Griješiti je ljudski, a opraštati još ljudskije Ljudi gube i ovce i novce, ali znadu sačuvati nadu. Mnoga djeca guše se u blatu, a poneka plivaju -u zlatu. Jednom žigicom možeš izazvati vatromet, a jednom idejom zapaliti čitav svijet. Rijeku Rubikon ne treba preskočiti, već ju na vrijeme uočiti. S jednim zdravim zrnom u ruci mogu se nahraniti puci. I od jednog zrna pogača niče. Između zločina i pravednosti čina postoji i istine dubina. Tko moju domovinu ne voli i kalja – bila mu kuća što dalja! Ne hrane se djeca samo bajkama i nadom, već i od pogače sladom. Krv ne može biti voda kad su djeca iste majke roda. Prljav obraz susjeda kad vide, susjedi se i svoga zastide. Vesele me mnoge dobre priče, a još više kad u njima istina se piše. I praznovjerni u nešto vjeruju. Od tri kruške: nekom jedna, nekom dvije pa za mene niti jedne nije. Ne dijele se ljudi samo na dobre i loše, već na sirmašne i one, što i tuđe troše. Griješiti je ljudski, a opraštati još ljudskije. O dodjelama nagradi ne odlučuju zakoni ni znanstvene teze, već prijateljske veze. Djecu ne odgajaju batine, već ljubazne riječi mamine i tatine. Pošten čovjek ostavlja duboke tragove, a nepošten obija tuđe pragove. Ne pričaj ni prijatelju sve što ti je na duši, jer i zidovi imaju uši. Malkica Dugeč, 31. 5. 2018.