Hrvatski Fokus
Najnovije vijesti

Bošnjačka zloporaba Skendera Kulenovića

Kako (ne) može Hrvat Kulenović biti "na braniku Bosne i bosanskog jezika"

 
 
U razgovoru s Radovanom Popovićem poznati književnik Skender Kulenović[1] govorio je o svojim književnim početcima: »Da, počeo sam sonetima. Moj prvi književni rad je sonetni vijenac Ocvale primule, mali ciklus od pet soneta objavljen u šapirografiranom gimnazijskom listuHrvatska vila, u Travniku 1927. I te pjesme najviše i volim. One su nastale kad sam prvi put zaplakao za djetinjstvom i djetetom, u trenutku kad sam osjetio prerani dolazak tjeskobe, gorčine i usamljeništva, koji me nikad više nisu ostavljali. A što se tiče soneta – mislim da se u toj klasičnoj formi pjevanja uvijek može biti svoj, i uvijek nov… Odgovor bi, vjerojatno, trebalo potražiti, detaljniji, u mom autobiografskom eseju o Ivanu Mažuraniću…«
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/08/skender-kulenovic.jpg
Tko su Kulenovići? Pripadaju »čuvenoj dinastiji Kulenovića aristokratskog podrijetla koja je odigrala važnu ulogu u povijesti BiH, a vuče korijene još iz 12. stoljeća«.[2] »Begovi Kulenovići bili su hrvatski plemići koji su se nakon Pacta Convente, kada nisu željeli prihvatiti ugarskog kralja, odselili u Bosnu. Iz tog roda je i Kulin-ban, tako se barem tvrdilo, a po njemu su dobili i ime Kulenovići, uvijek isticavši svoje hrvatstvo. Tako se i Ibrahim-paša Kulenović na saboru u Frankfurtu 1562. (hvalio) “svojim”, hrvatskim jezikom«.[3]
 
Iz obitelji Kulenovića su i hrvatska braća Osman i Džafer Kulenović, obojica iz bogate begovske obitelji iz Rajnovca kraj Kulen Vakufa. Političari i pravnici svoj su život povezali sa svojim Hrvatima. Osman Kulenović je studirao pravo s Antom Pavelićem, utemeljiteljem obnovljene  hrvatske državnosti 1941. godine. Po osnivanju Nezavisne Države Hrvatske Osman je bio dopredsjednik Hrvatske vlade. Prvi do Poglavnika. Kasnije ga je zamijenio brat Džafer.
 
»Kulenovići su pretežno Hrvati, ali i Bošnjaci iz Cazinske krajine, a najviše ih je rođeno u Bosanskom Petrovcu, odakle je i književnik Skender Kulenović (Bosanski Petrovac, 2. IX. 1910. – Beograd, 25. I. 1978.). Prva hrvatska pilotkinja i padobranka je Katarina Kulenović, a jedan od Kulenovića, Muharem, bio je novinar. Rizah Kulenović, također pripadnik poznate loze, kako se predstavlja, tvrdi da je potomak Mihajla Kulina koji je bio brat mletačkoga dužda. Naglašava da je obitelj njegovih nasljednika, rasuta po svijetu, davno sakupila veliku umjetničku kolekciju, čiji je on danas čuvar«.[4]
 
Kulenovići se sele u Travnik, u kome Skender završava gimnaziju. Školovanje nastavlja na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studiranja radi kao novinar u časopisima „Hrvatski dnevnik“. U Zagrebu u časopisu „Putokaz“ 1937. godine, objavio svoju prvu pripovjetku „Noć u vezirskom gradu“. U Zagrebu surađuje s drugim mladim intelektualcima Hrvatima muslimanima iz Bosne, poput Hasana Kikića i Safeta Krupića.
Zašto ovaj uvod? Zato što Muslimani-Bošnjaci u današnjoj Bosni i Hercegovini, sve čine da se zaboravi povijest i da svi povjerujemo u njihove novonastale laži. Odjednom nitko od islamskih militanata nije bio kršćanin prije Turaka, preko noći nitko nije bio Hrvat do nastavka prve i(li) druge Jugoslavije… Neposredni povod je članak Seada Zubanovića pod naslovom Skender Kulenović na braniku Bosne i bosanskog jezika 28. VII. 2018.na bošnjačkom portalu Saff u kojem se autor uzaludno potrudio da nas uvjeri da Kulenovići nisu bili Hrvati islamske vjeroispovijesti i da nisu govorili hrvatskim jezikom. Zubanović kroz sjećanje Melike Salihbegović-Knežević iz »veoma daleke 1974. godine, na književnoj manifestaciji naziva Kikićevi susreti«, prisjeća se prvoga susreta sa Skenderom  Kulenovićem![5] U nastavku Zubanović piše da je Skender Kulenović »Zbog siromaštva se morao školovati kod tetke u Travniku. Pohađao je izvanredno, devet godina, jezuitsku (katoličku) besplatnu školu. Sa svojom prvom knjigom poezije naslovaOcvale primule javio se, u trećem razredu gimnazije. To je bio vremenski period od 1921. do 1930. godine nakon kojeg se upisuje na Pravni fakultet u Zagrebu. Već 1933. godine postaje član SKOJ-a što mu nije smetalo da 1937. zajedno sa Hasanom Kikićem i Safetom Krupićem pokrene muslimanski list Putokaz u kojem je Skender često, ali argumentirano, kritizirao nedosljednost i korumpiranost tadašnjih muslimanskih intelektualaca i označio ih glavnim krivcima što  muslimani tog vremena politički lutaju i smatraju se prevrtljivim i nepouzdanim partnerima u odnosu na druge. Nažalost, i današnja bošnjačka elita nije nešto naročito drugačija«.[6] Nakon toga uslijedio je kratak prolazak kroz životopis velikoga književnika, dodavanje i oduzimanje iz njegova bogatog života i odlaska u Beograd, nepotrebno spominjanje problema alkoholizma kako bi se izgovorilo da je samo pijan čitao Kuran… I onda je uslijedio pokušaj opravdanja naslova članka u Saffu da se u današnjoj BiH govori samo unitarni „bosanski jezik“. »Ono što je Skendera najviše koštalo je jedna rečenica koju je izgovorio glavni junak njegove Ponornice, Muhamed – beg, a glasi – Još pet stotina godina osmanska vlast ovdje da je ostala, ovi negdašnji patareni, govorili bi bosanski. . .«, napisao je Zubanović.
 
Vrijedno je zapamtiti nekoliko Skenderovih hrvatskih riječi koje je autor članka spomenu u tekstu: mrakobjes, kamenbrazda, bezzid, zvjezdojedi, neizrek, prh. A isto tako vrijedno je podsjetiti da je Skender za boravka u Beogradu oženio Srpkinju Veru Crvenčanin (Novi Sad, 24. XII. – 21. I. 2013.) s kojom je imao sina Vuka, kojega su nazivali Vučko. Kao što Zdravko Tomac kaže da svi mi ustvari imamo nešto iz života čega bi se htjeli riješiti, zaboraviti, tako ni život i književno djelovanje Skendera K. nije najpogodnije današnjim unitarnim Bošnjacima za opravadavanje svojih neutemeljenih mitova.
 
Bilješke:
 
[2]Romina Peritz, Velika ispovijest bosanskog Mimare 'Jedini na svijetu imam Da Vincija na svom zidu', Jutarnji list, 15. III. 2014., https://www.jutarnji.hr/vijesti/velika-ispovijest-bosanskog-mimare-jedini-na-svijetu-imam-da-vincija-na-svom-zidu/874519/

[3] Isto.

[4] Isto.

[5] Sead Zubanović, Skender Kulenović na braniku bosanskog jezika, Saff, 28. VII. 2018., http://saff.ba/skender-kulenovic-na-braniku-bosne-i-bosanskog-jezika/

[6] Isto.
 

Zrinko Horvat

Povezane objave

Sinu pripadnika JNA smeta Hrvatska vojska!

HF

Treba zabraniti odlazak u krvavi Srb

HF

U Buenos Airesu umro Kazimir Katalinić

HF

Tko je HEART?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više