Žarulje i plinski bojleri

Mala priča o apsurdima s 'eko-dizajnom'

Od početka rujna ukida se prodaja halogenih žarulja u EU, a od 2020. više možda neće biti niti volframovih žarulja za scenske reflektore. Ostajemo polako i bez plinskih turbo-bojlera i rezervnih dijelova za njih jer industrija nas sili da kupujemo učinkovitije i znatno skuplje proizvode, što nerijetko donosi velike i nepredviđene troškove. To su male čari Europske unije…

Nakon što su gotovo 60 godina osvjetljivale naše domove i ulice, od početka rujna na području Europske unije zabranjuje se prodaja halogenih žarulja. Postojeće zalihe mogu se rasprodati, ali daljnje prodaje na teritoriju EU neće biti. Najnoviji je to doprinos većoj energetskoj učinkovitosti, jer svega pet posto njihove energije otpada na proizvodnju svjetlosti, a 95 % na toplinu. Svaki korak naprijed ima i svoje naličje, a ono nije uvijek na ruku potrošačima, dapače. S novotarijama oko rasvjete suočavamo se od 2011., a građani i industrija su se na njih dobro adaptirali, ali neki sektori, npr. kultura, našli su se u problemu. Tu vrijedi spomenuti i zabrinjavajuće posljedice nekih drugih europskih odredbi o eko-dizajnu koje se dotiču drugih aspekata energetike, s čime će biti dosta poteškoća, kao što su plinski turbo-bojleri i rezervni dijelovi za njih, kojih uskoro neće biti. Krenimo redom. 

Još 2008. EU je odredio postupnu zabranu žarulja sa žarnom niti (tzv. volframove žarulje), a godinu dana kasnije donesena je i odluka o ukidanju proizvodnje halogenki od 2011. Klasične žarulje sa žarnom niti ostale su u upotrebi u kulturi, jer je još 2008. ocijenjeno da daju najbolje svjetlo na sceni. Tu je uskoro trebao nastupiti problem jer je EK odlučila da se od rujna 2020. više se neće moći kupiti zamjenske žarulje za scenske reflektore za kazališta, film i TV. Naime, scenski reflektori s klasičnim žaruljama ne mogu primiti LED žarulje, a cijena složenijih reflektora s LED žaruljama može iznositi i više tisuća eura. Uz to, neki će osim nabave novih reflektora morati izvesti i nove instalacije. Manje ustanove u kulturi diljem EU-a takav trošak ne bi podnijele, jer samo za Hrvatsku riječ je o ulaganjima od nekoliko desetaka milijuna eura, koja nisu nigdje planirana! Za usporedbu, Ministarstvo kulture je za sve programe profesionalnih kazališta u Hrvatskoj ove godine iz proračuna izdvojilo oko 3,1 milijun eura. A gdje su još televizijske kuće, film, brojne koncertne i druge komercijalne dvorane s reflektorima za rasvjetu scene…. Stručnjaci za oblikovanje rasvjete tvrde da LED rasvjeta, koja se pokazala izvrsnom u kućanstvu i poslovnim prostorima, jednostavno nema potrebnu kvalitetu svjetla i negativno utječe na doživljaj boje kostima ili scenografije pa tako i cjelokupne predstave. Za ovaj problem nema lakog rješenja a Europska komisija na višegodišnju veliku zabrinutost kulturnjaka odgovorila je sljedeće: nitko ne zabranjuje volframovu rasvjetu na sceni, slobodno je koristite, ali od 2020. na tržištu EU-a više neće biti zamjenskih žarulja, pa ni za industriju zabave! U međuvremenu je lobistički pritisak rastao pa je u kolovozu ove godine predloženo da do daljenjaga volframove žarulje i halogenke  ostaju u upotrebi u scenskoj rasvjeti. Taj prijedlog EK tek treba usvojiti, ali kultura u obećanju sad ipak lakše diše. 

Sličan slučaj kao ovaj s volframovim žaruljama također datira iz 2009., odnosno 2013. kada je određeno da se na EU tržištu od 2015. više ne mogu prodavati plinski kotlovi koji nisu u kondenzacijskoj izvedbi. Problem je u tome što se običan turbo-bojler u Hrvatskoj više ne može lagano nabaviti, jer su u međuvremenu zalihe uglavnom iscrpljene, a plinoinstalater riskira jer ako i ugradi bojler nabavljen npr. iz Bosne i Hercegovine jer ga nije kupio u Hrvatskoj, za njega ne može dati garanciju. Da ne spominjemo činjenicu da za ugradnju kondenzacijskog bojlera treba napraviti skupu rekonstrukciju dimnjaka, za što građani i stambene zgrade uglavnom nemaju novaca. Hrvatska je u ovom slučaju u nepovoljnom položaju jer velik broj građana ima turbo bojlere, za razliku od većine država EU-a gdje su oni prije iznimka nego pravilo. 

To još nije zadnje slovo kad je riječ o plinskim bojlerima – od 2020. proizvođačima plinskih kotlova više neće biti dopušteno isporučivati niskoučinkovite cirkulacijske crpke kao rezervni dio za njih, već nove visokoučinkovite crpke koje u 90% slučajeva ne stanu u postojeće bojlere. Dakle, trebat će kupiti novi plinski bojler! Pogađate – kondenzacijski. To se zove šah-mat! Manjak rezervnih dijelova tako će polako i sigurno s tržišta eliminirati svu onu energetski neučinkovitu opremu koju eurokrati uzmu 'na zub', bilo da je riječ o turbo-bojlerima ili volframovim žaruljama. Čarobna riječ je „eko-dizajn“ – stvaranje proizvoda koji su superiorniji, okolišno i energetski prihvatljiviji, ali ujedno stvaraju nova radna mjesta u bogatijim, industrijski razvijenim članicama Unije koje stvaraju pravila kojih se drugi trebaju pridržavati. Pa koliko košta da košta! Narod nađe načina da doskoči takvom problemu – sudbina nam je da po toplomjere sa živom (koje su zamijenili lošiji, s alkoholom), putujemo u Bosnu i Hercegovinu, kao i po turbo-bojlere. Problem rasvjete u kulturi će se izgleda srećom pozitivno riješiti. Ipak, budućnost s direktivama o eko dizajnu nije svijetla, samo treba čekati da se Bruxelles pokrene, sve u interesu industrijskih lobija, a pod egidom uštede energije i manjeg ugljičnog otiska. Velike riječi za viši cilj, pomalo ironično iz perspektive malog čovjeka.

Nina Domazet, www.energetika-net.com