Ima li nade za Bosnu i Hercegovinu?

Svakome svoje i mirna Bosna!

Pokojni hrvatski predsjednik kazivao je za krizu u BiH da je to jedna od najsloženijih svjetskih kriza. Svjetske sile su zainteresirane za BiH, ne toliko kao za jedan od euroazijskih mostova koliko za mogući detonator JI Europe i šireg prostora, jer se u BiH sreću katolicizam (Srednja i Južna Europa), pravoslavlje (Rusija) i islam (turski utjecaj). Iako su Hrvati gotovo nestali u Bosanskoj Posavini, te postali manjina u većem dijelu srednje Bosne ipak krajevi s hrvatskom većinom čine komotno zaleđe Dalmaciji i lako se mogu obraniti.

Putovi na Zapad, kako prometni, tako i oni EU integracija i NATO-a vode preko Hrvatske koja nosi dvije stranice bosanskoga trokuta. BiH je ekonomski također dosta povezana s Hrvatskom preko  energetike, prehrambene industrije, obrta, turizma… Ovom prigodom zahvaljujem g. Bakiru Izetbegoviću što se smilovao i dopustio nam da na našem terenu izgradimo most sa lukom ispod kojega mogu u neumski plićak uploviti i najveći brodovi.

Stvarnost Daytona, kreiranog na Zapadu, pod jakim patronatom Rusije daje Srbima visok stupanj federativnosti u njihovoj polovici BiH. S obzirom na masovno iseljavanje Hrvata, bošnjačka politika bi mogla riskirati jedan hrvatski okrug (županija/kanton) i jačanje hrvatskih kulturnih institucija izvan te županije, jer bi značajna hrvatska zajednica ostala u i oko Sarajeva, te u dijelovima Srednje Bosne. Hrvati bi opet mogli dati visok udio u političkoj vlasti Bošnjacima Mostara i Stoca; već danas osjećam mir i zadovoljstvo bošnjačkog pučanstva razvojem turizma u mostarskoj čaršiji. I u Hercegovini vidim nove robne kuće, lijepa skijališta na Kupresu, značajne prihode od krasnih slapova Kravice, napredne građevine iseljeničkim novcem podignute. I kraj oko Bihaća dao bi se turistički razvijati.

Pri decentralizaciji BiH Bakir Izetbegović bi od dijela Bošnjaka bio proglašen izdajnikom, a SDA bi bila prisiljena dijeliti vlast sa drugim bošnjačkim strankama, jer kada bi Hrvati imali svoju županiju Bošnjaci ne bi morali brigati da im se glasovi ne rasprše. Zato je najlakše gospodinu Bakiru pjevati stare šlagere i evergreene o zaštiti sultanovoj i Hrvatima koji hoće mostom zaobići Neum, jer kad već Srbima ne možeš ništa tada rajcaj narod protiv Hrvata. To malo popravlja i predizbornu anemiju. Opet mi Hrvati ne možemo biti na gubitku, ljudi s hrvatskim prezimenima po studiji don Krunoslava Draganovića (Dodik, Ivanić, Hrvaćanin, Antunović, Mikić, Šešelj, Ivanković)  nastanjuju historijsku Tursku Hrvatsku (danas zapadna Bosna), a Bošnjaci su većim dijelom starinom Hrvati. Neka bude koje stoljeće mira i ljudi će shvatiti tko su i što su, ovako živimo u neredu i mržnji.

BiH nije jednostavna zemlja, Zagrepčanin dr. Hasanbegović je čestiti Hrvat musliman (kao i mnogi naši Gačani i Trebinjci u Dubrovniku), dočim je Sarajlija Komšić iako katolik u političkom smislu unitaristički Bošnjak. Neka mi gospodin Hasanbegović oprosti na usporedbi; očito je on svoj čovjek i jak karakter koji ima razvijenu moralnost. I naš Livnjak Dalić je pokazao put istine; visok moral, zajedništvo, srčanost, vjera, poštenje, organiziranost, spremnost da se uči i vježba, naporno radi, podredi svoj talent kolektivu (nesebičnost); nitko od igrača nije se našao na svojoj poziciji zahvaljujući kumu, stranci, tati, daidži i amidži već se izborio kvalitetom i valjanošću.

Crnilo BiH (ali i šireg prostora) sam shvatio ovoga ljeta u društvu bivših Sarajlija raznih narodnosnih i vjerskih predznaka, iseljenika koji sada izgrađuju SAD, Kanadu, Njemačku, Italiju itd. kao vrhunski liječnici, arhitekti, umjetnici, poslovni ljudi… Odlazak inteligencije i mladih je katastrofa, a prostor će već netko naseliti; Hrvati se pod svaku cijenu moraju oduprijeti dominaciji Turske, Rusije ili ne daj Bože Engleske u BiH, zato neka ona ostane protektorat EU-a i sačeka bolja vremena. Što ćete, Bakir se raduje dolasku Erdoğana, ja se radujem dolasku Svetoga Oca Pape. Svakome svoje i mirna Bosna!

Teo Trostmann