Kako nam Mađarska kroji energetsku politiku

Za Božić 2016. predsjednik Vlade je najavio da ćemo vratiti INA-u pod svoje… Ali!

Vode se intenzivni interni pregovori oko INA-e i LNG terminala, a u igri je i problem Petrokemije. Hrvatska se sprema mijenjati Zakon o privatizaciji INA-e i odreći se kontrole nad kompanijom, a projekt LNG-terminala visi u zraku jer nema zakupaca kapaciteta. Sve pokazuje da Mađarska ima jako dobre karte u rukama…

Sudeći prema velikom broju pokazatelja, Hrvatska je izgubila ili bolje rečeno, odrekla se samostalnosti u određivanju svoje energetske politike – njezinog velikog, ključnog dijela – onog koji se tiče fosilnih izvora energije. Kako stvari stoje, energetsku politiku Hrvatske određuje nam već sada neformalno Budimpešta, a za današnji tijek stvari postojale su naznake još prije sedam – osam godina. O čemu se radi? Riječ je o više momenata koji ukazuju na veliki zaokret u korist prepuštanja dominacije MOL-u u INA-i i to kroz konsenzus koji će se već nekako opravdati u javnosti. Hrvatska je 1. kolovoza u E-savjetovanjima objavila namjeru da izmijeni Zakon o privatizaciji INA-e kroz izmjene članka 10. 

Taj članak je ključan jer regulira pitanja prodaje i stjecanja udjela u tvrtki. U njemu stoji da se, dok je RH vlasnik više od 25 % udjela u INA-i, imovinom većom od 25 % ne može raspolagati bez suglasnosti Vlade, te da dok je RH vlasnik 10 i više posto dionica, ne može nitko steći više od 10 % – a to znači više od 50 % dionica – bez suglasnosti Vlade, osim ako nije riječ o likvidaciji tvrtke, a tada pravo prvokupa ima država. Na promjene zakona Hrvatsku sili Europska unija još od prije formalnog ulaska u EU zbog slobode kretanja kapitala ali Hrvatska je do sada uspješno odgađala ove promjene koje idu u korist MOL-a. Na koji način će država izmijeniti sporni članak, nije poznato jer novi Zakon nije pušten u javnu raspravu ali izvjesno je da svoje interese neće moći štititi restriktivno kao do sada. Na ovu namjeru reagirao je jedino MOST koji je javno pitao je li to znači da se kontrola nad INA-om prepušta MOL-u te zatražio da Vlada kaže javnosti što namjerava. Do danas nema odgovora, niti je nacrt Zakona objavljen javnosti. 

Nadalje, za Božić 2016. predsjednik Vlade je najavio da ćemo vratiti INA-u pod svoje, no tek ovog travnja je Vlada donijela odluku o odabiru investicijskog savjetnika u postupku pripreme za otkup dionica od MOL-a i pronalaska novog strateškog partnera. Iako je ministar energetike u srpnju rekao da će ekspertiza oko moguće kupnje dionica biti završena do kraja godine, jedan je tjednik dobio potvrdu iz Vlade da ugovor s konzultantima do početka listopada uopće nije zaključen! Javnost je bila bez reakcija, a stručnjaci su pritom konstatirali da je Vlada išla potpuno pogrešnim putem da ostvari ono što je premijer najavio kada je Hrvatska rušeći na Ustavnom sudu presudu za korupciju bivšem premijeru Sanaderu oko stjecanja dominacije nad INA-om, izgubila prvu međunarodnu arbitražu s MOL-om. Naime, država je, da je uopće ozbiljna u namjeri da vrati INA-u, prvo trebala napraviti procjenu njezine vrijednosti – rezervi ugljikovodika i imovine te zatim pronaći investicijskog savjetnika koji će tvrtki odrediti cijenu. Načelne procjene vrijednosti INA-ine postoje, ali to nije studiozan posao. 

Idemo još korak dalje. Više godina s malim uspjehom Hrvatska u interesu EU-a i SAD-a forsira izgradnju LNG-terminala, a prema količinama ključni kupci plina su Mađari, kojima iduće godine ističe ugovor s Gazpromom i kojima bi LNG bio dobra poluga za pregovore oko jeftinijeg ruskog plina. Ruski Rosatom uložit će nevjerojatnih 10 milijardi eura u dva nova bloka nuklearke Paks, a dvije zemlje imaju odlične odnose, zato se ne čini da bi Mađari samo tako odigrali u interesu SAD-a, kao što je slučaj LNG-a na Krku. Zadnjih mjeseci diplomatska aktivnost između Mađarske i Hrvatske vrlo je intenzivna, a razgovara se o INA-i, LNG-u i Petrokemiji. Informacije se daju na kapaljku. Plenković se ljetos neformalno sastao s mađarskim premijerom Orbanom, ministar energetike Ćorić sastao se prošli tjedan s ministrom vanjskih poslova i trgovine Szijjartom koji je govorio o opciji zakupa terminala, ali nije ništa obećao, osim da će se vidjeti u narednih nekoliko mjeseci. Na čelu INA-e doveden je novi predsjednik Uprave koji je na jedinom sastanku s premijerom ponovio da želi profitabilno rafinerijsko poslovanje. Mađari se drže svoje politike o gašenju Rafinerije Sisak – u javnost cure informacije da će RN Sisak s radom posve prestati za nekoliko mjeseci. Konačna investicijska odluka o obnovi riječke rafinerije trebala je biti donesena sredinom ove godine, ali nije. Srpski NIS dovršit će modernizaciju rafinerije u Pančevu krajem iduće godine a time gubi na snazi ekonomska opravdanost modernizacije RN Rijeka. Sisak je izgubljen, a čini se i Rijeka – kolateralne žrtve državnog nemara u energetskoj politici. 

U međuvremenu, vrijeme za LNG-terminal curi, rok za zakup kapaciteta terminala pomaknut je već treći put a ako neće biti zakupa kapaciteta, neće biti ni projekta koji Hrvatskoj nije potreban, osim politici da osvjetla obraz u Bruxellesu i Washingtonu. A to je ipak od iznimne važnosti. Tu priča ne staje, Mađarska u ovoj energetskoj pokeraškoj partiji ima lijepu skalu! Od INA-e se očekuje da dokapitalizira Petrokemiju, u što se MOL nevoljko uključuje, a ishod još nije izvjestan. Riječ je o tvrtki od strateškog interesa koju se ne može pustiti da propadne jer bi se time ugrozilo kompletno plinsko gospodarstvo države a plin bi radikalno poskupio. Uz to, očekuje se da će država vrlo brzo izgubiti i drugu međunarodnu arbitražu s MOL-om, čime će kapitulacija biti samo korak bliža. Politika nipošto ne želi novog ruskog partnera u INA-i, iako je ruska interesna sfera zapravo prisutna, posredno preko MOL-a kojeg kontrolira mađarska država koja je u partnerstvu s Rusijom. S druge strane, hrvatski pravosudni zagriz oko čelnika MOL-a Hernadija nije nikome ugodan i MOL i Mađarska će biti spremni za ustupke i trgovinu. Kada se sve ovo sumira čini se vjerojatnim da će država u pregovorima izvući deblji kraj, jer nema strategiju oko INA-e, a energetsku politiku, a s njom i gospodarstvo u cjelini, kroz cijene energije i moćnu INA-u i dalje u MOL-ovom vlasništvu, krojit će nam Budimpešta. Posljedice današnjeg preslagivanja i dogovora, koji se usprkos aferi oko načina na koji je MOL došao do prevlasti u INA-i opet odvijaju daleko od javnosti, osjećat ćemo desetljećima. Tragičan i nažalost, očekivan poraz 'slučajne države' koja za razliku od Mađarske nema nacionalni ponos ni politiku ni u jednom gospodarskom sektoru pa tako ni energetskom.

Nina Domazet, Energetika-net