s Rerihom.

Rerih se preselio u New York početkom listopada 1920. godine. Tako je izbjegao neprijateljsko ispitivanje britanskih vlasti i osigurao podršku od strane imućnijih Amerikanaca. Jedan takav dobročinitelj bio je broker s Wall Streeta, Louis Levy Horch, koji je pomogao pronaći mjesto za Rerihov muzej i postao mu mistični financijski direktor i oslonac. Naravno, i Horch je vodio tajni život. Uspješan poslovni čovjek održavao je važna poznanstva u američkoj politici, a bio je također skriveni operativac Čeke/OGPU-a. Koncem 1923. godine Rerih se preselio u Darjeeling u Indiji. To ga stavlja pod budno oko britanskog „rezidenta“ u obližnjem Sikkimu, Fredericka Marshama Baileya, čovjeka koji je blisko poznavao ruske aktivnosti u Srednjoj Aziji. U proljeće 1925. Rerih je bio spreman lansirati svoju ekspediciju preko Himalaja. Tu je sinkronicitet s Barčenkovim planom više nego slučajan jer je povezan, dakako, i s njegovim podrivanjem. Putujući pod američkom zastavom, potpomognut novcem Yankeeja, Rerih je imao prednost da ne bude napadan kao sovjetski agent. Također, zanimljivo je bilo i kada se pokraj Reriha pojavio Bluimkin, Bokijev i Barčenkovljev drug. Ali bez obzira na njegovu povezanost s Britancima, je li Bluimkin nastavio komunikaciju sa svojim prijateljima iz Moskve? Usprkos činjenici da je lutao po bespućima Tibeta (nikad nisu došli do Lhasse) skupa s Rerihom i da su zajedno napredovali na zapad prema Xinjiangu i Mongoliji? Imali su vremena da stignu nekim okolnim putom do Moskve, gdje je Rerih bančio sa sovjetskim prijateljima. Zapravo je njegova ekspedicija od početka do kraja bila moskovska, shvaćao to Rerih u potpunosti ili tek djelomično. Ta činjenica nije promakla ni Britancima. U tom razdoblju MI6 prati aktivnosti „crvenih“ u Aziji preko jednoga od obavještajaca iz veleposlanstva u Moskvi, Arthura V. Burburyja. U Londonu su 1928. godine zaključili da je Rerih bio „prosvijetljen“ do granice „izvrsnosti Saveza sovjetskih socijalističkih republika“.

Za razliku od Barčenka i Reriha, Amerikanac Roy Chapman Andrews nije gajio poseban interes za okultno i paranormalno. Ali je s obzirom na svoju prirodnu znatiželju ipak pokazao ponešto interesa za nadnaravno. Rođen u Wisconsinu 1884. godine, Andrews zarana pokazuje volju za učenjem i avanturom. Do Prvog svjetskog rata stekao je diplomu na Sveučilištu Columbia, članstvo u ekskluzivnom Klubu istraživača i radio je kao zaposlenik u Američkom prirodoslovnom muzeju (Museum of Natural History). Njegova rana istraživanja odvode ga u Kinu, što mu je omogućilo izvrsno snaći se u novom zadatku koji je pred njega postavljen 1918. godine. Iako je putovao kao „znanstvenik“, bio je časnik američke obavještajne mornaričke službe (ONI) i bio mu je dodijeljen zadatak u američkom veleposlanstvu u Pekingu. U maniri dobrih obavještajaca, Andrews nije puno govorio o tamošnjim poslovima koje je obavljao. Postoje najmanje dva zabilježena „izviđanja“ u turbulentnu Mongoliju i njegov posjet glavom gradu Urgi (koji je uskoro zauzeo barun Ungern), te dolazak u daleki Sibir gdje je buktio ruski građanski rat. Naknadno je Andrews sastavio zemljovid „Južna granica u regiji azijske Rusije“ koji je koristila američka vojska u MID-u, Military Intelligence Division. Je li na tim putovanjima i Andrews čuo iste glasine o Agarti/Šambali koje su već odzvanjale u ušima Ossendowskog, Reriha i Barčenka? Andrews je napustio mornaricu u proljeće 1919., no malo nakon što se vratio u Sjedinjene Američke Države stavio je svoje usluge na raspolaganje MID-u. Njegov bivši šef u Pekingu, zapovjednik I.V. Gillis, zajamčio je za Andrewsa da se „u slučajevima nužde moguće na njega osloniti i da će izvršiti dužnosti s potrebnom vještinom i nervima“, a njegov kolega iz muzeja jamčio je za MID da je Andrews „jedini Amerikanac koji je uopće upoznat s Mongolima“.

Između 1922. i 1930. godine Andrews je bio na čelu pet ekspedicija u pustinju Gobi i susjedne regije Mongolije. Sve su bile pod pokroviteljstvom muzeja (MNH) i donose značajna fosilna otkrića, uključujući i prva jaja dinosaura. Međutim ,izvorni cilj istraživanja nisu bili životinjski fosili, nego dokazi pračovjeka. Ravnatelj muzeja Henry Fairfield Osborn bio je uvjeren da je podrijetlo ljudske rase potrebno tražiti u istočnoj ili srednjoj Aziji. Neke od njegovih teorija odjeknule su kod teozofa, tj. i teozofi su smatrali to isto. Za nas je najzanimljiviji bio Andrewsov pohod s početka 1925. kada je s pratnjom zašao duboko u zapadnu Mongoliju. „Kartografski“ tim sastojao se od časnika američke vojske, poručnika Freda Butlera, te britanskog poručnika H. O. Robinsona odvojenoga od veleposlanstva Njegova Veličanstva u Pekingu. Butlerovi su izvještaji također bili pohranjeni u MID-u. No, Andrews je mogao dobiti podatke o Rerihovim aktivnostima i od drugog istraživača koji je tada tragao po pustopoljinama Srednje Azije, naime od Ossendowskog suparnika Svena Hedina. Šveđanin je rekao Andrewsu da je njegova ekspedicija bila „izviđanje“ za planiranu zračnu liniju Lufthanse preko Srednje Azije.

(Nastavak slijedi)

Vid Hinković