Hrvatski Fokus

Ratne vođe beha naroda ispisale su tri istine

 
 
Iako je Bosna i Hercegovina dovoljno čudna i zamršena, nesigurna i razrušena, nevoljena i izdana, zagonetna i mračna, ipak je oni koji su najglasniji zaljubljenici u takvu njenu sliku koju su sami oslikali, i dalje čine čudnijom i zamršenijom, nesigurnijom i razrušenijom, zagonetnijom i mračnijom, manje je vole i do ropstva izdaju. Sve čine da se svidi svojim bivšim okupatorima i agresorima, da je učine zemljom prošlosti, i zauvijek je smijeste u to stanje u kojem je bila ropkinja Osmanlija i njihovih strašnih zločina kakve do tada, a i od tada nije zabilježila ljudska povijest.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/10/Bosnjaci-na-Bascarsiji.jpg
Glasnogovornici tog okupatora i agresora tutnje o toj krvavoj prošlosti, radeći sve da ona bude i sadašnjost i postane trajna budućnost. Ovo je, tako si oni zamišljaju, njihovo vrijeme i vrijeme njihove „…mati, tako je bilo i tako će ostati". I zato je Bosna i Hercegovina sve čudnija, zamršenija, nesigurnija, razrušenija , zagonetnija, nevoljenija i sve nestalija. Naprosto, kao lanjski snijeg topi se pod njihovom krvavom čitmom, i nestaje u galami  kako je vole i kako je brane. A Bosna i Hercegovina nestaje u izdaji i veleizdaji Bošnjaka muslimana kao amanet Turskoj i Turčinu. Nestaje u zahuktalom procesu poturčenja, ne samo vlastitog bošnjačkog naroda, već i  u ponovnom  prisilnom poturčenju  nemuslimana, u nastavku istog onog konfesiocida kakav je provodila i provela, još uvijek za taj zločin genocida nekažnjena, Turska.
 
Proces poturčenja bošnjačka strana pokušava nametnuti nemuslimanima kao pravilo domoljublja. Sve izvan tih okvira ocjenjuje se kao antibošnjačko, antimuslimansko i protiv Bosne i Hercegovine. Čudno bošnjačko domoljublje, čudna Bosna i Hercegovina, čudna sadašnjost, u kojoj se ne vide nikakvi putovi u budućnost. No izdata zemlja, ostavljena u amanet okupatoru koji joj je izbrisao svaki njen europski i kršćanski trag u polutisućljetnom danku u krvi, i ne može imati budućnost.
 
Kako se nadati budućnosti zemlje sa tri ratne i poratne istine, od kojih ni jedna ne priznaje onu drugu. Svaka se od njih izgrađivala i izgradila u ratu na putu ka cilju, kojeg je svaki beha narod imao za sebe. Ti različiti ciljevi su i danas svakom narodu ostali, u potpunosti nedovršeni, i dalje isti, i svaki narod i dalje teži k njemu. Svaki beha narod ima svoju ratnu prošlost, svoje ratne vođe, svoje puteve i svoj cilj. Ono što im puteve i ciljeve još više udaljuje i u ovom, polako propadajućem nametnutom miru, je činjenica da se najbrojniji beha narod, aktualni Bošnjaci, ne samo ne odriče tog ratnog cilja, već i stalno nezaslužno uzdiže svog ratnog vođu, dok drugim beha narodima to isto ne priznaje u vrednovanju svojih lidera.
 
Svaki od tih ratnih vođa borio se za cilj svoga naroda, budući da u tolikim nacionalnim i vjerskim razlikama i nije mogao biti neki zajednički cilj, zajednička Bosna i Hercegovina. Kao što je nema ni danas, a po svemu sudeći ne će je više nikada ni biti. Daleko je bolje za budućnost svakog beha naroda da trajno nema zajedničke Bosne i Hercegovine negoli jedan dan rata i međusobnog ubijanja i progona. Stoga je i opravdano da svaki beha narod slavi svoga ratnog vođu, jer to traže njihovi različiti ratni i poratni ciljevi kojima se i danas ide. Zbog tih ratnih i poratnih različitih viđenja Bosne i Hercegovine ni jedan narod nema pravo osuđivati vođu drugog naroda, jer svaka takva osuda je i osuda naroda kojeg je nacionalni lider vodio u ratu.
 
Ako je Alija Izetbegović povijesna ličnost za ratne Muslimane, danas Bošnjake, koje je poveo u rat protiv druga dva beha naroda, on nikako ne može biti povijesna osoba za Hrvate i Srbe. U negativnom predznaku da, kao ratni zločinac. Jednako tako ni Mate Boban nije povijesna ličnost za Bošnjake i Srbe, kao što i Radovan Karadžić nije povijesna osoba za Hrvate i Bošnjake. Svaka od te tri ratne ličnosti u Bosni i Hercegovini su povijesne osobe za svoj narod, no nikako i za sve zajedno. Stoga, ako danas Bošnjaci obilježavaju bilo koji spomen na Aliju Izetbegovića, a obilježavaju prkoseći drugim narodima, to isto pravo moraju imati Hrvati da spomeniraju Matu Bobana, ili Srbi nekog svog vođu iz beha ratnog vremena. Haaški sud nakon dokazanih pristranih suđenja i osuđivanja Hrvata i hrvatskih ratnih vođa,, ne uvažavajući nepobitne dokaze o strašnim zločinima Muslimana i njihove Armije kojoj je na čelu bio ratni zločinac Alija Izetbegović, zločini nad Hrvatima u srednjoj Bosni, i poratni nad hrvatskim povratnicima, pokazao se i dokazao vrlo pristranim  u procjenama ratnih zločina, i osuđivanju ratnih zločinaca.
 
 Nema nikakve razlike između Radovana Karadžića koji je govorio da će nestati jednog beha naroda, i Alije Izetbegovića koji je jedan narod, hrvatski, gotovo i protjerao iz Bosne i Hercegovine, a njegove poratne pristalice su sve učinile da se i ne vrate na svoja spaljena i opustošena ognjišta. Sama ta činjenica potvrđuje silnu nepravdu u radu Haaškog suda, koji sudi isključivo kršćanima, i oslobađa ili ne procesuira muslimane. I tako nepravedan rad Haaškog suda ne daje pravo Bošnjacima da osuđuju ratne vođe Srba i Hrvata, a oslobađaju od odgovornosti svoga Aliju, i obilježavaju njegove neke obljetnice. Samo izjednačavanjem ratnih vođa beha naroda, izjednačavaju se i sami narodi. Unitarističko islamistička ratna, i poratna politika Alije Izetbegovića pokazala se daleko opasnijom za beha narode i budućnost zemlje, i od srpskog secesionizma i hrvatskog europeizma. Daleko je više antieuropska i antidemokratska unitarističko islamistička Alijina Bosna i Hercegovina, od demokratske i europske Herceg Bosne Mate Bobana.
 
Stoga svako bošnjačko obilježavanje bilo kojeg spomena na Aliju Izetbegovića daje apsolutno pravo Srbima da slave Radovana Karadžića i Hrvatima da obilježavaju  spomene na Matu Bobana. Ratne vođe beha naroda ispisale su tri istine Bosne i Hercegovine, sa tri zaraćene vojne komponente i zauvijek iscrtale granice tri nacionalna entiteta, koji u konfederalnom uređenju unutar međunarodno priznatih beha granica, prije građansko vjerskog rata za teritorij, mogu jamčiti cjelovitost zemlje ravnopravnih i suverenih, konstitutivnih i slobodnih naroda, Hrvata, Srba i Bošnjaka. U tako konfederalno uređenoj Bosni i Hercegovini sa tri macionalna entiteta svaki narod će moći slobodno, bez vrijeđanja drugog, slaviti svoje povijesne ličnosti.
 

Vinko Đotlo

Povezane objave

Bošnjački žal za turskim spomenicima

HF

Muslimanima ne smeta RS, smeta HB!

HF

Neriješen rat

HF

Islamisti filmom pozivaju muslimane u »sveti rat«

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više