Hrvatski Fokus

Na redu je Europska unija da nametne realna rješenja i kompromise

 
 
Jugoistočna Europa ima važnost kao most između Europe i Turske (Azije). Nakon učvršćenja Rusije u Siriji i uspostavljanja čvrstih rusko-kinesko-grčkih ekonomskih odnosa Crna Gora Ruse više ne zanima, a Makedonija i ostali prostor su im bitni samo zbog energetike, tj.plinovoda i naftovoda. S druge strane, atlantski Zapad ne želi energetskoi ekonomsko povezivanje Mittel Europe s Rusijom i Kinom, te joj se Balkan čini kao Ahilova peta EU sustava i mjesto gdje se može slomiti rusko tursko savezništvo. O tom su pitanju jako solidno, detaljno i argumentirano pisali admiral Davor Domazet-Lošo, Zoran Meter, Jadranka Polović.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/10/bosnia-flag.jpg
Makedonija može biti područje konflikta koje će destabilizirati šire okruženje, pri čemu bi stvaranje Velike Albanije i Velike Bugarske bilo noćna mora za Grčku. Kosovo bi korekcijom granica i razmjenom stanovništva sa Srbijom otvorilo Pandorinu kutiju u Europi, ali i širom svijeta. Naime, turski činitelj je od XV. stoljeća nadalje stvorio etničku mješavnu od Karlovačkih vrata (Bihać) do Sandžaka, Kosova i Makedonije, te Trakije, Soluna i Carigrada. U Crnoj Gori Srbi čine 29 % stanovništva, Bošnjaci 8 % (ukupno Slaveni muslimani iznad 12 %), Albanci 5% što je čini vrlo ranjivom u slučaju nemira, kriza, ratova. U tom kontekstu treba promatrati Bosnu i Hercegovinu.
 
Podržavanjem Željka Komšića Hrvatima se nameće neželjeni unitaristički izbor i time ih se tjera na suradnju s vođom bosanskih Srba Miloradom Dodikom, kojega snažno podržava Rusija. Ako EU ili SAD ne budu znali pronaći načina da zadovolje legitimne interese Hrvata u BiH nije nemoguće očekivati minijugoslavenski scenarij, tj. da unitarizam i centralizam dovedu do raspada federacije i ružnoga sukoba jezično i etnički srodnih Hrvata i Bošnjaka. Ovdje je teško ne sjetiti se zlosretne politike Cyrusa Vancea i Davida Owena, priljeva bošnjačkih izbjeglica u Srednju Bosnu (protjeranih od bosanskih Srba), sukoba oko oružja teritorijalne obrane, uloge engleskoga UNprofora i KOS-a (vidi: Munir Alibabić Munja "Bosna u kandžama KOS-a"), procjene dr. Franje Tuđmana da se ne treba uvlačiti dublje u bosanski sukob (odustajanje od teške bitke za Posavinu, te od ciljeva Armije BiH da se borbe prebace u Podrinje i Istočnu Hercegovinu), te strpljivog stvaranja uvjeta za uspješnu akciju Oluja koja je dio svoga operativnoga težišta imala i u BiH!
 
I Daytonski sporazum, koji je predviđao priključenje bošnjačko-hrvatske Federacije Hrvatskoj i Srbima dao pola BiH, nije postigao rješenje problema. Dakle, u Posavini se uz teške gubitke moglo i izgubiti, da bi samo par godina kasnije sam NATO zaustavio ulazak Hrvata u Banja Luku. Jedan odgovorni i zreli kompromis je moguć i neophodan jer Hrvatska treba bosansku radnu snagu i energente, ujedno Hrvatska je Bosni izlaz u svijet i potencijalno najznačajniji partner u EU-u i NATO-u; dogovor je potreban i radi statusa Hrvata u središnjoj Bosni i Bošnjaka u Mostaru i Stocu. Ipak oslonac Bakira Izetbegovića na turskog predsjednika Reçepa Erdoğana i dr. orijentalne sile, te igranje na političku kartu maksimalističkih bošnjačkih interesa ne pružaju mu prostor za drugačiju igru, naime nestankom konflikta sa Hrvatima on bi politički nestao ili bio prisiljen sa drugim bošnjačkim strnkama dijeliti vlast, a tad bi i neke gospodarske afere izbile na vidjelo.
 
I ovakva sluganska Hrvatska liberalna i sa kadrovima iz starog režima, te demografski polumrtva i ispražnjena, ne može biti jamac Hrvatima u BiH, koji su preživjeli i politički daleko teža vremena i koji ne će odustati od svojih realnih zahtjeva za trializmom. Ni Austro-Ugarska se ne bi raspala da je ranije krenula sa trializmom, namjesto toga nagodila se sa Mađarima, a Hrvatima dala Svetozara Pribićevića i koalicionaše da im vladaju.
 
Pravo je pitanje tko je danas bošnjačka elita (nekad su to bili begovi) i koji smjer će Bošnjaci odabrati; proeuropski ili proturski. Bošnjački narod, koji je najbliži povijesno i jezično hrvatskome narodu, u BiH je jedini mogući partner Hrvata u regiji, ali ni to nije u zvijezdama zapisano; postoje mogućnosti dobrog, lošeg i goreg odabira. Hercegovina je etnički prilično homogena i ekonomski jaka i to će tako ostati, a sukobi i inaćenja nikome ne će donijeti dobra! Mislim da bi EU morao nametnuti realna rješenja i kompromise dok bosanski lonac ne proključa uz asistenciju kakvog diplomatskoga velemajstora istočnjačke kuhinje, boršča ili američke brze hrane!
 

Teo Trostmann

Povezane objave

Zdravko Mamić je nazaslužniji za uspjeh u Rusiji

HF

Ni Škrabalovo nema nikakav tretman na Radmanoviziji

HF

Zagrebe, vrijeme je da budeš Dubrovnik

HF

Misa zadušnica za Oca Domovine

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više