Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

Pupavac točno odrađuje ono što je odšutio kada je Vučić spominjao "nacističku Hrvatsku"

Pogođen „ostatcima hrane“ na Dolcu, kako je prvo javio HR1, Milorad Pupovac se zaderao kao da mu je krava stala na nogu i ne miče se. Krava pasmine „ustaškinja“ jošte k tome dakako. I odmah je  obavijestio predsjednika Srbije Vučića. Bila je to još i tiha „pjesma“ nakon što su se na Hrvatsku i Hrvate sručili drekom skoro u zboru političari „većinci“ odavde: Andrej Plenković, Gordan Jandroković, auto bravar Krešo Beljak, Anka Mrak Taritaš, razni karasi i marasi… Zvučalo mi je to stravično – kao mukanje onih pet krava koje su se svezane pekle i gušile u štali nakon što im je štalu granatiranjem zapalila tada već obična srbijanska nacional-socijalistička armada JNA početkom listopada 1991. Ciljeve su joj najvjerojatnije birali lokalni  srpski teritorijalci tamo preko Kupe poput onih „specijalaca“ Šiltova pod zapovjedništvom te iste JNA, aktualiziranih ovih dana (pokolj u Joševici 16. prosinca 1991.).

Žrtve srpskog pokolja Hrvata u Joševici kod Gline 16. XII. 1991.

Ne mogu si pomoći jer dok sam ta politička arlaukanja slušao bio sam baš u tom dvorištu pa me povukla baš ta i takva asocijacija. U tom sam dvorištu čuo za „atentat“ na profesionalnog političara Pupovca i dernjavu profesionalnih političara iz Hrvatske tim povodom. Arlaukala je ubrzo i cijela medija, „analitičari“, kolumnisti i ini trla baba lanaši, zakukale su i postkominternovske profesionalne udruge pa se ništa nije drugo i drugačije nije ni čulo. Atentat, fašizacija, cija, ija, ja, aaa! Najprije se govorilo kako je predmet s kojim je Milorad Pupovac pogođen čevapčić. Poslije se i sudski pokazalo kako se „atentatorsko oružje“ sastojalo od „punjenja“ jedne, bit će iscijeđene limunske kore i friganog gavuna ukupne težine između 2 (slovima. dva) i 3 (slovima: tri) grama, „granata“ skoro nano veličine. Napadač („atentator“) je ubrzo otkriven, a kao povod narečenog „hitca“ odagnao je svaku pomisao na etničko-nacionalno-političko. Pokrenula su ga, kaže, emocije, primarne, jer se svojedobno u birtiji Milorad Pupovac, postariji „čiča“, upucavao njegovoj mladoj djevojci, današnjoj supruzi, i pritom joj „dotaknuo koljeno“, ponudio „vizitku“ i obećao svaku pomoć, samo neka mu se javi.

Što je Milorad Pupovac: profesionalni političar ili samo profesionalni Srbin?

Nakon rješenja slučaja ispalo je kako Milorad Pupovac nije napadnut ni kao Srbin ni kao političar, kamo li kao takvo dvojstvo, već kao postariji „čiča“ koji se, neprimjereno, upucavao mladoj djevojci. Sve si nešto mislim, kad bi Istanbulska djelovala „u rikverc“, za koju je i sam glasao „u tom Saboru“, sad bi se možda dočepao i zatvora, barem uvjetnoga i novčane kazne. Doista, pogledaš li po svijetu vidiš kako seksualni ataci raznih „sorti“ ne zastarijevaju ni nakon pedesetak-osamdesetak godina. Ali ni to u njegovu slučaju nije najvažnije, nebitno je čak je li i istinito, jer on nešto u svom stilu trtlja kako je to izmišljotina, već odgovor na pitanje – što je Milorad Pupovac? Pretežito političar ili samo, etnički, Srbin? Koliko je meni za vidjeti on je prvenstveno političar, već više od četvrt stoljeća u ovdje, mislim Hrvatskoj, makar mu etno biznis pritom bio glavna sastavnica „lika i djela“. (Rado bih napisao „hrvatski političar“, al' ne daju mi ni mozak ni ruka jerbo „to“ ovdje odavno ne stanuje, ustvari od konca 1999.) Štoviše i trenutno je jedan od stupova vlasti, a ona je krajnji rezultat politike.

U zapadnoj tzv. demokraciji napadi na političare s hranom, jajima, rajčicama, tortama, narančama… sasvim su uobičajeni, pače, sastavni su, nerazdvojni njezin dio. Dio su političkog folklora kao vrsta ispusnog ventila. Neki neistomišljenici (usput, ustvari većina!) nikako ne mogu utjecati na vlast i njene odluke pa im preostaje i ovakva vrsta prosvjeda. Sjećam se napada jajima na Helmuta Kohla i to, ako se ne varam na istoku Njemačke. Čini mi se kako su Obamu gađali tortom, a Georga Busha jr. naciljali su cipelom. Ne sjećam se kako je itko od njih jaukao zbog napada, a kamo li da je Obama napad ocijenio rasističkim. Sve je prošlo onako, kao ništa, neki su se pritom i nasmiješili ispravno računajući kako je to samo cijena, mizerna cijena, bavljenja politikom u nekakvoj demokraciji. Od političara „u ovdje“ pada mi na pamet Milan Bandić, gađali ga jajima, svakako se na njega izderavali, protiv njega prosvjedovali na sto načina, nedavno ga i pljunuli u Vukomercu, pa nikom ništa – on jednostavno nastavio „delati“, barem do idućeg Remetinca. E kad Pupovac dobije friganim gavunom i koricom limuna ispada da su na njega bacili slona, ma slon je mrvica – to je naci-faši-ustaški slon i atentat.

Dogradnji i takvoj vrsti manipulacije najviše su pridonijeli ovdašnji ne manjinski političari koje sam naveo na početku. Slona kojega su oni zapravo proizveli, septička medija je još ukrasila skupa s postkominternovskim udrugarima pa pustila u javnost. Njihov zadatak je bio sasvim suprotan; trebali su političkom sudrugu iz vlasti reći, „..ebeš Milorade friganog gavuna, to je jedno ništa, baš ništa“, odnosno ona mizerna cijena profesionalnog bavljenjem politikom. Postupili su baš onako kako je Pupovcu i tko zna još kome odgovaralo, uvećali friganog gavuna do razine neizdržive društvene histerije na planu tzv. fašizacije u Hrvatskoj. I što onda čini Pupovac? Kreće na turneju kako bi po mjestima pokazivao takvu „pojavnost“ u Hrvatskoj, najprije iz razdoblja Domovinskog rata, postolujnu, a zatim „u rikverc“ na 1941., 1942. u Sisku. Radi čovjek, reklo bi se odrađuje, točno ono što je odšutio, naime Vučićevo spominjanje „nacističke Hrvatske“ na „pomenu“ u formi srbijanskih mitinga iz osamdesetih na granici s Hrvatskom u Bačkoj Palanci. Pa ti sad ostani u zemlji u kojoj ti od gavuna prave slona. Tako „slučaj“ meni, na temelju dostupnih informacija, izgleda. I ružnije je, ali ne bih ja još od slona pravio dinosaurusa.

Malo drukčiji početak

Međutim, a što ako su stvari ipak malo drukčije pa ustvari gavun nije „frigan“ već pripravljen „a la poljudska svastika“. Ako je sve to samo jedan lipi performans, predstavica? Politika neobično često ni nije ništa drugo do li pomno pripremljena i režirana predstava. Pozornica je kad veća kad manja šahovska ploča, neki su sretnici figure, ostalo je publika, masa, masa, ovce… Još traju stare igre, „partije“, davno su započete, nikako da završe, a vjerojatno nikada ni ne će. Evo samo malo sinopsisa glede „atentata“ na Milorada Pupovca.

Malo, lokalnog, konteksta: traje natezanje hoće li ili ne će biti referenduma o izbornom zakonu, a taj je, kao protumanjinski, pritom ponajviše protusrpski (što je, naravno, neistina,) pa ovakva predstava dobro dođe da referenduma ni ne bude. Ako mene tko pita, ne će ga ni biti, ali to je druga štorija. (Ne dopadaju mi se inače neka tamo predviđena rješenja, ali Bože moj, referendum je referendum, nu svejedno ga ne će biti.) Milorad Pupovac „mrtav 'ladan“ odslušao je Vučićevo o „nacističkoj Hrvatskoj“, nitko ga ovdje od drugova iz vlasti nije pravo ni pošpotao, on se nije ispričao, tek onako na svoj „semantički“ način; idi mi dođi mi, možda, ali pogledajte kakvi ste vi. Nisu ga tada bile „stisle“ ni braniteljske udruge pa on sada i na vlastitim plećima, doslovno, pokazuje kako je Vučić zapravo u pravu. Pa onda ono klasično srbijansko o hrvatskom magnum crimenu, sad još i iz Domovinskog rata.

U međuvremenu je stigao i Penavin prijedlog za prosvjed u Vukovaru 13. listopada protiv sustavne nebrige, nerješavanja, „spavanja“ sustava, tzv. pravne države, kad se radi o ratnim zločinima u Vukovaru i okolici za srbijanske agresije, a „okolica“ je, bit će, cijela Hrvatska. Treba to nekako minirati, minimizirati, pa pokazujući i kako bi prosvjed mogao krenuti prema mržnji. Eto Pupovca su već  atentatirali. Hrvatska je trenutačno prekrivena što starim što novim SMS aferama i „curenjem informacija“, pa i to možda valja malo zastrti. I još detalj – na dan „atentata“ na Pupovca deset političkih i javnih djelatnika, odvjetnika, novinara… podnijelo je tužbu protiv SNV-a i Milorada Pupovca zbog iznošenja laži i blaćenja njih i drugih pojedinaca u Biltenu SNV-a. Ne bi oni ni inače doživjeli baš neka  svjetla ovdašnje medije, ali „atentat“ ih je dodatno zasjenio. Kud, majku mu „atentat“ baš toga dana?

Samo mali djelić istrgnut iz konteksta tzv. zapadnog Balkana („Danke Deutschland“ za „Balkan“), Makedonija, Kosovo-Srbija, BiH, tek te tri namjerno ostavljene žeravice, da se nađu, pa se predstava obnovi kad za to dođe vrijeme. U međuvremenu ojačala Rusija, Kina sada organizira Put svile, Velika Britanija bježi iz EUnije pritisnute seobom naroda, novi sultan nastoji obnoviti Otomansko carstvo… Ovdje samo o Srbiji i Kosovu. Hoće li priznati, ne će li priznati, Vučiću treba pomoć i u odvlačenju pozornosti srbijanske javnosti od toga, pa i na položaj teški Srba u Hrvatskoj. Kad je Pupovcu tako, kako li je tek njima. Političaru Miloradu Pupovcu je inače odlično i što je njemu bolje, njima će bivati sve gore. Tako je i s većincima, kako političarima tako i podanicima. I kakva bi onda bila razlika da sam tekst počeo sa zadnjim odlomkom, umjesto kako sam ga započeo. Nikakva. Kiša pada, trava raste, ovce pasu, pa ih šišaju…

Mato Dretvić Filakov