Povijest nekih dubrovačkih afera

Člana HNS-a pomilovao je Stpe Mesić!

 

 

»"Lakše je biti mrtav, nego sve ovo proživljavati!"

20. veljače 2002. 

DUBROVNIK – Pred Vijećem dubrovačkog Županijskog suda, kojem predsjeda sudac Gašpar Lujak, jučer je počelo suđenje pritvorenom Zlatku Miliću (36) iz Dubrovnika, direktoru Zaštitarske tvrtke "Delta", optuženom za ubojstva brata svoje bivše supruge i džudo reprezentativca Nike Rustana (24) iz Dubrovnika, lani 21. listopada oko 5 sati na Pilama.

Suđenje je počelo uz jake mjere osiguranja Pravosudne policije i PU dubrovačko-neretvanske. Sudnica i publika detaljno su pregledani, a čak su i mobiteli morali biti spremljeni kod zaštitara tvrtke AKD.

Zamjenik županijskoga državnog odvjetnika Tomislav Carić pročitao je optužnicu kojom se Zlatka Milića tereti za počinjenje kaznenog djela ubojstva te djela u stjecaju, i to dovođenje u opasnost života i imovine, prijetnju, oganičavanje slobode i narušavanje nepovredivosti doma.

– Razumio sam optužnicu i žao mi je zbog događaja, ali ne osjećam se krivim ni po jednoj točki optužnice – izjavio je Zlatko Milić, kojeg brane Veljko Miljević, odvjetnik iz Zagreba, i Srđ Jakšić, odvjetnik iz Dubrovnika.

Suđenje je nastavljeno ispitivanjem svjedoka, Nikove majke i sestre Luce i Pauline Rustan, Marija Brbore, Donalda Begua i Lea Marinovića, u nazočnosti Rustanove i Milićeve obitelji. Tijekom svjedočenja Luce Rustan, među ostalim, rekla je da joj je Milić u njezinoj kući prijeteći oružjem dok je tražio Nika rekao:

– Luce, meni život ništa više ne znači! – a ona je tražila od njega da je ubije, samo da joj ostavi djecu živu. – Lakše je biti mrtav, nego sve ovo e proživljavati – rekla je na kraju sa suzama u očima i teškim uzdasima majka Luce. Nakon svjedočenja Nikove sestre Pauline i Marija Brbore određena ja pauza. No, ispred sudske zgrade mirno je prosvjedovalo tridesetak majki noseći transparent "Niko Rustan je i naš sin", dajući time, kako su rekle, potporu pravdi i zaštiti njihove djece. Prosvjednicima se pridružio i Filip Dimnić iz Dubrovnika, koji je poručio okupljenim majkama da su uz njih i očevi. U jednom trenutku, kad je pokraj njega prolazio Milićev branitelj Srđ Jakšić, Dimnić mu je, u nazočnosti policajaca, glasno rekao:

– Jakšiću tvoju profesiju poštujem, ali sjeti se kad smo u kinu Slobodi gledali film "Nema imena na metku"…

Jakšić je to doživio kao prijetnju ubojstvom, pa se požalio predsjedajućem vijeća kako nije u stanju nastaviti s radom. No, nakon kraće rasprave nije tražio odgodu suđenja jer, kako je rekao, s njim je njegov kolega Miljević. Suđenje će biti nastavljeno 21. veljače.

M. Gojun

https://www.vecernji.hr/vijesti/lakse-je-biti-mrtav-nego-sve-ovo-prozivljavati-710862«

 

»Dvanaest godina zatvora

11. listopada 2002. u 00:00 7prikaza

DUBROVNIK – Vijeće dubrovačkog Županijskog suda jučer je nepravomoćno osudilo aviomehaničara u mirovini Ivu Šeparovića (59) iz Cavtata na dvanaest godina zatvora zbog ubojstva Frane Fioreninija (33) iz Cavtata, 4. srpnja ove godine oko 5.30 sati na cavtatskoj rivi.

Iznoseći svoju obranu Šeparović je rekao kako je oko 4 sata izišao iz kuće s namjerom da otiđe u ribolov, ali je od toga odustao zbog lošeg vremena. Uzeo je nož na preklapanje, konac i gumice te otišao u vrt radi podvezivanja rajčica. Nakon završenog posla vratio se kući i vidio otvorena ulazna vrata. Potom je pogledao prema svojoj barci i vidio u njoj njemu nepoznatog čovjeka kako baca kućicu motora. Došao je do barke te susreo na rivi Ivicu Natrlina, koji se povukao, a u barci je prepoznao Franu. Osim toga, uočio je kako je na barci odvezan sidreni konop.

– Frano je izišao iz barke i rekao mi: "Sad si došao, majmune jedan." Kako nisam reagirao, rekao mi je: "Sad zovi policiju" te me iznenada udario rukom u uho. Od udarca sam odletio oko tri metra unatrag i trenutačno oslijepio. Izvadio sam nož, otvorio oštricu te ispružio ruku ispred sebe kako bih zaustavio daljnji napad, a ne da bih nekoga ubio. Odjednom sam se izgubio i nisam ništa vidio. Kad sam otvorio oči vidio sam neku siluetu i strašno me je boljelo. Poslije sam samo znao da je Frane uboden. Je li on naletio na nož ili sam ga ja ubo, ne znam – ispričao je Šeparović tijek tragičnog događaja.

Nakon toga Šeparović je otišao kući i supruzi Mili rekao što se dogodilo. No, potom je otišao do barke i vezao sidreni konop, nakon čega je došla policija i privela ga u policijsku postaju. Od obitelji Fiorenini molio je oprost.

Tijekom unakrsnog ispitivanja Šeparović je, među ostalim, istaknuo da je zbog gubitka moguće mirovine tri mjeseca prije povlačenja JNA iz Cavtata otišao raditi u Tunis za JAT, za koji je i prije radio, te da nije ni s kim bio u sukobu u Cavtatu i da bi mu zbog nekih stvari mogli dignuti spomenik. Zbog osude za ubojstvo, a ne za prekoračenje nužne obrane, kako je tražio njegov branitelj Srđ Jakšić, odvjetnik iz Dubrovnika, Šeparović ostaje u pritvoru do pravomoćnosti presude.

M. Gojun

https://www.vecernji.hr/vijesti/dvanaest-godina-zatvora-724305«

 

»ODVJETNIK SRĐ JAKŠIĆ 'Prijetili su mi da, ako im ne prodam atraktivno zemljište, da nikad neće postati građevinsko!“

Autor: Maro Marušić Datum objave: 16.10.2014.

Odvjetnik Jakšić u svom vlasništvu ima atraktivne parcele između hotela Neptun i More

Našu priču o zelenim, neizgrađenim površinama, sasvim nasumično, započinjemo na Babinom kuku, na jednom od najatraktivnijih preostalih predjela bez nekretnina. Riječ je o parcelama poviše restorana Levanat, a koje se pružaju od hotela Neptun, pa do hotela More, i gore prema brdu. Te super atraktivne parcele s pogledom na uvalu Lapad i Grebene u vlasništvu su poznatog dubrovačkog odvjetnika Srđa Jakšića, odnosno točnije, njegove obitelji.

U GUP-u Dubrovnika na tom mjestu nije predviđena nikakva gradnja, već se prostor vodi kao zaštićeno zelenilo (oznaka Z). No odvjetnik Jakšić ispričao nam je zanimljivu priču koja je, da je on drugačiji, mogla dovesti do još jednog hotela ili nečeg drugog na tom području.

-Vidjevši da se Dubrovnik turistički razvija sve jače i da cijene nekretnina rastu, početkom ovog stoljeća, došli su mi na vrata važni dubrovački političari i tražili su da im prodam zemlju. Ja sam ih odbio, a ona su mi zaprijetili da, ako im ne prodam zemljište, da nikad neće postati građevinsko – objašnjava nam Jakšić.

Na naše pitanje o kojim je političarima riječ, Jakšić odgovara da ih ne želi imenovati i vaditi stare sjekire, jer su ta vremena odavno prošla. Stoga smo ga pitali zašto nije pristao na prodaju, jer njegova zemlja zasigurno vrijedi milijune, a ovako je, kao zaštićeno zelenilo, skoro neupotrebljivo.

-Ja nisam gladan, imam od čega živjet, i pare me ne interesiraju. Da sam im ja to prodao, oni bi tamo gradili velike hotele, restorane, i boga pitaj koje sve druge objekte… Drugim riječima, zauvijek bi unakazili prirodu. Ja sam pravi Dubrovčanin, osjećam ovaj grad i ne mogu mu to priuštiti. Zato nisam pristao na prodaju – govori odvjetnik koji je postao poznat širom Hrvatske nakon neuspjelog atentata na njega.

 

Potom dodaje kako bi on uredio problem devastacije okoliša.

-Vidite, mi u Dubrovniku i Hrvatskoj imamo problem, jer se u urbanističkim planovima ravnamo s česticama zemlje. Pa kažemo, ova čestica je građevinska, ova je pašnjak, itd. To otvara veliki prostor za manipulaciju, odnosno pretvaranje čestice iz poljoprivrednog u građevinsko zemljište. Umjesto toga, trebali bismo uvesti stupanj izgrađenosti na nekom području. Primjerice, uzmimo da se na Petki može izgraditi pet posto. Onda netko mora kupiti jako puno zemljišta da bi na njemu izgradio omalenu kuću. Ona se, kad bi se koristio takav stupanj izgrađenosti, uopće ne bi vidjela i ne bi unakazila okoliš, razumijete? – objašnjava Jakšić.

Zanimljivo kad već spominje čestice, da Put kardinala Stepinca koji se probio preko njegova zemljišta nikad nije upisan kao društveno vlasništvo. Točnije rečeno, ulica Stepinca na tom je području i dalje je u vlasništvu obitelji Jakšić. Za probijanje ceste njegova obitelj je dobila malu naknadu, ali to njegovom ocu nije smetalo, jer je htio da Dubrovčani dobiju put. Slična je situacija i s cestom prema hotelu Dubrovnik Palace koja je također bila u vlasništvu obitelji Jakšić. Također dobar dio Petke se i danas nalazi u vlasništvu njegove obitelji. Pitali smo odvjetnika odakle njegovoj obitelji toliko zemlje?

-Moji preci potječu od stare dubrovačke obitelji iz 17. stoljeća. Nisu bili plemići, već pučani, a bavili su se pomorstvom. Novac su ulagali u zemljišta. Na našim parcelama po Petki u ono su se vrijeme bavili poljoprivredom. Bilo je tamo popriličan broj vinograda – otkriva Jakšić.

Ima on još zemlje na Babinom kuku, točnije oko hotela More i parcela koje je kupila firma koja je bila u vlasništvu Krešimira Milanovića, brata premijera Zorana Milanovića. Milanović je kupio zemljište od potomaka tajnog agenta Duška Popova, čovjeka po kojem je nastao lik Jamesa Bonda.

Dio 'zelenih' parcela na ovom atraktivnom djelu Babinog kuka je i u vlasništvu Grada Dubrovnika koji je na tom mjestu kanio graditi braniteljske stanove, ali je projekt na kraju propao. Zanimljivo da s ove strane poluotoka Babin kuk, prema uvali Lapad, Valamar grupa nema parcela u svom vlasništvu.

(nastavlja se)

https://dubrovackidnevnik.rtl.hr/vijesti/grad/odvjetnik-srd-jaksic-prijetili-su-mi-da-ako-im-ne-prodam-atraktivno-zemljiste-da-nikad-nece-postat-gradevinsko«