“Grana mala, ali fina” sa srpskom zastavom

Za sudbinu bunjevačkih Hrvata (su)odgovorne su hrvatske političke elite

U Hrvatskoj ljudi žive u neznanju. Ne znaju ništa o Hrvatima izvan Hrvatske. Rijetki su posjetili gradišćanske Hrvate, koji već i više od 500 godina žive u Mađarskoj, Austriji, Slovačkoj i Češkoj. Ne razumiju ni što su Hrvati u Bosni i Hercegovini, a posebice se ne zamaraju činjenicom da u BiH žive Hrvati, Srbi, Muslimani-Bošnjaci, katolici, pravoslavci, muslimani… Njih nikada nitko nije učio da su Hrvati u Bosni i Hercegovini nastanjeni u središnjem dijelu hrvatskih povijesnih zemalja, što znači da su Hrvati u Bosni 'srce Hrvata'. I nakon svega netko od nas traži da hrvatske aktualne vlasti – koje se zadnjih godina mijenjaju jednom godišnje – razumiju što su i tko su Šokci, Bunjevci, odnosno Hrvati u Bačkoj, Banatu, Srijemu (Vojvodina) u Srbiji.

Kako "hrvatski građani" ništa ne razumiju, isto tako ništa ne razumiju aktualni članovi vladajuće političke elite. Iluzorno je očekivati od Andreja Plenkovića da to razumije, jer je odgojen u lažnim jugo-komunističkim mitovima ne zamjeranja. Nadam se da hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović razumije, ali nisam siguran. Uvjeren sam da ministar uprave Lovre Kuščević nema pojma o čemu pišem. Još sam sigurniji da i oni u oporbi, poput Bože Petrova, Arsena Bauka ili Kreše Beljaka, ne znaju niti ih interesira kilometar dalje od Metkovića, Brača i Samobora. Dakako, osim kuna! Oni "znaju" da  su kune dobre i da ih trebaju. Po mogućnosti puno kuna.

Ovih dana bila je Dužijanca u Zagrebu. Šetali "Bunjevci" po Zagrebu. Bili u i ispred katedrale, spustili se na Trg bana Jelačića, svirali, tamburali, pjevali, plesali… Televizija ih nije prešutjela, ali niti to nije pomoglo. Nitko u Zagrebu i Hrvatskoj nije ništa pametniji, i dalje ne znaju tko su i što su Bunjevci. U svome neznanju da ništa ne znaju svim se sredstvima bore da tako ostane i dalje. Ne vide dalje od katedrale.

U isto vrijeme isti ti Bunjevci u narodnim nošnjama i s tamburama tamburali su i po Novome Sadu. I zanimljivo, stanovnici Novoga Sada, Újvidéka, Neusatza i Neoplante jako dobro znaju tko to sa srpskom zastavom tambura usred posrbljenoga grada. Jadni Bunjevci! Oni koji ne smiju više reći da su Hrvati. To su isti oni Bunjevci koji ne idu samostalno na izbore, njih zastupa srbijanska stranka Borisa Tadića – Demokratska stranka. To su isti oni Bunjevci koji su članovi Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV), koji također ne ide samostalno na izbore, nego su se priklonili toj istoj srbijanskoj stranci – Demokratskoj stranci Borisa Tadića. Ljudi u Hrvatskoj niti znaju, niti ih zanima da nešto saznaju o Hrvatima u Srbiji i zašto ne žele ići na izbore. Ljudi u Hrvatskoj bi trebali biti zainteresiran i da znaju kako Hrvati u Srbiji nemaju – kao favorizirani Pupovčevi Srbi u Hrvatskoj – niti jedno zastupničko mjesto u srbijanskoj Skupštini. Njih ništa ne zanima. Oni vole živjeti u neznanju.

Novosadski Dnevnik objavljuje 23. VIII. 2018. iza 20 sati navečer na svome portalu vijest L. Radlovačkog pod naslovom na ćirilici: »Дани буњевачке културе у Новом Саду: Грана мала, али фина«, u prijevodu »Dani bunjevačke kulture u Novome Sadu: Grana mala, ali fina«, što je parafraza jedne pjesme Zvonka Bogdana, pjevača, koji u Srbiji pjeva na ekavici, a u Hrvatskoj ponekad i na ikavici (https://www.dnevnik.rs/drustvo/dani-bunevacke-kulture-u-novom-sadu-grana-mala-ali-fina-23-08-2018). Ćirilični Dnevnik daje izjavu odnarođene Hrvatice, koja se u Srbiji prodala za dinare, kao što su se u Hrvatskoj mnogi prodali za kune, Suzane Kujundžić Ostojić, koja kaže: »Reč je o nacionalnom prazniku po kojem su Bunjevci prepoznatljivi, a koji objedinjuje njihov jezik i kulturu i sve ono što čini bunjevačku zajednicu«. Vidite, ona je već kupljena i ne govori o tomu da su Bunjevci Hrvati, ali što je još gore ona ne govori niti da je ona Bunjevka. Ona govori o »njihovu jeziku i kulturi«, što je potvrda uspjele asimilacije za dinare. Slično zbori i organizatorica ove sramotne manifestacije, Svetlana Babić, predsjednica Udruženja građana "Bunjevački kulturni centar – Novi Sad": »Deo smo istorije stvaranja ove države i veoma smo ponosni zvog toga. Mi smo grana mala, ali fina. Mislim da smo lepo prihvaćeni u Novom Sadu, a naročito smo zahvalni Gradu koji je prepoznao i ima razumevanja za takve manifestacije«. Da, "lepo" su prihvaćeni jer smiju sa srpskom zastavom tamburati i šetati se usred Novog Sada!

I na kraju evo dva komentara ispod teksta koji također puno govore:

Bunjevka

Izuzetno nam je drago, da se bunjevački narod vraća svojim korenima i ne žele više da se vode u knjigama kao Hrvati.

Petar

Markota, u Srbiji sloboda, slobodno se možeš odreći svoje nacije.

Pavao Blažević