Mali veliki čovjek Charlie Chaplin

Slavljen u svijetu – protjeran iz SAD-a

Razlozi uspjeha Charlie Chaplina su; vrlo privlačan lik koji je naslijedio od Billiea Ritchiea, škotsko-američkog glumca zabavljača, dobrota Macka Senetha, koji mu je dao slobodu kreacije i koji ga je otkrio, engleska kazališta u kojima je kao mladićak bio „mali od kužine“, majka koja ga je u najvećem siromaštvu učila otmjenosti i pravilnom izgovoru, škola koju je morao ostaviti, ali u kojoj je bio omiljen i prepoznat mu je talent, stroga katolička obitelj Jackson gdje je ispekao glumački zanat na putovanjima, kauboj Anderson (Bronco Billy) s kojim je zaradio prvi milijun…

Lik maloga čovjeka sa ulice, šaljiv, sentimentalan, razigran, domišljat, borben, melankoličan je alter ego autora; masa se njim mogla poistovjetiti, tome dodajmo izvrsne gegove, lucidan humor, životnost vlastitih tema i scenarija nasuprot uobičajenom klišeju i sprdačinama, glazbu koja odgovara komadu… Poput japanskih grafika i kabuku kazališta gdje oskudnost izražajnih sredstava obogaćuje kontrast i napetost, te uzdiže glumačku vještinu – tako je i nijemi film dao priliku Chaplinu razviti vrlo dojmljive priče u Modernim vremenima (malo je kopirao Rene Clairea), Svjetlostima velegrada i pozornice, Velikom diktatoru, Traganju za zlatom.

Ponekad vidimo začuđujuće sličnosti među ljudima koji su živjeli u određenoj epohi, bez obzira bili sveci, ratnici, trgovci ili zločinci. Chaplin  je bio svjestan toga kada je „dublirao“ Hitlera; rođeni su u nekoliko dana razlike iste godine, Chaplinov otac je bio ugledni glumac i pijanac preminuo u 37., Hitlerov otac je rano preminuo i bio pasivan čovjek, obojica su doživjela glad, siromaštvo, skitništvo, živjeli u velikom gradu (Londonu, tj. Beču), bili krhke dječačke građe, imali slične majke, mutnu genealogiju, ostvarili silnu društvenu afirmaciju osobnim talentom i poduzetništvom. Silno su i bez ikakvog reda gutali knjige, Hitler je bio govornik i solidan akvarelist, Chaplin glumac i muzičar koji je sam pisao scenarije.

Raskrižje važnih željezničkih linija u malograđanskoj provinciji, gdje službuje njegov otac, prostor je diktatorova djetinjstva; afirmaciju dostiže u Prvome svjetskom ratu kao odlikovan vojnik. Chaplin uspijeva u SAD-u, i ima uspjeha kod ljepšeg spola, za razliku od führera koji ljubuje sa bliskom rođakinjom, koja počinja samoubojstvo. Odličan organizator i poznavalac psihologije „führer“ koristi talent Leni Riefenstahl za jedan od najboljih filmova u povijesti, mračni „Trijumf volje“. Kao što je diktator Tito u svom kućnom kinematografu gledao zabranjeni film Jože Horvata „Ciguli Miguli“, tako je i njemački diktator najmanje dvaput gledao Chaplinovog „Velikog diktatora“. Pripojimo li trećega brkonju koji je gangster, pedofil, revolucionar – provincijalca Gruzijca Staljina vidimo da je isto tijesto koje je umijesio kapitalizam, stoljeće stroja i rata. Otac Staljinov (ukoliko mu je to biološki otac) pijanica, majka nemoralna; kažu da je bilo rijetko vidjeti suze u njegovim očima, ali gledajući projekciju Postolarovog pomoćnika on je kroz suze kazao: “takvo je bilo moje djetinjstvo“.

Zajednički svoj trojici je ateizam! Pacifist Chaplin je držao vatrene govore u SAD-u 1942. želeći otvoriti drugu frontu(!!!) protiv Nijemaca koji su ga sablažnjivali rasizmom i nacionalizmom. Te mu govore liberalni imperij nikad nije zaboravio, nakon rata proglasili su ga crvendaćem i prognali. Ono što me znanima, a što može Emil Čić znati jest pitanje zašto su Japanci umjesto istoka Rusije napali SAD; Hitlerov hazard sa Rusijom i objavom rata SAD-u donekle shvaćam. SAD-u nije odgovaralo ulaziti u rat dok Njemačka biološki i ekonomski ne potone i dok se moral civila ne razori teškim bombardiranjem. Industrija je cvjetala, a ruski i njemački teški gubici su odgovarali Zapadu. Smatrao je (Chaplin) da se Zapadna demokracija spašava na ruskoj fronti i silno se divio žrtvama Rusa u obrani domovine; stvarno veliki ruski narod je pobijedio fašizam uz prestrašne žrtve, cijele generacije rođene dvadesetih su izbrisane iz „knjige živih“.

S druge strane zar nije Staljin pravio pakt sa Hitlerom, zar nije Zapad financirao Hitlera i imperijalistički Japan, slao im naftu, strojeve i s njima trgovao. Chaplin tvrdi da nisu znali za logore u Njemačkoj; ali očito javnost nije znala ni za Staljinove čistke i grozne postupke prema Tatarima, Čečenima, Čerkezima, Poljacima, Litvancima Ukrajincima (gladomor); mogu misliti kako bi Charlijeva slobodna umjetnost i osobna sloboda prošli u shematiziranom sovjetskom kavezu, ljubakanja i rafinirane buržoaske navike bi zamijenio za izlet u Novosibirsk! U autobiografiji Charlijevoj se navodi sastanak sa tvorcem grozne atonalne glazbe (masakr nad klasičnim ukusom gori od Picassa) Schönbergom koji je proglasio sentimentalne i romantične skladbe Chaplinove lošim. Schönberg, Adorno, Jeffers, Einstein, H. G. Wells, Orson Wells, Theodor Dreiser, Abbé Pierre – toliki interesantni ljudi su prošli kroz Chaplinov život. Jean Cocteau mu je toliko bio sličan da su brzo zamorili jedan drugoga, te se na smiješan način panično izbjegavali.

Vrlo je poučna hagiografska priča o Cocteauovom skakavcu! Sa predsjednikom Hooverom se Chaplin nije dobro složio jer je Herbert Hoover (ne miješati sa Edgarom iz FBI-ja) želio pomoći gladne pod njemačkom okupacijom, što je smatrao Charlie za indirektnu pomoć nacistima. Hoover, vrlo moralan protestant (kveker), te sposoban i radin inženjer nije bio mason, pokrenuo je javne radove, hidroenergetske projekte te poljoprivredne radove, strogu poreznu politiku, pomoć siromašnima, ali ga je mason F. D. Roosevelt hametice potukao u Velikoj krizi 1929. uvodeći državni kapitalizam i kupeći benefite od Hooverovih mjera.

Chaplin se intenzivno družio sa samovoljnim milijunašom i medijskim magnatom Hearstom koji je podržavao totalitarne režime, osobito Mussolinijev u Italiji. Hearst je uzor O. Wellsu za njegovo remek djelo „Građanina Kanea“. Duštvo su mu i književnici i pjesnici G. B. Shaw, Irwing, Clare Sheridan,Th. Dylan, nadarena kiparica i nećakinja W. Churchilla koja je tobože bila simpatizer „crvenih“ i pravila biste Lenjina i Trockoga, a zapravo radila za englesku obavještajnu službu. Nju povezujemo i sa Hugom W. Koehlerom, američkim mornaričkim časnikom i obavještajcem u Rusiji, a sjetimo se da su Englezi priredili umorstvo Rasputina! U Chaplinovom društvu su Sid Grauman, neurokirurg Cecil Reynolds ekonomist Keynes, O. Mosley, sir Sassoon, Gandhi, Japanac Ken Inuku, Churchill, Paderewski, Godowski, i toliki velikani kista, pera i znanosti, te slavni državnici.

Prema novcu je bio oprezan, tako da u vrijeme Velike krize nije držao gotovinu na banci. Ženio se pet puta, prema majci bio vrlo nježan (završila je u ludnici slomljena teškim životom), sa bratom Sidneyem ostao duboko vezan cijeli život. Tvrdi da nije nikada imao više od 2 – 3 prisna prijatelja, i da je po prirodi melankolik i nepovjerljiv. Očeva braća su bila imućna; jedan je držao lanac krčmi u Londonu, drugi farmu konja u južnoj Africi; ništa nisu učinili da pomognu njemu i bratu, tada dječici u krajnjoj oskudici, čak nisu zajedno otišli na objed nakon sahrane oca preminulog u navršenoj 37. godini. Prigodom Charliejevog boravka u Japanu ubijen je predsjednik vlade, i naš glumac bio je u opasnosti; tajno društvo Crni Zmaj ipak je smatralo da tim ubojstvom ne će znatno narušiti japansko američke odnose.

Nakon rata su zbog Chaplinovog zauzimanja za otvaranje druge fronte 1942. vlasti SAD-a činile umjetniku neugodnosti. Prvi udarac imperija sastojao se od bizarnog slučaja neke nemoralne mlade žene koja je tužila Chaplina za očinstvo nad njenim djetetom, iako je on zadnji puta vidio dvije godine prije rođenja djeteta“. Slučaj je dodatno dobio na apsurdnosti kada je nakon dokazivanja krvnim testom da Chaplin nije otac država (tj. sud) preuzeo na sebe da tuži glumca u ime djevojke, te da ga natjera na plaćanje novca za dijete koje nije njegovo. Vlasti su mu zabranile povratak u SAD i udarile su porez na dobit kojeg je njegov film „Svjetlosti pozornice“ zadobio u Europi. Možda je Chaplinov film Gospodin Verdoux nadahnuo mladoga pisca Camusa? Prebogat, liričan život, pobjeda talenta nad bijedom, prosjak koji je postao filmski princ žabac!

Teo Trostmann