Hrvatski Fokus

Politika i političari ne ispunjavaju niti jedno obećanje

 
 
Usprkos uvjeravanjima putem iskrivljenih/lažnih statistika, masovnih medija i političara da je sve u najboljem mogućem redu i da vlast djeluje na najbolji mogući način, javnost osjeća da nešto ipak nije u redu, jer su uvjeravanja i činjenice često u raskoraku. Kako onda znati što je istina, a što nije? Što je važno, a što beznačajno? Tko je za što uistinu odgovoran? Jedini način za to je redovito izvješćivanje javnosti o zabludama i o stvarnim činjenicama o stanjima i događanjima. No to nije lako, jer to zahtijeva neovisne medije i neovisne komentatore. Ova kolumna upravo ima namjeru biti od pomoći u tome, ukazujući na zablude i činjenice koje koje su u raskoraku s njima.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/09/30435250115_7bdc988357_b.jpg
Mediji služeći politici, većinom uvijek onoj koja je na vlasti, često govore o obrazovnom sustavu, gospodarskom sustavu, pravnom sustavu, političkom sustavu, financijskom sustavu, poreznom sustavu, nakladničkom sustavu, zdravstvenom sustavu, i sigurnosnim sustavima, ali zapravo uvijek govore o tim sustavima bivajući pri tome u službi dnevne politike, malo ili nimalo ne govoreći o jedmoj krucialnoj zabludi i karakteristici svih tih sustava, a to je činjenica da su neki pojedinci formalno dio sustava, ali djeluju kao da su izvan sustava, i kao da su iznad sustava i zakona i pravila koja vrijede za funkcioniranje sustava. Da je tomu tako može se pokazati putem nekoliko neupitnih i neosporivih činjenica:
 
1. Zabludu da se u obrazovnom sustavu, konkretno u školskom sustavu od osnovnoškolskog sustava, do visokoškolskog sustava, ocjene dobivaju na osnovi pokazanog znanja i truda učenika odnosno studenata, demantiraju dugogodišnje činjenice, prikrivane od javnosti, da tome nije tako, već da se davanjem poklona i raznim uslugama, mogu postići bolje ocjene u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju, a direktnim plaćanjem, po određenim tarifama profesora, u visokom školstvu, mogu 'kupovati' ispiti, pa čak i diplome. Budući da je drugo ime za takve postupke mito i korupcija, činjenica je da i oni koji su korumpirani, i oni koji podmićuju djeluju izvan sustava, i smatraju da im je dopušteno da budu iznad sustava.
 
2. Zabludu da u gospodarskom sustavu djeluje zakon slobodnog tržišnog natjecanja, i slobodnog poduzetništva, kao 'kameni' temeljci kapitalističkog društvenog uređenja, demantiraju brojne činjenice iz realnog svakodnevnog života. U tom kontekstu dovoljno je navesti činjenice da u hrvatskoj takozvanoj tranzicijskoj privatizaciji samo su neki od politike „posvijećeni/pomazani“ mogli doći do vlasništva bez kune vlastitog anovca, vlastitoga znanaj i želje da „kupljeno/dobiveno“ dalje razvijaju, da je Todoriću, Rajiću, Fižuliću, Štroku i još stotinak njih „posvijećenih“ od politike, omogućeno ono o čemu normalni Hrvat nije mogao ni sanjati, te da se o ovima i njima sličnima u medijima nije 'smjela' pojaviti niti jedna jedina informacija koja bi štetila njihovom „ugledu“. Svi su ovi bili u sustavu ali IZNAD njega!
 
3. Zabludu u da u našemu pravnom sustavu isti zakoni važe za sve, demantiraju činjenice, da se 'malim ribama' presuđuje brzo i efikasno, a 'velike' ribe uvijek 'isplivaju' živi i zdravi. Sanaderu se sudi godinama, Horvatinčiću se sudi kao da je on žrtva, o Jakovčiću, Kalmetu i Bandiću se pravni sustav nije ozbiljno ni „očešao“, Merzelica i Saucha vjerojatno nikada ne će biti osuđeni, Todorić je na vrijeme upozoren da se makne iz Hrvatske, za ubojstvo kćeri odvjetnika Hodaka je ekspresno osuđen jadnik koji vjerojatno niti ne zna što mu se dogodilo, a Pupovac i Stazić mogu slobodno optuživati Hrvatsku za ustaštvo i fašizaciju, bez da pravni sustav reagira bilo koji način?! Jer svi navedeni su očito u sustavu ali IZNAD sustava i nedodirljivi.
 
4. Zabludu da politički sustav služi građanima i interesima države, demantiraju tolike činjenice da bi se o tome mogle pisati tomovi knjiga, no dovoljno je navesti samo notornu činjenicu da politika NE ISPUNJAVA niti jedno OBEĆANJE koje daje prije izbora, bez obzira o kojim strankama ili koalicijama se radilo. Čak ni obećanje da će Hrvatska nakon raskida sa Jugom biti neovisna i suverena zemlja nije ispunjeno, jer nakon učlanjenja Hrvatske u EU ona ima manje suverenosti nego što je imala u Jugi. Da je valjalo napustiti Jugu je neosporno, ali „prodati“ se EU-u za 'judine škude' je bila činjenica političke političke izdaje svega za što se ratovalo u domovinskom ratu.
 
5. Zabludu da financijski i porezni sustavi služe podjednako svim građanima je svakome jasno, jer činjenice to svakodnevno dokazuju. Financijski sustav je stvorio stotine tisuće blokiranih građana, a porezni sustav dokazano pogoduje bogatima i onima koji imaju više, opraštajući im kroz „nagodbe“ dugove, dok se stotine tisuće 'sitne ribe' nemoćno koprca u mreži financijske i državne oligarhije.
 
6. Zabluda je da nakladnički sustav ima problema, jer činjenica je, da usprkos malom hrvatskom tržištu za knjige, i nakladama od 500, 1000 ili najviše 2000 knjiga po naslovu, nakladnici svakodnevno tiskaju novije naslove, a knjižare se žale da nema kupaca. Jedina je onda logična činjenica da država bogato financira djelatnost koja nema tržište, ni dovoljnu čitateljsku publiku. Činjenica je da se mnogi bave nakladništvom, a činjenica je da se samo lud čovjek bavi nečim od čega ne može preživjeti, a ako ipak može onda je nešto 'trulo' u sustavu politike nakladništva u Hrvatskoj.
 
7. Zabluda je da naš zdravstveni sustav ima neki esencijalni stručni problem, ali je činjenica da ima masu organizacijskih problema iz kojih proizlaze financijski problemi. Kada ministar zdravstva izjavljuje da smo za stanje sustava u zdravstvu SVI MI odgovorni, a ne prvenstveno djelatnici u sustavu, počevši od ministra do radnika na održavanju opreme i objekata u bolnici, onda je činjenica da riba „smrdi“ od glave, a želi ju se „čistiti“ od repa.
 
8. Zabludu da sigurnosni sustavi, kao što su MUP, MORH, i razne sigurnosne službe, služe zaštiti države i građana, demantiraju činjenice da će politika dovesti do toga da Hrvatska postane HOT POT za svakovrsne imigrante, da se naši vojnici 'bore' kojekuda po svijetu za tko zna čije interese, umjesto da branimo vlastite granice, te da sigurnosna ugroza postaje sve izraženija. Činjenica je naprimjer da su se svi požari donedavno pripisivali „višoj sili“, pa tek sada, kada se više ne može prikriti da djeluju potpaljivači, o tome počelo javno govoriti. Ali još nikome iz sigurnosnih sustava nije palo napamet da činjenicu pojačane požarne opasnosti poveže sa činjenicom pojačane protuhrvatske djelatnosti u Hrvatskoj i izvan Hrvatrske, i sa petom kolonom. Jer možda je ima, a možda i nema, ali istina se ne će saznati ako se na tome ne radi ništa. Pogotovu ako se i dalje sigurnosnom opasnošću bude smatrao Thompson, a ne 'cajkanje' Lepe Brene i njoj sličnih po Hrvatskoj!
 

Laslo Torma

Povezane objave

Patrijarh Irinej i Ivo Josipović na istom velikosrpsko-četničkom kolosijeku?

HF

No pasaran ovdje ne će proći

HF

Jugostatistika demantira srpske laži

HF

Koliko nas košta Zakon o oprostu?

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više