Hrvatski Fokus
Povijest

Armenci u Bizantu

Armenci su u Bizantu zauzimali znatno mjesto u sastavu vladajuće klase

 
 
Sudbina armenskoga naroda oblikovala se je u prošlosti tako da je znatan dio morao živjeti izvan granica svojega narodnoga teritorija. Početak armenskoga raseljavanja seže u doba vladavine Tigrana II. Velikoga (95. – 66. pr. Kr.) kad su prva armenska naselja počela nicati u Mezopotamiji, Siriji, Ciliciji i drugim krajevima. Valja podsjetiti da su u 4. st. desetci tisuća Armenaca, pretežno obrtnika i trgovaca, bili prisilno preseljeni u Mezopotamiju i Iran po naredbi šaha Šapura II. (309. – 379.). Nakon podjele Armenije 387. god. pojačano je iseljavanje Armenaca u Istočno Rimsko Carstvo i sasanidski Iran. Armenski nahari (kneževski rodovi) imali su mogućnost iseljavanja na zapad, pod pokroviteljstvom kršćanskih careva. Ishod tih iseljavanja je taj da su se u različitim bizantskim područjima pojavili armenski doseljenici. Iseljavanje Armenaca intenzivirano je u doba arapskih osvajanja (7. – 9. st.), turkijsko-seldžučkih najezda (11. st.), provale Mongola (13. st.), Timurovih horda (14. st.) i nomadskih turkmenskih plemena (15. st.), razgraničenja Osmanskoga Carstva i sefevidskoga Irana (16. – 17.), masovno iseljavanje Armenaca u Iran u doba šaha Abasa na samom početku 17. st. i uz nezapamćen genocid nad Armencima u Osmanskom Carstvu 1894. – 1895. i 1915. – 1923. god. i ratnih sukoba 1988. – 1992. god. Naravno, proces iseljavanja bio je povezan i s društveno-gospodarskim stanjem u tadanjim armenskim zemljama.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/09/Armbizant1.jpg
Nakon razdiobe 387. god. u sastavu Bizantskoga Carstva našlo se je područje Velike Armenije, a još ranije, od 1. st., i Male Armenije. Od 6. st. Armenci su imali znantnu ulogu u bizantskoj vojsci jer su Bizantu dali nekoliko vojskovođa. Nesres (478 – 573.) je bio bizantski vojskovođa armenskoga podrijetla koji je u doba Justinijana I. pokorio Italiju 552. god. i tako ubrzao kraj Ostrogotskomu Kraljevstvu (489. – 555.).
 
Znatan dio Armenaca se je preselio u istočne bizantske teme (vojno-upravni okrug Bizantskoga Carstva), primjerice u Haldiju, Koloniju, Sebastu, osobito u Armenikon. Armenikon se je prostirao od Kapadocijske Kayserije do Crnoga mora, a dobio je vlastito ime prema imenima Armenaca koji su živjeli tamo i u susjedstvu. Bizantski carevi su odobravali preseljavanje Armenaca u Bizant i stvaranje armenskih naseobina. Primjerice, bizantski car Tiberije II. Konstantin (578. – 582.) godine 578. preselio je 10.000 Armenaca na Cipar; nakon druge razdiobe Armenije 591. god. bizantski car Mauricije (582. – 602.) poslao je armenske odrede na Balkan, u Trakiju za njezino osvajanje i daljnju vojnu kolonizaciju. Bizantski car Konstantin V. Kopronim (718. – 775.) preselio je u Trakiju veliki broj armenskih pavlićana, a kasnije isto je učinio i potomak poznatoga armenskoga roda car Ivan I. Cimisk (969. – 976.) radi obrane od bugarskih najezda.
 
Armenci su u Bizantu zauzimali znatno mjesto u sastavu vladajuće klase. Mnogi su bizantski carevi imali armensko podrijetlo. Pojedini armenski i bizantski povjesničari smatraju da je prvi bizantski car armenskoga podeijetla bio Mauricije (582. – 602.) iz maloazijskoga područja Kapadocije. Među njima su bili također: Heraklije I. (610. – 641.), Filipik Bardan (711. – 713.), Artavazd (742. – 743.), Leon V. Armenac (813. – 820.), Bazilije I. Makedonac (867. – 886.), Roman I. Lakapen (920. – 944.) i Ivan I. Cimisk (969. – 976.). Najznatnija bizantska dinastija armenskoga podrijetla bila je makedonska dinastija (armenska dinastija) (867. – 1056.) koju je predvodio njezin osnivač Bazilije I. Makedonac.
 
Zanimljivo je, uzgred budi rečeno, da prema Hrvatskoj enciklopediji: "Bizantsko je Carstvo u to doba ostvarilo znatan utjecaj nad južnoslavenskim narodima: velika akcija pokrštavanja, pokrenuta iz Bizanta za Bazilijeve vladavine, i među Hrvatima je, čini se, imala uspjeha, o čemu svjedoči glagoljica kao pismo i pučki jezik u liturgiji” (Bazilije I.). Bazilije I. Makedonac je došao na vlast, sudjelovavši u nekoliko političkih ubojstava. Zanimljivo je da je još u doba njegove vladavine postojala predaja (legenda) da njegovi predci svoje podrijetlo vode od armenskoga cara Trdata III. Velikoga (287. – 330.) iz aršakidske dinastije.
 
Među poznatim bizantskim Armencima su bili: velik znanstvenik Leon Matematičar (oko 790. – 870.), carigradski patrijarh Ivan VII. Gramatik (arm. Hovanes Kerakan) (kraj 8. st. – oko 863.), napola je Armenac bio carigradski patrijarh Focije I. (oko 820. – 896.). Jedan je od najprosvjećenijih intelektualaca toga doba, velikodostojnik Barda (preminuo – 866.), koji je obnovio rad poznate Magnaurske škole u Carigradu, isto tako je bio podrijetlom Armenac.
 
U doba makedonske ili armenske dinastije, ponajprije u 10. st., armenske postrojbe su imale važnu ulogu u bizantskoj vojsci. U bizantskom radu "Strategika" (10. st.) car Nikefor II. Foka (963. – 969.) preporučivao da se formira vojska iz istočnih tema od Romeja (Bizantinaca) i Armenaca, ističući posebnu važnost armenskih postrojba za obranu istočnih granica Bizantskoga Carstva. Posebno su isticale bizantske vojskovođe armenskoga podrijatla Ivan Kurkuas (arm. Hovhannes Gurgen) (900. – nakon 946.) i Ivan (Hovhannes) Cimisk (nadimak je dobio zbog svojega niskoga rasta), budući bizantski car. Godine 920. – 942. bizantska vojska na čelu s Gurgenom postigla je znatan uspjeh na istoku. Godine 931. i 934. osvojio je Melitenu i znatan dio tadanje Armenije. U daljnjim pohodima osvojio je u sjevernoj Mezopotamiji gradove Martiropolis, Amidu, Nusaybin, Daru, a zatim je opsadom primorao Edessu na predaju. Zbog znatnih ratnih uspjeha nazvan je "drugi Belizar" (oko 505. – 565.), u čast jednoga od najvećih bizantskih generala.
 
Armenskoga podrijetla bio je također bizantski uzurpator vlasti, vojskovođa Mezezije (622. – 662.) koji je 668. god. na Siciliji podigao neuspjeli ustanak s ciljem da osvoji vlast i postae car. Ustanak je bio ugušen u travnju 669. god., a Mezeziju i nekolicini zapovjednika odrubili su glave i poslali ih u Carigrad. Bizantski vojskovođa Mleh, 973. god. probio je obrambenu liniju Arapa i provalio u Mezopotamiju, ali pod Amidom njegova je vojska pretrpjela poraz i mnogi su vojnici zajedno s njim pali u zarobljeništvo. Bizantski car Ivan Cimisk krenuo je 974. god. u pohod protiv Arapa kad je 975. god. od Fatimida preoteo Siriju i dio Palestine.
 
Pristaše Armenske apostolske crkve živjele su u Bizantu odvojeno. Oni su čuvali osobitosti svoje vjeroispovijesti, jezik, pismenost, kuturne tradicije što je izazivalo katkada odbojnost od strane grčkoga stanovništva Bizanta. S vremenom mnogi Armenci u Bizantu su prihvatili kalcedonsku vjeroispovijest, stupili u brakove s mjesnim pukom i postupno su grecizirani. Armenci, koji su bili preseljeni u Bizant, ponajprije predstavnici aristokracije, odlikovali su se visokom kulturom i dobrim poznavanjem nekoliko jezika. Bizantska aristokracija armenskoga podrijetla imala je u vlasništvu prostrana područja. Bizantskih aristokratskih familija u 10. – 12. st. bilo je približno 300, 10 – 15 % njih činili su bizantsko-armensko plemstvo. U 11. st. u svezi sa seldžučkim osvajanjem Armenije u Bizant su došli novi valovi armenskih migranata.
 

Artur Bagdasarov, HKV

Povezane objave

Titus Karger i mađarska kruna sv. Stjepana

hrvatski-fokus

Zahumlje odgovara današnjoj srednjoj Hercegovini, koja je 90 posto hrvatska

hrvatski-fokus

Život i smrt don Aleksandra Komulovića

hrvatski-fokus

Armenci i Hrvati u Mletcima

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više