Predsjednik HDZ-a i Vlade daleko je dogurao, preciznije otrčao ispred HDZ-a, ustvari pritom „kidnuo na lijevo“. Čini se kako je on već u Brežicama, a članovi mu bauljaju po Gospiću, Vukovaru, Glini… Nit' on više vidi njih, nit' oni njega. Ali nema problema jer je nedavno u jeku „afere Milinović“ izjavio: „HDZ, to sam ja!“. Slijedi i „Država, to sam ja!“ Suviše je „kidnuo na lijevo“ da bi mogao još reći: „Ja, Plenki, car i Bog!“, jer tamo Boga nema, a carevi su izumrli.
Andrej Plenković: Kidam na lijevo!
Kako li je samo, uzimajući u obzir brzinu, način i timing, vrijeme, sklinčio onoga Milinovića. Ekspresno, kao brzi vlak, bez prava da zucne, kamo li se brani i (kud baš majku mu) koji dan prije županijskih stranačkih izbora. Doduše Dado Milinović je sve tako priredio da izgleda kako se on ustvari bacio pod vlak. Čak kao da je rekao gdje će na pruzi ležati i čekati kako bi „strojovođa“ bio u cijelosti informiran. Mogao je stoga usporiti, stati, pa narediti, recimo, Brkiću i Jandokoviću da siđu i Milinovića uklone s pruge i bace u obližnje trnje, ali nije. Ti ćeš se meni bacati pod moj vlak! I ode Dado.
Mora se još reći kako je Dado poginuo s Plenkovićevim imenom na usnama. Došao je u Zagreb u pratnji dvjestotinjak pristaša podržati s pjesmom Plenkija. „Pjevaj mi pjevaj, sokole“, orilo se na Trgu žrtava, jer, kako reče Milinović, ne zna predsjednik stranke što se stvarno događa u stranci, na terenu. Čisti performans, čista zajebancija – na koncu je ispalo baš onako. Tipično sibirski iz nekih davnih vremena. Prokleta komunistička povijest, stalno se vraća u stotinama, tisućama reinkarnacijâ, pa i u onim najrigidnijim. Još kad je predsjednik „časnog suda“ izjavio kako je „predsjedništvo HDZ-a pokrenulo stečajni postupak protiv Milinovića“, a Hrvatski (da hrvatski) radio to „stečajni“ ubrzo izbrisao, performans je dobio svoj puni smisao, čak i pouku. To aktualno radijsko izrezivanje sukladno je onom „izrezivanju“ „drugova“ sa slike (Politbiro, CK i sl.) koji su „zglajzali“. Kad „druga“ više nema ni na slici e onda ga doista više nema. Razlika je ovdje tek u mediju. Inače taj predsjednik „časnog suda“ (Miličević) dobro zna što je „stečajni postupak“ jer isti već godinama vodi nad Županjom, pa je njegova reakcija refleksna i utoliko iskrena.
Nakon što je Milinović završio pod njegovim Plenkovićevim vlakom stigla je i ta „prosvjedna nota“ gradonačelnika Vukovara Penave. On će organizirati prosvjed protiv neučinkovite „pravne države“ koja već godinama, desetljećima ne procesuira ratne zločine pa im se ratni zločinci, ubojice, silovatelji i ino nepatvoreno zlo šeta gradom i ceri u lice. U obližnjem Borovom Selu špinči se čak i „mauzolej“ ratnog zločinca Vukašina Šoškočanina koji tamo nije ni sahranjen, a među nama, Srbi su ga roknuli nakon što je obavio pos'o (pokolj hrvatskih redarstvenika u Borovm Selu).
Plenković između Nekoga, Pupovca i Nikoga
S podrškom su se uključili i branitelji, udruge specijalne policije i gardijskih brigada, podržali Penavu i još dosolili, sa zaključkom o ulozi Milorada Pupovca u aktualnoj vlasti. I doista, Milorad Pupovac je radno proveo ovo ljeto, Jadovno, Srb, a onda je Oluju „proslavio“ na Vučićevom „komemorativnom“ mitingu na granici u Bačkoj Palanci. Kakva komemoracija, tipičan srbijanski miting koji zaziva – rat. Ako nikad, a onda „kad bude sreće“. Nije se od toga ogradio, a kako će od samoga sebe. Ni Vlada se tim povodom nije je izjašnjavala pa je skoro ispalo kako je Pupovac tamo nazočio kao – Plenkovićev izaslanik. Reagirala je na Vučićev istup u Kosovskoj Mitrovici, gdje je on ponavljao povijest kao farsu. Pupovac pak nije našao za sukladnim utješiti Miru Bulja kako je Knin, možda ipak, hrvatski grad, kamo li još i kraljevski. Uglavnom napad na Pupovca razgnjevio je Plenkovića pa je skočio kao oparen; „Ne će meni nitko određivati koalicijske partnere…“, što, dakako slijedi i iz onoga „HDZ, to sam ja!“
Međutim nas ovdje zanima nešto drugo, naime tko je taj „Nitko“ (Nitković) koji Plenkoviću ipak puno toga „određuje“ i gdje taj stoluje. Valjda se još sjećamo; dojahao „lijep i mlad“, od nikuda, barem ne iz hrvatske politike ni iz HDZ-a u koji se bio upisao tek prekjučer i onda ga „Nitko“ posjeo na čelo HDZ-a a odatle u izbore i pobjedu. Možda je to onaj koji štipa za stražnjicu, ali on će u mirovinu pa to više nije važno. Najprije je uz pomoć političkih nevježa, mostaša, i manjinaca, formirao Vladu. Ubrzo je jednog domaćeg „nikoga“, mostaše, poslao na političku marginu pa s još većim „nitkovićima“ iz dijela HNS-a, ostavljajući Nekoga, tj. Pupovca, sklepao novu Vladu – koaliciju od „nikoga i ništa“. Nakon najnovijeg Plenkovićeva bahaćenja, a i prije toga krenuli su napadi tog novog „Nikoga“, mislim Penavu. Žmiču ga dužnosnici ničega, HDZ-a, jer HDZ je Plenković, uključili su se i ministri.
Ne bih mu bio u koži. Hrabar neki momak. Nakon sastanka s čovjekom „HDZ, to sam ja!“ Penava ga je udario hvaliti. Nije prosvjed protiv HDZ-a, nije ni protiv predsjednika Vlade, on je dosad najbolji predsjednik. Pohvalu je pohvalio odnekud i Jandroković, pa sam se za Penavu tek sada zabrinuo. Tako ga je hvalio i Milinović. Pjevao mu čak i podoknice, pa ga „zgazio“ brzi vlak. Mislim kako će Plenković već naći nekoga egzekutora za sadašnjeg „Nikoga“. Čeka nas zanimljiva jesen, ako se sve brzo i bezbolno ne završi. Uspredno u drugoj velikoj stranci teče istjerivanje Đavla. Neki esdepejci, Milanovićevi spavači, Ranko Ostojić, Peđa Grbin, Siniša Hajdaš Dončić. I još neki beznačajniji („nitkovići“), recimo Maras, uzeli štapove pa mlate i urliču oko nastambe u kojoj stoluje Bernardić i nastoje ga istjerati van i natjerati na političko samoubojstvo. Uskoro će, predpostavljam krenuti na njega i uz pomoć dima. Ne znaju doduše koga bi metnuli na njegovo mjesto, sposobnih zapravo nema, pa kako je Plenković „kidnuo na lijevo“, najbolje da si njega uzmu.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više