Sve sam više ispunjen tugom i žalošću
Raskorak između hrvatskih političkih elita, s jedne strane i hrvatskog naroda, s druge strane, toliko je velik i nezajažljiv da ga u ovom trenutku ništa ne može uskladiti i dovesti do prihvatljivog konsenzusa osim narodne političke revolucije, kako na ulici tako i na izborima. Odgovorno tvrdim da su osvojili i Svjetsko prvenstvo u Rusiji, ni Vatreni i Dalić ne bi bili u stanju promijeniti današnja dijametralno suprotna politička i domoljubna stajališta između hrvatskog naroda i političara koji zauzimaju čelne pozicije u državi.
Antun Babić
Nažalost, danas Hrvatsku vode veće i opasnije narodne izdajice nego što su to čak bili Ivica Račan i njegova komunistička kompanija pred raspad Titove zločinačke Jugoslavije. Račan je bio jugoslavenski i hrvatski komunist, ali nakon raspada komunizma u istočnoj Europi više nije bio internacionalist, nego je bio prisiljen 1989. ući u borbu sa Srbijancima u Beogradu kako bi u Hrvatskoj spasio vlastitu glavu. Danas Hrvatsku vode globalisti i tuđe sluge, koje su bolje osjećaju u Bruxellesu, Parizu i Washingtonu, nego u Zagrebu. Tamo ih iskreno tapšu po leđima, a ponekad hvataju i za stražnjicu, zato što dobro obavljaju postavljene zadaće.
S druge strane, u Hrvatskoj ih po leđima tapšu bijednici i karijeristi koji kupe mrvice, kojih je sve manje, s njihovog stola. Hrvatska je u velikoj opasnosti. Na potezu je hrvatski narod. No isto tako netko se treba staviti na čelo tog naroda. Da sam mlađi i zdraviji ja bih to već sutra napravio. Nema se što više čekati. Naravno, prije toga stvari se moraju dobro organizirati da to neprijatelj hrvatskog narodas ne iskoristi za svoje interese. Ja tražim duboke sistemske i moralne promjene u Hrvatskoj kako bi se Hrvatska spasila. Ne zagovaram ni nasilje ni wwnasilnu revoluciju. No, u demokratskom svijetu narod ima pravo, između izbora, izići na ulicu i tražiti promjenu politike Vlade, ako ta politika nije u skladu s interesima naroda I ako je suprotna od obećanja koje su političari dali u predizbornim kampanjama. U tom pogledu, spreman sam pomoći koliko god mogu. Zbog narušenog zdravlja zadnjih desetak dana ne izlazim iz kuće. Sve pratim i sve vidim. Zato sam sve više ispunjen, ne strahom i pesimizmom, nego tugom i žalošću što nam se događaju strašne stvari samo dvadeset i nešto godina nakon veličanstve vojno-redarstvene pobjede Oluje na današnji dan 1995. godine.
Danas nas na nezamislivo pokvaren i prema interesima Hrvatske potpuno neosjetljiv način pljačkaju obrazovana djeca i unuci komunista i udbaša. Njima danas nisu potrebni stanovi i automobili. Oni sve to imaju od svojih roditelja. Današnji pljačkaši Hrvatske i hrvatskog naroda, nastavljaju uništavati najveća poduzeća i strancima prodavati najvažnije hrvatske prirodne resurse, za koje od stranaca dobivaju milijune i desetke milijuna eura mita. O dionicama i izravnim pljačkama da i ne govorimo. Istovremeno donose zakone, od poreznih do svih ostali, koji imaju samo jedan cilj – otjerati što više obrazovanih mladih Hrvata i Hrvatica u svijet.
Kralo se i u vrijeme Domovinskog rata
Ne krade se samo danas, nego se još više kralo tijekom i poslije Domovinskog rata (katastrofalna privatizacija), a nemoral je bio na najavišoj mogućoj razini. Svi su uzimali gdje god su stigli, a ona je u vrijeme te krađe uzela normalan kredit za stan od banke i do smrti otplaćivala. Dok sam još nešto imao novaca, koji sam donio iz iseljeništva, u vrijeme rata sam joj pomagao da preživi. Danas, kad pogledam unatrag, najteže mi pada činjenica da je i značajan dio velike iseljeničke pomoći, završio u džepovima lopova i pljačkaša, spomenimo samo Mesića i ček koji je "izgubio" na putu od Sydneya do Zagreba. Brojni hrvatski iseljenici su žrtvovali i svoje obitelji da bi pomogli Hrvatsku. Kako im je Hrvatska uzvratila – VELIKOM IZDAJOM I NEPRAVDOM.
Antun Babić