Siniša moj, počivaj u miru i neka ti je laka ova teška vojvođanska zemlja!
Prošla je godina, a kao da sam jučer pisao oproštajnu riječ od tebe. Prošla je godina od kako te nema i od kako ne mogu u našem Književnom klubu, u „Dominu“ ili negdje na klupi u parku razgovarati s tobom o lijepoj pisanoj riječi, o našim unucima ili o onome što nam valja činiti u našoj udruzi. A upravo smo se upoznali u našoj hrvatskoj kulturnoj udruzi ovdje u Novom Sadu i odmah se u svemu potpuno razumjeli. Bio si, uz našu Draganu, jedini s kojim sam se, kao voditelj Književnog kluba, mogao dogovarati što treba raditi da stihovi naših talentiranih članova dopru do najšireg auditorija. Tako se naše tradicionalno izdanje zbirke pjesama „Preprekovo proljeće“ pretvorilo u kulturnu manifestaciju Hrvata u Novom Sadu s bogatim programom članova naše udruge i naših gostiju.
Uspjeli smo da se i prozni radovi naših članova, uz javni natječaj za sve one koji pišu na standardnom hrvatskom jeziku, pretvore u još jednu kulturnu manifestaciju Hrvata u Novom Sadu pod nazivom „Preprekova jesen“ i da godišnja izdanja zbirki pjesama, zbirki kratkih priča i knjige iz naših edicija „Preprekovi pjesnici“ i „Preprekovi prozaisti“ budu izložene na međunarodnim sajmovima knjiga u Novom Sadu i Beogradu, nastupajući tamo samostalno kao treća hrvatska izdavačka kuća u Srbiji. No, nekom je naš uspjeh jako zasmetao i tu je „vrag došao po osvoje“, kako si mi u bolnici, samo nekoliko dana pred smrt, rekao otvoreno i hrabro o svojoj bolesti. Otvoreno i hrabro si se sve vrijeme borio s svojom bolešću i govorio sam ti da ćes pobijediti sve te nebeske vragove. No, nebeski vragovi su moćni i, evo, već cijelu jednu godinu nisi s nama.
Ali vragovi u ljudskom obličju žele uništiti i ono što je ostalo iza tebe, tvoje i naše djelo. Da znaš kojim se podlim i monstruoznim metodima služe vjerojatno bi se prevrtao u grobu. Otvoreno i hrabro se, Siniša moj, borimo da do toga ne dođe, ali i zemaljski vragovi su moćni, izgleda više nego nebeski, jer u nebeskih je samo čisto zlo, a u ovima su ljudska zavist, pohlepa, sujeta i mržnja. No, bez obzira na sve, za sva vremena ostat će ono što si napisao u svojim divnim stihovima, u antologijskim pričama o malom čovjeku i velikim glupostima „velikih“ ljudi, kao i u svojoj povjesnoj drami, romanu „Rat prvi, drugi, treći…“
Zato, Siniša moj, počivaj u miru i neka ti je laka ova teška vojvođanska zemlja.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više