Prema knjizi Prejezoviti životopis velikoga Gargantue
Na krajnji sjever zemlje Varancije nekada davno doselili su se Kolebljivci. Ime su dobili po tome što je to sorta kolebljiva po svom karakteru. Vremenom su postali sve kolebljiviji i danas je baš sve oko njih i u vezi s njima nesigurno i kolebljivo. Odmah su počeli da se kolebaju i oko toga odakle su došli na krajnji sjever Varancije, pri čemu su se jedni kolebali između toga da li su stigli s izvora rijeke Hukabuke ili su se na putu sa svih strana sakupili u krdo istomišljenika, dok se drugi kolebaju između toga da li su se kao istomišljenici prvo sakupili u krdo na izvoru Hukabuke i onda krenuli na krajnji sjever Varancije, a treći se kolebaju između toga da li su uopće došli s izvora Hukabuke ili s nekog drugog izvora. O tom kolebanju odakle su, tko su i što su, Kolebljivci su, i jedni i drugi i treći, do sada napisali bezbroj beskrajnih i bezvrijednih studija i analiza i objavili ih na svojim kamenim pločama.
U zemlji Varanciji Kolebljivci su se počeli kolebati i oko toga da li će živjeti u slozi i ljubavi sa Glavašima, vrstom čijih primjeraka ima dosta, ili sa vrstom Tvrdoglavaša, kojih je najviše.
Kako su dominantni Tvrdoglavaši znali nevidljivim toljagama premlaćivati Kolebljivce koji su im išli uz dlaku, polovica Kolebljivaca je počela govoriti da su oni ustvari podrijetlom Tvrdoglavaši, odnosno da su još na izvoru rijeke Hukabuke bili Tvrdoglavaši. I o tome su na svojim kamenim pločama uklesali bezbroj beskrajnih i bezvrijednih studija i analiza, no, na osnovu njih (bezvrijednih studija i analiza) Tvrdoglavaši su ih prihvatili kao svoje. Tako su ovi Kolebljivci izbjegli silu i toljage Tvrdoglavaša, čak šta više, postali su njihovi miljenici kao nova bliska im vrsta u Varanciji.
Dio Kolebljivaca je, međutim, tvrdio da su podrijetlom Glavaši, pa je tako u Varanciji postojala i sorta Kolebljivaca koji su u isto vrijeme govorili za sebe da su i Glavaši.
Kolebljivci Tvrdoglavaši tvrdili su da s Glavašima nemaju nikakve veze, pa tako i sa Kolebljivcima koji su govorili da su u isto vrijeme i Glavaši i ove dvije vrste Kolebljivaca počele su se međusobno mrziti. Mržnja je vremenom prerasla u negaciju samog postojanja jednih od strane drugih i da bi dokazali tko su pravi Kolebljivci i jedni i drugi su o tome napisali bezbroj beskrajnih i bezvrijednih studija i analiza i objavili ih na svojim kamenim pločama.
Da iskoristi ovakvo stanje među Kolebljivcima, na krajnjem sjeveru krajnjeg sjevera zemlje Varancije, rodio se Toma Grabež. Toma je još prije rođenja govorio da je Kolebljivac i u isto vrijeme i Glavaš, iako je zapravo bio skorojević, iz obitelji bez pravog korijena. Ali bolesno ambiciozan, hraneći se još u mošnjama svog oca sa još dvije odlike Kolebljivaca, pokvarenošću i pohlepom, vrlo brzo je, manipulacijama, neistinama i falsifikatima (kako navodi jedan poznati Kolebljivac), sebi prigrabio sve što pripada Kolebljivcima koji kažu da su u isto vrijeme i Glavaši, ali i svim Glavašima u zemlji Varanciji.
A samo rađanje ovog grabeža je bilo čudovito i njega, kao pravo prćenje života na mrginju, opisuje vejač ovejane suštine, Kole Kolebljivac:
„Kada su mamu Grabež spopali porođajni trudovi tu se našla jedna grozna babuskara koja je živjela u kutu nekog tavana u Slamci, mjestu čuvenom po tome što sve babuskare u njemu prave slike od suhe trave. Ta babuskara je mami Grabež dala nešto tako strašno protiv uroka da su se ovoj toliko skupili i stegli mišići na otvoru kroz koji je trebao izaći mali Grabež da ih ni zubima ne biste mogli razdvojiti. Zbog toga su se mami Grabež rastavili materični kotiledoni i mali Tomica je upao u veliku majčinu šuplju žilu i kroz nju dospio do njenih ramena, gdje se ova žila račva. Tu se mali Grabež dugo kolebao na koju će stranu, a onda je otišao ulijevo i tako ispao na materino lijevo uho.“
Ne vjerujući u ovu čudovitu priču na koji način se rodio Toma Grabež, Kole Kolebljivac je sve nevjerne Tome upućivao na činjenicu da će se, istina mnogo kasnije, Minerva roditi iz Jupiterovog mozga na njegovo lijevo uho, a što će biti zapisano u svim knjigama Starog Rima, kao i da će se baš na takav način, još kasnije, roditi Gargantua. A Toma Grabež je odmah od malih nogu pokazivao da je vundermajmun. O tome također piše Kole Kolebljivac:
„Između treće i pete godine mali Toma se volio parložiti u brlogu, prodavati zjala, trčati za šarenim leptirima, pišati u obuću, balaviti u čorbu, bazati amo-tamo, pljuvati u činiju, zaseravati košulju, čupati muhama noge, sedjeti na ušima, puhati štencima u prkno i svako jutro bljuvati do mile volje.“
To je nedvojbeno ukazivalo da će Toma Grabež brzo postati lider svih Kolebljivaca koji u isto vrijeme kažu da su i Glavaši, ali i većine Glavaša u Varanciji, i to u svemu i svačemu.
Naime, parloženje u brlogu razvio je do savršenstva još kao sasvim mlad tako što se raznim smicalicama dokopao svih brloga Kolebljivaca koji kažu da su i Glavaši, koncentrirao ih u blizini svog brloga na krajnjem sjeveru Varancije i tako apsolutno kontrolirao svako parloženje u brlozima Kolebljivaca koji govore da su i Glavaši, ali i svih Glavaša u Varanciji. Bio je to unosan posao koji mu je omogućio da plati svoje odane radnike na parloženju u brlozima i razvije druge korisne poslove. Vremenom se toliko usavršio u parloženju u brlozima i mnogim drugim sličnim stvarima da je u svemu tome postao nezamenjiv.
Prodaja zjala mu je također postala unosan posao jer je uspio da sve Kolebljivce koji govore da su i Glavaši, pa i većinu Glavaša, ubjedi da nitko ne može proizvesti tako dobra zjala kao on.
Trčanje za šarenim leptirima je brzo pretvorio u trčanje za šarenim novčanicama, što do tada nije uspjelo nikome, pa je i u tome postao jedini i nezamjenjivi Kolebljivac koji za sebe kaže da je i Glavaš, a vremenom je nadmašio i sve Glavaše u Varanciji.
Pišanje u obuću, balavljenje u čorbu, pljuvanje u činiju, zaseravanje košulje i slična iskustva iz djetinjstva znalački je upotrijebio kod klesanja u kamene ploče bezbroj beskrajnih i bezvrijednih priopćenja, studija i analiza u vezi podrijetla i običaja Kolebljivaca koji kažu da su i Glavaši. Ubrzo je imao monopol i na vađenje kamena od kojih su se pravile ploče za urezivanje tih tekstova, a danas se mogu urezivati samo njegovi tekstovi i njegove genijalne misli u njegove kamene ploče. Tako je postao jedini i nezamjenjivi pisac svih tekstova i jedini mislilac među Kolebljivcima koji kažu da su i Glavaši, ali i među samim Glavašima u zemlji Varanciji.
A puhanje štencima u prkno donijelo mu je talent za puhanje u prdaljku, čiji zvuk obožavaju Kolebljivci, a koji se, mislim talent, prenio i na Grabežova pokoljenja, pa mu je jedan potomak najbolji puhač u prdaljku među svim Kolebljivcima koji kažu da su i Glavaši.
Vremenom se osilio i urođeni sadizam, koji se također manifestirao već u ranom djetinjstvu u vidu čupanja nogu muhama (sklonost ka vivisekciji), ispoljavao je tako što je neistomišljenike blatio i zapljuvavao otrovnim i monstruoznim klevetama uklesanim u svoje kamene ploče, poslije kojih su ovi uglavnom izvršavali suicid, dok je za kritike na njegov račun čvrsto sjedio na ušima.
Tako je Toma Grabež raznim smicalicama, manipulacijama, neistinama i falsifikatima postao jedini majmun u Varanciji koji odlučuje o svemu i svačemu kada su u pitanju Kolebljivci koji kažu da su i Glavaši, ali i svi Glavaši u Varanciji, te se kroz to silno obogatio.
Kao takav puno kasnije je bio inspiracija Rabelais-u za svoj lik Granguzija Nezajaza, a puno, puno kasnije, kada će grabeži nositi firmirana odijela, kravate i aktentašne, ovakvi likovi bit će nazivani „etnobiznismenima“…
Varancija, deset tisuća i trista prije Krista.