Hrvatski Fokus
Aktualno

Hrvatska politika je u močvari, a ne nogomet

Mamića progoni ostatak socijalističke prošlosti koja je neuspješne pomagala i njegovala, a uspješne progonila

 
 
Sad nakon, već drugog, oduševljenja zbog uspjeha u osvajanju medalja na SP-u valjalo bi posebno naglasiti da je u osvajanju brončane (1998.) kolajne Davor Šuker proglašen najboljim strijelcem SP-a u Francuskoj i postao popularniji od države koju predstavlja i za života postao legenda. Od tada do danas u društvu se ništa bitno i na bolje nije dogodilo. Osvojena srebrna kolajna iznjedrila je Luku Modrića najboljim igračem SP-a u Rusiji kojom je Hrvatska dobila međunarodno prepoznavanje kakvo naša politika ima u negativnom kontekstu pravosuđa i gospodarstva. Čini se da se u nastavku zbog toga opet i ništa bitno ne će dogoditi što ne znači da ne će biti promjena kako bi sve ostalo isto.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2018/08/2012-05-17-13-09-55.jpg
Željko Jovanović: Brate Zorane, čestitam ti na dobro obavljenom poslu tužakanja Hrvatske po svijetu!
 
U proteklih dvadeset godina ili od bronce do srebra nogomet se u Hrvatskoj, unatoč neupitnim uspjesima, više igrao izvan nogometnih stadiona. U tim igrama dominirala je politika uz pomoć većeg djela medija koji tad nisu poznavali Zlatka Dalića. Igralo se prljavo s prekršajima kojima se nije sudilo nego se osuđivao HNS kao asocijacija koja je, za razliku od nogometaša, ponudila dvije osobnosti. Jedna Željka Jovanovića, saborskog zastupnika i ex ministra, tada, znanosti obrazovanja i športa s golemom političkom i svakojakom podrškom  i njegove, možda ne protivničke koliko,  žrtve okolnosti u osobi Zdravka Mamića – izvršnog predsjednika GNK „Dinamo“ i utjecajnog člana IO HNS-a bez bilo čije medijske podrške. 
 
Usporedbom spomenutih osoba dobivamo vjerodostojnu sliku društva oslonjenog na politiku nemara, i neodgovornosti na jednoj strani i na drugoj strani sučeljavanje takvoj politici. Nije li u liku i djelu Željka Jovanovića prepoznata demagogija i improvizacijski nemar, a u osudi Zdravka Mamića ostatak socijalističke, one ružnije, prošlosti koja je neuspješne pomagala i njegovala, a uspješne progonila kako bi se približili bijedi i siromaštvu. Nije li politika i način njenog vođenja od strane Željka Jovanovića pokazala svoje pravo lice kojemu posebno svjedoči lik Zdravka Mamića. Postao je žrtva koja se nosila s insinuacijama, podmetanjima i lažnim svjedočenjima o nogometu, zar kao močvari? Zar je uistinu moguće da se iz te i tako osuđivane i močvarom proglašene asocijacije, od medija podržane, iznjedrila reprezentacija koja je igrala finale na SP-u u Rusiji? Dvadeset se godina brusio i sučeljavao HNS politici koja ga je htjela uništiti kao moćan socijalni agregat i neupitnu i, možda, jedinu vrijednost koja je nacionalno dominantna što državi, kakva je naša, očito ne ide u prilog.
 
Što nam je ostalo ili po čemu ćemo pamtiti Željka Jovanovića? U znanosti bio je više prepoznat svojim eskapadama među kojima je otišao tako daleko da je zbog natječaja za mjesto na osječkom sveučilištu obrukao se do mjere da je bio prisiljen na ostavku. U obrazovanje je za svojeg mandata reformom uveo, doslovce, kaotično stanje nikad formiranog odgojno-obrazovnog procesa i promovirao Borisa Jokića kojemu je jedino uspjelo stvoriti sudar između pobornika Gutenbergovih zastupnika ili pisaca udžbenika i zastupnika informatike u očekivanju postotaka od nabave elektroničke opreme. Naravno, u našoj praksi ili u svakodnevnim potrebama pokazalo se da učenici iz Hrvatske na međunarodnim  natjecanjima, bez informatičkog kurikula, osvajaju medalje dok u Hrvatskoj nedostaju kuhari, zidari, tesari i drugi manipulativni građevinci ili radnici za sadašnjost bez koje ne postoji budućnost.
 
Pamtit ćemo Željka Jovanovića kao lik koji je HNS označio močvarom koju valja isušiti i uz brojne intrige, spletke i incidentno ponašanje publike baš za njegova mandata obilje podmetnutih klipova prema putu kvalifikacija za nastup na EP-u u Ukrajini i Poljskoj (2012.), pa u Brazilu (2014.) i u Francuskoj (2016.). Pamtit ćemo Jovanovića i njegovu suradnju sa Zoranom Stevanovićem zbog kojeg je HNS zahvaljujući njegovim izvještajima asocijaciji UEFA-i plaćao goleme kazne zbog nacionalističkih izgreda s kojima HNS, to je očito, nije imao ni veze, a ni mogućnosti koje su bile na dispoziciji provokatorima. Kruna svih mogućih načina da se uništi HNS i diskvalificira nacionalna vrsta bilo je iscrtavanje svastike na poljudskom stadionu u kvalifikacijskom sudaru s Italijom od strane koju je tadašnja vlast, to je očito, tolerirala da bi HNS bio kažnjen igrom bez publike gotovo godinu dana. U međuvremenu spomenutih hajki i incidenata Zakon o športu je izmjenjivan, dograđivan i sa športskom inspekcijom obogaćen jednom jedinom namjerom ili odstraniti, onemogući i udaljiti Zdravka Mamića u čemu su najzad uspjeli kad se predmet optužbe povjerio osječkom pravosuđu uz svjedoke od kojih se tražilo da govore ono što želi čuti sudac, a ne držati se onoga što su tvrdili svjedoci.
 
Što je u međuvremenu jedne dugotrajne i mučne borbe postigao Zdravko Mamić? Postigao je da dvije trećine tima koji je osvojio srebro u završnici SP-a u Rusiji budu nositelji uspjeha jer im je transferima omogućio ono što nisu uspjeli klubovi u kojima su ranije igrali: Ćorluka, Mandžukić, Modrić, Kovačić, Pjaca, Jedvaj, Brozović, Vida, Vrsaljko, Lovren, a prije njih Srna i ništa manje vrijedni pojedinci. Zdravko Mamić progonjen kao zvijer od politike i dijela ostrašćenih medija nije podlegao zbog istine nego zbog činjenica da do nje ne drže ljudi koji ga osuđuju i kojima je prikazan kao kriminalac i monstrum, da bi se njihovim, dakle igračkim vrlinama, na SP-u ponosili, slavili ih bar javno i nosili na krilima obožavanja.
 
Nešto nije u redu s ljudima ili s državom kakvu imamo. Zar je moguće da nitko nije u stanju podvući crtu između nekog Jovanovića i Mamića i najzad ustanoviti stanje močvare koje ako nije u nogometu onda je očito u politici kakvu imamo s likovima poput Jovanovića kojemu se, zar u inat ili zbog činjenica osvojilo srebro? Zar je moguće da ta spontano okupljena masa može djelovati a da se ne spominju zasluge kriminaliziranog i od medija omraženog Zdravka Mamića i ostavlja na miru jednog, što se športa tiče, 'dizača utega' bez bilo kakve odgovornosti za stanje koje je stvarao da bi se Zdravka Mamića kriminaliziralo umjesto Jovanović Željka? Zar je moguće da su zaboravljene Scile i Haribde kojima je plovio Mamić u svojoj osobnoj, klupskoj i reprezentativnoj Odiseji?
 

Željko Mataja

Povezani članci

Štakori iz kanalizacije »Autograf«

HF

Mučeništvo strastvenog tražitelja Istine

HF

Povijest nam se, nažalost, opet ponavlja…

HF

Na žalost, gospođo Predsjednice, niste ispunili svoje obećanje!

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...