Sve su niti iste

Cijeli se život u nekoliko sekundi sažme

Kakvagod životna nit bila,

Nekom zlatna, nekom blatna.

Nekom kratka, nekom duga.

Na kraju su uvijek suze, žal i tuga.

Čudan je ovozemaljski kraj života.

Nerijetko sam promatrao umirućeg

Kako na koncu svoje Kalvarije

Skrušeno upire misli prema Bogu,

Da bar još danas preživjeti mogu.

Ma kolikogod i kako živio,

Čovjeku se uvijek čini malo i prekratko.

Toliko kratko da stogodišnjak u trenutku smrti,

Čitav svoj životni vijek poput filmske vrpce

U samo par sekundi – sažme i od vrti.

Pejo Šimić