Hrvatski Fokus
Hrvatska

Prešućuju se srpski zločini, ali i logori

Kroz glinski logor je prošlo oko dvije tisuće zatočenika Hrvata

 
 
Samo što su u Vukovaru nešto glasnije progovorili na temu – kad će odgovarati srpski i ini agresori (zločinci) na Republiku Hrvatsku, među visokim hrvatskim političkim dužnosnicima podigla se prava bura. Ne, neće njima nitko postavljati takva pitanja, jer odgovarajuće službe rade svoj posao, a još manje će im netko (hrvatski branitelji) „dirigirati“ s kojim će političkim strukturama (ala Pupovac i sl.) dijeliti vlast – čuli smo. Međutim, činjenica je da se tijekom svih ovih godina relativno malo agresorskih zlotvora našlo na optuženičkoj klupi te da se najviše sudi onima koji nisu i nikada ne će biti dostupni hrvatskom pravosuđu, što u „prijevodu“ znači – pojeo vuk magare! Branitelji, među ostalim postavljaju i pitanje: tko je dozvolio da tako veliki broj ratnih zločinaca jednostavno „odšeta“ iz Hrvatske, odnosno zbog čega i ovaj segment hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata nije završen?
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2018/09/glina-policija-1.jpg
Prije godinu dana objavljena je knjiga Ivana Lipaka „Svjedočanstva glinskih logoraša“, u sjećanje na slavnu, mučeničku i poštenu povijest hrvatskog naroda, završetak hrvatskog Domovinskog rata i predaje 21. korpusa vojske „SAO Krajine“ 8. kolovoza 1995. U knjizi, na oko 500 stranica, velikog formata, među ostalim opisana je povijest hrvatskog naroda, dok središnji i glavni dio zauzimaju potresna svjedočanstva glinskih logoraša, ali i onih koji su prošli druge srpske koncentracijske logore, koji su doživjeli zvjerska mučenja, patnje, boli, psihička i fizička zlostavljanja.
 
Također donosi i imena progonitelja, poglavito u logorima od Gline, Stare Gradiške, Knina, Manjače i ostalih logora, ali i niz životopisa zločinaca, od Slobodana Miloševića, Borislava Jovića, Milana Babića, Gorana Hadžića, Aleksandra Vasiljevića, Dragana Vasiljkovića, Miomira Bulatovića, Veljka Kadijevića, Budimira Lončara, Živote Panića i drugih koji su odgovorni za srpsku i inu agresiju, odnosno onih koji su bili ideolozi, inicijatori i naredbodavci agresije i ratnih zločina.
 
U tom društvu, prema autoru knjige, nalaze se i Zdravko Mustač, Stjepan Mesić, Josip Perković…, tako da je ovo zanimljivo i povijesno – dokumentarno djelo zapravo i „knjiga potjernica“, koja je trebala, a nije, dobiti iznimnu pažnju prije svega onih koji traže (tako da ih ne nađu, da se malo našalimo) ratne i ine zločince, zatim medija (koji takva i slična djela marginaliziraju i prešućuju), pa sve do hrvatskih povjesničara, od kojih većina malo ili ništa (svaka čast iznimkama) ne „drži“ do onoga što pišu i objavljuju „amateri-povjesničari“ poput Ivana Lipaka, sudionika Domovinskog rata i jednog od brojnih logoraša, koji priča da su ih u logorima tukli, mučili, maltretirali, psovali i ponižavali, odnosno da su ih tukli i gazili koliko su mogli i htjeli.
 
Nakon izlaska (razmjene) iz logora Knin Stara bolnica toliko je bio pretučen da su mu morali izvaditi i jedan bubreg, jer se u njemu stvorio karcinom, ali ni to mu nisu priznali u invalidnost. „Za ranjavanje u logoru nisam dobio pripadajući čin, činove su dobivali podobni, a čin nosi mirovinu od  oko 7.500 kn. Kao što je poznato, mi logoraši smo PTSP bolesnici, što je po mišljenju struke prijelazna bolest na obitelj, koja s takvim bolesnicima živi, tako da mi je cijela obitelj dobila tu bolest zbog mene, sina i zeta Damira, koji je tu bolest zaradio na bojištu Pakraca 1991.- napisao je među ostalim autor knjige.
 
A koliko se danas zna o zarobljeničkom logoru Glina, koji je osnovan po nalogu Komande 1. OG 6. listopada 1991., po zapovjedi general-majora Dušana Korurovića, i koji je djelovao  do završetka Vojno-redarstvene operacije Oluja, početkom kolovoza 1995.?
 
Logor je bio smješten u bivši KPD za maloljetnike Glina, i to u prostorijama 10m x 5m, gdje je bilo natiskano oko 70 ljudi. Na prozorima su bile rešetke, a nikakvo kretanje nije bilo dopušteno, osim na ispitivanje, gdje su se koristili telefonskim induktorima spajajući ih na ruke zarobljenika. Poslije te torture došlo je batinjanje palicama po nogama i rukama. Rijetko je koji zarobljenik izbjegao ta mučenja. Higijena je bila nepodnošljiva. Tek jednom za boravka u logoru zatočenika bi polili vedrom vode.
 
Kroz glinski logor je prošlo oko dvije tisuće zatočenika, prije svega Hrvata.
Lipak navodi i sljedeće: zapovjednik logora bio je Đuro Birač, a specijalista za političko ispitivanje Mile Paspalj, dok su dužnosti stražara obavljali: Nikola Tarbuk, Milan Zorić, Duško Radulović, Joso Kovačević, Stanko Polančanin-Čane, Stevan Bjelajac, Pero Baltić, Pero Vladić, Rade Božidar, Rade Varna-Dugi, Kujunđić, Rapajić… i drugi. Gdje su oni danas?
 
Gdje su odštete ljudima koje su mučili, proganjali, ubijali? Kako to da ove i ovakve teme ne zanimaju filmske redatelje? Zbog čega se o mučenjima u srpskim i inim logorima ne uči i u školama?
 
Milka Ančić koja je također prošla glinski logor, a kojoj je tada bilo oko 30 godina, priča: „Najgori moji mučitelji bili su: Mihajlo Milanković, Milan Martinović, Željko Bajs mlađi i ostali. Toliko su brutalno postupali sa mnom da sam zbog svih mogućih fizičkih, psihičkih i drugih zlostavljanja, izgladnjivanja i trpljenja žeđi u šest mjeseci izgubila 28 kilograma. Imala sam značajna nagnječenja na tijelu, izbijene zube, jer su me udarali šakama, cipelama, kundakom puške i svim ostalim, što im se našlo pri ruci….“.
 
Autor knjige, ali i članovi Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, na čelu sa Danijelom Rehakom, već se godinama pitaju: Kad će stići pravda i one koji su mučili i ubijali Hrvate, ne samo u Glini, odnosno diljem  Hrvatskoj, već i u logorima po Srbiji, Crnoj Gori i BiH? Koliko je, na kraju krajeva, dosad osuđeno zlikovaca koji su bili angažirani u četničkim logorima, kojih je u vrijeme Domovinskoga rata bilo najmanje sedamdesetak, ako ne i više?
 

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), http://www.hrsvijet.net/index.php/vijesti/43-glas-hrsvijeta/51528-mladen-pavkovic-presucuju-se-srpski-zlocini-ali-i-logori

Povezani članci

Fra Svetislav Krnjak, franjevac hrvatskoga sjevera

HF

Srpska agresija za njega je ‘građanski rat’

HF

Izdajnicima smeta Domovinska sigurnost

HF

Neuspješni su ljubomorni na uspješne

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...