Hrvatski Fokus
Kultura

Najveća donacija umjetničke građe

Izložba donacije Grafičkoj zbirci Sveučilišne knjižnice u Splitu akademskog kipara Ivana Branka Imrović

 
 
Izložba donacije Grafičkoj zbirci Sveučilišne knjižnice u Splitu akademskog kipara Ivana Branka Imrovića 'Crtačev dnevnik', otvorena je u petak 21. rujna 2018. u Sveučilišnoj galeriji „Vasko Lipovac“. Na izložbi je predstavljeno 85 djela iz opusa 'Crtačev dnevnik' koje je autor darovao Sveučilištu u Splitu i njegovoj knjižnici. 
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2018/10/DSC_5669.jpg
Oduvijek je darivanje raznovrsne građe, kako od pojedinaca tako i ustanova, za knjižnice značilo jedan od važnih oblika izgradnje fonda, ali i potvrdu vrijednosti u zajednici. Umjetnik čije je djelo dobro znano splitskoj likovnoj publici – Ivan Branko Imrović, među prvima je iz svog crtačkog opusa od oko 5 tisuća djela nadahnuto izdvojio bogati dio naslovljen 'Crtačev dnevnik'. Ova donacija najveća je donacija umjetničke građe u povijesti Sveučilišne knjižnice Split, koja je ne samo obogatila fond već je vrsnoćom crtačkog izraza dala nužnu potrebnu mjeru sadržaju Zbirke, ne zaboravljajući pritom, uz opće motive pojedinih ciklusa iz umjetnikova opusa, ni zavičajnu komponentu zbirke 'Dalmatica' koja sadrži raznovrsnu građu tematski vezanu uz Split i širi zavičaj te svjedoči o snažnoj baštinskoj ulozi koja se u knjižnici njeguje od samog osnutka 1903. godine.  
 
Donaciju dijela opusa Ivana Branka Imrovića 'Crtačev dnevnik' čine dvije temeljne kompozicije. Prva, Crtačev dnevnik: Splitska kompozicija (2018.–1976.A.D.) sadrži cikluse: Modeliranje mora, Modeliranje prirode; Dnevnik kaosa, U potrazi za svetim; natječajne radove za spomenike, radove s Akademije i Crteže u boci. Druga je kompozicija Crtačev dnevnik: Lik žene (1986. – 1989. A.D.). Ivan Branko Imrović predstavlja nam svoj intimni dnevnik. 'Crtačev dnevnik' nije klasični slikarski Skizzenbuch gdje se uz crtež koji služi kao početni, pripremni stadij za koncipiranje slike ili skulpture mogu nalaziti zabilješke slikara. Imrovićev dnevnik nešto je drugo. On je koncepcija. To cjelovito djelo nastalo na listovima rastavljene, razlistane bilježnice donosi spontane crteže u olovci. Imrović, kipar i slikar, izabire primarni oblik likovnog izražavanja, crtež, za realni prikaz njemu bliskih ljudi i njihova postojanja u prostoru duha, suprotstavljeno onom što se ponavlja i trajno je stilizirano do apstraktne sheme prikazano u podlozi života lika. U ovom 'Crtačevom  dnevniku', vješt crtač bilježi vlastiti doživljaj za sjećanje u trenutku vremena koje putuje.
 
„Različiti se ljudi na različite načine nose s predstavom života, a Ivan Branko Imrović svoj je život posvetio likovnosti kroz koju se, na sebi svojstven način, nosi s kontrapunktnim pitanjem – čemu služe umjetnička djela ako sam život može biti umjetnost? I daje vrlo jednostavan odgovor. Sukladno definiciji, suprotstavlja točku protiv točke kako bi u različitosti našao sklad. Njegovi crteži, njegova čitava likovnost usklađenost je više različitih dionica, različitih ritmova, različitih tonaliteta u jedan izvedbeni likovni i spoznajni koloplet. Kako drukčije protumačiti istančano psihološki profilirane i gotovo hladno smirene portrete nastale u grmljavini užasa Domovinskog rata ili pak uporno korištenje klasičnih crtaćih i slikarskih tehnika u vremenu kada sve pršti i bliješti od računalne multimedijske renderirane grafike.“ (prof. Branko Matulić u predgovoru kataloga)
 
„Kontinuitet crteža na papiru jednakom snagom dohvaća i one vrijednosti koje kipar postiže modeliranjem u raznim kiparskim materijalima, te posjeduje karakter talenta, hrabrosti i opstojnosti kojim spoznajemo važnost i iznimnost u samoj pojavi likovnog opusa Ivana Branka Imrovića. Imajući u vidu i rijetkost kiparskog crteža u cjelokupnom razvoju našeg kiparstva od početka XIX. stoljeća pa sve do danas, značaj Imrovićeva crteža postaje esencijalan. Umjetnik visokih etičkih i estetskih vrijednosti, koji opstaje u čistom svijetu likovnosti snagom i svježinom svog crtačkog impulsa, kao i vječnom potragom u iskazu emocije modelacijom, rijetka je pojava naših prostora i vremena.“ (stručna suradnica izložbe Dijana Iva Sesartić))
 
Ivan Branko Imrović, akademski kipar i crtač, rođen je u Podbrđu, Popovača, 1957. godine. Završio je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu 1977., slikarski odjel, nakon čega je upisao zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti, nastavnički odjel 1977. i 1978. slikarski odjel, a 1980. prelazi na kiparski odjel. Diplomirao je 1983. kiparstvo, u klasi profesora Ivana Sabolića, pod čijim je vodstvom od 1983. do 1986. polazio i Majstorsku radionicu Antuna Augustinčića. Od 1986. bio je članom ZUH-a i djelovao je kao samostalni umjetnik, a od 1992. postaje profesor na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagreb, gdje i sad predaje. 1991. – 1992. sudionik je Domovinskog rata u 33. samostalnoj inženjerijskoj bojnoj. Skupno izlaže od 1985. na stotinjak izložbi u zemlji i inozemstvu (Pariz, Mainz, Zagreb, Rijeka, Zadar, Karlovac, Sisak, Slavonski brod, Split, Trogir, Hrvatska Kostajnica…), a samostalno od 1986. godine.
Cjelokupna donacija 'Crtačev dnevnik' mogla se pogledati do 27. rujna 2018. a izbor iz donacije do 5. listopada (gornja etaža galerije).
 

Nives Matijević

Povezani članci

Možda

HF

Izložba Jurja Dobrovića u Splitu i Jelsi

hrvatski-fokus

Završeni VI. Bobijevi dani smijeha

HF

Trčao sam putom

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...