Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Uljanik Grupa – prekidan štrajk za marende!

Dokle će "poglavar" Nino ostati nedodirljiv?

 
 
Zadnjih tjedan dana obilježio je štrajk radnika Uljanika i 3. Maja koji se svojedobno našao pod puljskom kapom te se to naziva „Uljanik grupom“. Ne znam kako dva, dvoje čine „grupu“, ali valjda tako što se Uljanik dodatno podijelio, prostom diobom poput ameba, pa je tako nastalo više članova, dostatno za „grupu“ – sad već toliko da je teško ustanoviti i koliko ih ima. Dobro je to „dijeljenje“, rasječe se cjelina na manje komade pa se poslije bolje pripremaju, a tada su mogući različiti načini pripreme. Hoćeš na lešo, frigano, na gradele, ispod čripnje… “Grupu“ su svojedobno spojili SDP, Zoran Milanović i IDS, Nino Jakovčić, čini mi se i Čačić, prije zatvora. Kako i zašto su riječki i primorsko-goranski SDP, Zlatko Komadina i Veljko Obersnel, dopustili gubitak riječkog, industrijskog i inog identiteta – i „love“, kako je to dopustila, bez štrajka, tamošnja radnička klasa, nejasno je. Danas se spremaju na ponovno miješanje karata. Zar je netko u onom davno prošlom varao, a u njemu su sudjelovali i Komadina i Obersnel i Jakovčić koji su cijelo to vrijeme vlast, a u vlasti su i danas? Toliko za uvod.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2018/08/ids_sabor24_140214_638217S0.jpg.870x665_q92_crop_upscale.jpg
Ne ću ni sebe ni čitatelja mučiti s opakim pojmom kao što je „restrukturiranje“ ili još opakijim onim pojmom – majkom, tzv. tranzicijom, već ću ovom teškom problemu Uljanik-3. Maja pristupiti pomalo impresionistički, tek s nekim sličicama o „slučaju“, koje su se za me kao čičci zakvačile.
 
"Strateški partner", strateški, ne da sitniš za plaće
 
1. Prva je sličica zapravo podatak koji kaže kako su ovdašnje vlade u zadnjih nekoliko godina (sedam?) subvencionirale Uljanik-3. Maj s oko 14 milijarda kuna. Samo ove godine, do srpnja, za plaće dotirano je „dvojstvo“ grupe s preko sedamsto milijuna kuna. Zato je jasno zašto su oni iz Pule i Rijeke došli pred Banske dvore: davali ste, dajte opet. Zašto im se onda ubacio „nepoznat netko“, pa pred Banske bacio govna. Govna k'o govna, ali taj performans je odavno odigran i bio je namijenjen „piscu“ pojedincu, recimo, kao književna kritika. U stilu kakvo pisanje, takva i kritika. Nu on ima i opaku dimenziju prenošenja zaraze – kao da vam netko u srednjem vijeku, preko zidina, baci krepanog štakora zaraženog kugom. Zna li itko što se sve u ovim govnima krije? Uostalom Banski dvori su za Hrvatsku nešto više od aktualne ili bilo koje vlade, barem bi trebali biti. Ako već policija takvo što ne može spriječiti, ili ne će, trebali su štrajkači. Vrata kroz koja su, figurativno, prošle sve te milijarde namazati govnima, stvarno je previše. Tko maže; „živi zid“, mrtva „radnička fronta“, batmen…
 
2. Druga mi je slika, sličica tzv. strateškog partnera. Taj zanimljivi postsocijalistički bogatun Končar postao je „strateški partner“ Uljanik grupe. I sada ne da ni lipe, ustvari ni sitniš za radničke plaće za srpanj. Koliko sam razumio, ne će ga ni posuditi iako bi sve, kao „strateški partner“ mogao jednom, kad stvari krenu dobro, itekako masno naplatiti. Znači, ne vjeruje „partner“ kako će ikada stvari u „grupi“ krenuti dobro, pa se više ne bi „štel mešati“. Ne s lovom, al' će ostati „strateški partner“: kad se sve bude rušilo, onda će imati neko prvenstvo. Barem pogleda na ruševinu, strvinu. U poslovno-prijateljskim je odnosima s Jakovčićem, pa ga je lansirao u neki nadzorni odbor svoje tvrtke u – Finsku. Vlasnik je Brodotrogira, ali tamo šteka pa je neki dan skoro izbio štrajk zbog neisplate plaća. Kontrolira Glas Istre, i još puno toga na poluotoku.
 
3. Treća mi se nadaje sličica: radnička uljanička klasa pred Miletićem (gradonačelnik Pule i predsjednik IDS-a) i Flegom (istarski župan) viče: Lopovi, lopovi! Skoro mi nije za vjerovati – nalikuje rušenju mita, čija praznina mi je odavno – od početka – poznata, ali je izgledalo kako ga ne ću dočekati. Eto, ipak jesam, jer sve na koncu dođe na svoje, svojoj kući. Naročito zlo, ono se tamo odakle je poteklo uvijek vrati.
 
Nedodirljivi istarski "poglavar" Jakovčić
 
4. Zatim vidim Ninu Jakovčića, sada počasnog predsjednika IDS-a u mlađim danima. Za istarskog poglavara zapravo su ga promovirali Račan, Budiša i Tomčić dvije tisućite. Do tada, onako manje-više, ali tada mu se otvorilo. O njegovoj igri regionalnog poglavara pisao sam davno, pa mi je sada mrsko. Ukratko od IDS-a stvorio je čvrstu organizaciju, oko koze, kao „kozu nostru“ (u prijevodu: naša koza) kojoj kožu mogu derati i musti ju samo odabrani pripadnici. Tako to traje i ohoho, nema čvršće „naše stvari“ (koze) u Hrvatskoj od te u Istri. Koliko je to čvrsto najbolje je pročitati od Damira Kajina, svojedobnog insajdera. Načelo je bilo i više nego jednostavno a glasilo je „lijeva  ruka, desni džep“. „Lijeva“ je ideologija (antifašizam, anti-ustaštvo (u Istri!?) koza „reustašizacije“, anti thompson, zabrana pjesmeLijepa li si u Puli, liberalizam, socijal-demokracija, iako to dvoje nema veze i slične „lijeve“ trice i kučine.) Pritom ideologija pripada svima, al' džep samo njima, nekima. Nakon  „trećojanuaraca“ stiže šjor Ivo. I on skreće ulijevo, a s Jakovčićem dijeli i austrijsko iskustvo. Tu je i jedna velika banka, koja je na „svoje“ davne zemlje zinula kao nilski konj, a tu je bio i onaj koruški, jako desni pak, poglavar, poznat Jakovčiću. Njemu se skroz „zaglavio“ auto pa je „otputovao“, a i banka je u međuvremenu „nestala“, promijenila je ime, sanirala ju austrijska država koja nije baš blesava, a što je sve pritom razjapljenim velikim, nilsko konjskim ustima, „hapala“ tek će se vidjeti. Možda će se pokazati kako je „afera“ sa švicarskim francima čisti šitniš. Nakon Sanadera stigao Zoka, ne računajući kratki predah s Jacom. Tu se sklopio savez po kojemu je Jakovčić otišao, utek'o, rekao bih, u Bruxelles – računajući kako je tamo nedodirljiv. Našlo bi se toga još, al' badava kad je „poglavar“ nedodirljiv.
 
5. Zanimljivo je i kako je Uljanik grupa otvorila sukob i unutar radničke klase (škverani su izgleda njen zadnji ostatak, inače je izumrla. Trećomajci se žele odvojiti, vratiti poslovnu samostalnost, ali i utjerati dugove od Uljanika, najmanje petsto milijuna kuna. Iza njih stoje i Komadina i Obersnel – sad SDP želi drugačiju podjelu karata. U Puli, i među radnicima, a naročito u IDS-u se o tome šuti.
 
6. Usred štrajka pojavila se i informacija kako brodovlasnik broda u izgradnji traži da njegovi radnici nastave radove na opremi broda. Činilo se kako su se pojavili štrajkbreheri, ali nakon nekoliko dana doznajemo kako to nije istina već nešto uobičajerno – naime brodovlasnik na svoj trošak uređuje interijer, kabine, dvorane, bazene (riječ je o putničkom brodu)… Znači Uljanik radi samo „kadu“, valjda i strojarnicu, a s ostalim nema veze. Kad se tome doda kako je ovaj „kooperant“ stranac i radnci uglavnom kažu, strani, postaje jasnije zašto Uljanik zadnjih desetak godina nije porinuo ni jedan brod s dobitkom (prema izjavi jednog radnika).
 
7. U jednom dopodnevnom izvješću iz Pule na pitanje gdje su sada radnici – prije su marširali po gradu, novinarka kaže kako su u krugu brodogradilišta. Iz šetnje su došli – na marendu. Razumijem „svetost“ marende u primorskim krajevima, ali prekidati štrajk za marende, baš mi je čudno.
 
8. Za stanje u Uljaniku možda i podjednaku krivicu snose i uprava i sindikati. U Hrvatskoj su opstali oni sindikati čiji su radnici, zaposlenici, priključeni na proračunsku pipu, državnu, javnu, gradsku…, što je eto donekle slučaj i s još preostalim brodogradilištima. U Uljaniku, koji je navodno privatiziran, pa su radnici vlasnici oko 40 posto udjela, najvećeg među vlasnicima, gospodar tijeka novca je Uprava, koju osim ostalih, biraju i radnici preko Nadzornog odbora. Nemoguće je kako pritom sindikati ne znaju barem ponešto o svemu – od poslova do plaća, muljanja preko stotina tvrtki, utjecaju politike, IDS-a dakako, i sl. Nemoguće je kako im odavno, od kad se Uljanikov brod nagnuo, a nagnut je već godinama, nije poznato kako rade u nagnutom brodu za kojega je pitanje dana kad će se prevrnuti i potopiti. Što su čekali? Ah ti sindikati i njihova uloga, nu priča o njoj daleko bi nas odvela jer je za roman u nekoliko svezaka.
 
9. Stići će plaća za srpanj, kaže Andrej Plenković danas u četvrtak prijepodne…
 

Mato Dretvić Filakov

Povezani članci

Zašto je medijsko-politička i “intelektualna” hrvatska močvara zanemarivala Ukrajinu? (1)

HF

Istra i Istrani, a ne po talijanski Istria i Istrijani

hrvatski-fokus

Zašto ne s križem pred farmaceutski kompleks?

HF

Kamo bi Ivo Sanader mogao pobjeći?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...