Riječ je Sotonina

Giacinto Auriti je div ljudske mili u svijetu akademskih pigmeja

 

 

U vremenu neprekidnog iščekivanja svjetskog dužničkog kolapsa i ekonomske krize veće od bilo koje dosadašnje koja će potresti cijelo čovječanstvo i koji se na burzama mjeri svakodnevno s prognozom katastrofalnog kaosa nije na odmet upoznati se s velikom istinom o uzroku i nastanku duga i dužničkog ropstva.Sotona samo tri puta govori u Evanđelju i taj govor je Giacintu Auritiu podloga za metaforički prikaz, izvanredno pojašnjenje današnjeg stanja čovječanstva koje je odbacilo vjeru u Boga ali je prihvatilo služenju sotoni. Pročitajte priču o monetarnom ropstvu i kako je ono nastalo.

Giacinto Auriti

 

Tko je Giacinto Auriti? Rodio se 10. listopada 1923. u Guardiagreleu, provincija Chieti u Italiji, gdje je završio i svoj život 11. kolovoza 2006. Predavao je na sveučilištu u Rimu i Teramu filozofiju prava, međunarodno i pomorsko pravo. Predsjedavao je međunarodnim komisijama i bio je savjetnik kod izrade trgovačkog dijela grčkog Građanskog kodeksa. Bio je akademik, sveučilišni docent, pravnik čija je pravnička slava počivala na njegovom intelektualnom poštenju. Bio je čovjek plemenitih vrlina, voljen od brojnih prijatelja iz svih dijelova Italije i svih društvenih slojeva. Bio je čovjek čijim su se prijateljstvom obogatili svi, kulturno, moralno i duhovno. Bio je učitelj života i misli. Stvarao je ljude i škole. Bio je katolik čvrste vjere i sagradio je jednu crkvu. Bio je filozof i genijalni znanstvenik. Bavio se teorijom čiste vrijednosti novca – monete. Izradio je prijedlog zakona o „narodu kao vlasniku novca“ i predložio ga Senatu. Bio je čovjek velike hrabrosti koji je svijetu objavio veliku podvalu GOSPODARA NOVCA, LIHVARA S BIJELIM OKOVRATNICIMA KOJI SU SI PRISVOJILI PRAVO NA TISKANJE NOVCA BEZ IKAKVIH TROŠKOVA OKORISTIVŠI SE ODGOVARAJUĆOM VRIJEDNOŠĆU KOJU STVARAJU GRAĐANI KOJI NOVAC PRIHVAĆAJU KAO KONVENCIONALNO SREDSTVO PLAĆANJA.

 

Slava profesora Giacinta Auritija stigla je na sve strane svijeta kada je u svom rodnom kraju, Guardiagrele, u pokrajini Abruzzo realizirao SIMEC /Sim – bol Ek-ometrijski/ lokalnu monetu. Za to je trebao dobiti Nobelovu nagradu međutim izazvao je bankarsku i pravosudnu mržnju i progon koji nisu slomili njegov nesalomljivi duh, ali su mu oštetili zdravlje.Njegove studije i znanstvene teorije, sadržaji njegovih brojnih spisa bili su vrlo poznatI i nasli su praktičnu primjenu u mnogih naroda Europe i Amerike. U Njemačkoj su četiri pokrajine neometano od političke moći prihvatile njegov lokalni novac.

 

Giacinto Auriti je div ljudske mili u svijetu akademskih pigmeja.

 

(RIJEČ JE SOTONINA je metaforična priča o novcu Giacinta Auritija koja na način koji se ne uči u školama i na sveučilištu govori istini, o nesretnoj pojavi papirnatog novca koja je sotonski izum koji je cijelo čovječanstvo upleo u nerazrješivu dramu DUGA koji ga vuče u sigurnu degradaciju i propast. Op. K.P.)

 

RIJEČ JE SOTONINA

 

Monetarno ropstvo je povijesna monstruoznost nastala 1694. godine s osnutkom Banc of England – Engleske središnje banke.Goethe je tvrdio da nitko nije veći rob od onoga tko sebe smatra slobodnim a to ustvari nije. Ova maksima posebno vrijedi za važeći monetarni sustav. Građanin si umišlja da je vlasnik vlastitog novca koji ima u džepu a ustvari je dužnik. Banka ustvari emitira novac posuđujući ga tako da novac kruži kao dug. Znak monetarnog ropstva proizilazi iz činjenice da vrijednost nastaje u vlasti banke ili bolje rečeno: bankar koji emitira novac posuđuje ga, a posudba – dug je povlastica vlasnika. Obrnuto od toga novac mora nastati kao vlasništvo građanina jer je građanin taj koji prihvaća taj novac i iz njega stvara vrijednost. Ako se postavi guverner koji tiska novac na pustom otoku od tog novca neće nastati vrijednost jer, budući da nema zajednice – građana – nema ni kolektivne volje koja stvara vrijednost. Kao svaka mjerna jedinica novac je konvencije – dogovor.

 

Kada je novac bio zlatni onaj tko je našao grumen zlata mogao ga je prisvojiti tek kad bi ga otkupio od rudnika. Danas umjesto da se zaduži kod rudnika zadužuje se kod SREDIŠNJE BANKE. Umjesto grumena zlata zadužuje komad papira. Umjesto vlastištva stjeće dug.Uopće se ne može razumjeti kako je nastala ova povjesna monstruoznost rođena 1694. nastankom Banc of England i izdavanjem funte sterlinga ako se ne krene od pučke definicije novca kao sotoninog izmeta. Istinitost ove definicije potvrdio je sv. Franjo Asiški kada je zabranio monasima – prosjacima da primaju milostinju u novcu. Mi ćemo sada dokazati punu utemeljenost ove definicije na riječima samog sotone kako su navedene u Evanđelju. Sotona u Evanđelju govori samo tri puta kada se nakon Kristovog posta od 40 dana obraća Kristu i kaže mu: „Pretvori ovaj kamen u kruh!“ Najčešće se ove riječi tumačilo u smislu da ih se smatralo kušnjom jer je Krist bio izgladnio i jesti kruh bi bio motiv kušnje. Ovo tumačenje sotoninih riječi ima drugi smisao. Upravo sam Krist daje smisao i pravo tumačenje sotonine riječi u svom odgovoru kad kaže (Matej, 4,4): „Pisano je da čovjek ne živi samo od kruha nego od svake riječi koja izlazi iz usta Božjih.“

 

Ono što iznenađuje u ovoj Kristovoj rečenici je novost ponude koju nikada nisu uzeli u obzir teoretičari interpretacije. Ta novost se ne izvodi iz značenja same riječi i njezinog književnog izraza nego dolazi od onoga iz čijih usta Riječ izlazi. Da bi se one riječi koje su izašle iz usta sotone ispravno interpretiralo treba uzeti u obzir apsurdnu hipotezu da je Krist prihvatio sotonin prijedlog i pretvorio kamenje u kruh. U tom slučaju bi sotona s pravom mogao reći Kristu:“Mojoj zaslugom jedeš kruh jer sam ti ja dao savjet da kamenje pretvoriš u kruh.“ Tako bi se Krist pretvorio od vlasnika svoga kruha koji jede u dužnika.

 

Ako se dobro razmotri ova apsurdna hipoteza vidi se da se ona u detaljim potvrđuje u emisiji nominalne novčanice.Kad središnja banka emitira novac posuđujući ga dovodi zajednicu koja novac prihvaća u situaciju da prihvaćajući monetu stvara vrijednost koju banka istovremeno ekproprira i zadužuje upravo onako kako bi sotona učinio Kristu da je prihvatio njegovu pretvorbu kamena u kruh. AKO SE POJAM KAMENA ZAMIJENI PAPIROM, POJAM KRUHA ZLATOM A POJAM SOTONE BANKOM U EMISIJI PAPIRNATE FUNTE STERLINGA U KOJOJ JE PAPIR = ZLATO I U SVIM NOMINALNIM NOVČANICAMA KOJE SLIJEDE STJEČU SE SVE KARAKTERISTIKE SOTONINE KUŠNJE / PONUDE. S OSNIVANJEM BANC OF ENGLAND I SUSTAVOM SREDIŠNJIH BANAKA SVI SU NARODI SVIJETA PRETVORENI OD VLASNIKA U DUŽNIKE NEIZBJEŽNO INSOLVENTNE U ODNOSU NA VLASTITI NOVAC.

 

Banka ustvari posuđujući dug u činu emisije naplaćuje cijenu novca 200 %. Čovječanstvo je tako gurnuto u uvjete gore od životinjskih. Životinja nema vlasništva pa tako ni dugova. VRIJEME JE DA SE SHVATI DA SVI SMIJU DAVATI NOVAC NA POSUDBU OSIM ONOGA TKO GA EMITIRA. S novcem – dugom – čovječanstvo je degradirano što potvrđuje i fenomen „samoubojstvo zbog nesolventnosti“ koje je socijalna bolest kojoj nema presedana u povijesti. Tako se potvrđuje Fatimsko proročanstvo:“Da će živi zavidjeti mrtvima.“ Ne mogu se točno vrijednosvati sotonine kušnje ako ih ne gledamo u njihovom globalnom kontekstu. U tom smislu posebno je značajna treća kušnja (Matija, 4,8,9): …. Pokaza sva kraljevstva svijeta i sve njegove divote a zatim reče Isusu:“Isuse, sve ću ti ovo dati ako se budeš prostro predamnom i obožavao me:“ Obožavati, prostrt se znači staviti sotonu na oltar umjesto Boga. To je objašnjenje zašto se obožavatelji sotone bezrezervno i nužno protive katoličkoj crkvi i Euharistiji.

 

Činjenica da se protestantizam utemeljio na osporavanju katoličke Euharistije i promovirao osnivanje središnjih banaka kao promicatelja monete – duga – govori sama za sebe. Nije slučajno da je Engleski parlament Aktom potvrdio 1673. godine zakon kojim se katolička Euharistija i Pretvorba proglašava nezakonitom i na taj se način prestalo obožavati Boga. Tako su se u protestantizmu ostvarile riječi sotonine. Sotona je vrlo ozbiljna osoba i uvijek održava svoja obećanja do kraja zla.Nije slučajno da je 1694. godine utemeljena Banc of England koja emitira funtu sterlina kao novac i to bez ikakvih troškova tako inaugurirajući eru u kojoj je papir = zlato. Nije se slučajno dogodilo podvrgavanje vjerske vlasti političkoj kada je engleski kralj postao istovremeno i poglavar anglikanske protestantske vjere preokrenuvši na taj načih hijerarhijski red Svetog Rimskog Carstva po kojem je je politički autoritet bio autnonoman ali je etički autoritet bio podređen religioznom suverenitetu. Nije slučajnost da u vrijeme kad protestantizam ulazi u kontinentalnu Europu ne gradi crkve nego banke. Prdsjednik protestatske banke Necker posataje savjetnik francuskog kralja Luja XIV. Nije slučajnost da su  se  katoličke monarhije stare Europe raspale jer su se zaduživale bez protuustupaka kod bankara za sotonsku monetu koja je emitirana bez ikakvih troškova. A to su mogli i sami emitirati besplatno, za svoj trošak ne zadužujući se.

 

Nije slučajno da je u Švicarskoj bilo pravilo u svoje vrijeme da biti bankar znači biti protestant. Nije slučajno da je novac bitna razlika između Svetog Rimskog Carstva i britanskog Commonwealth-a. S Commonwealth-om čitav svijet je monetarna kolonija. U Svetom Rimskom Carstvu novac je bio zlatni u Commonwealthu je papir.Sotona je održao svoje treće obećanje 1855. kad je  stvorio britanski Commonwealth koji se proteže na otprilike 22 milijuna kvadratnih kilometara. Tako je sotona kao ozbiljna osoba dao Britaniji vlast nad svim narodima svijeta. Danas je cijeli svijet Commonwealth u kojem je cijeli svijet podvrgnut VELIKOJ LIHVARSKOJ MOĆI.

 

Taj bankarski sustav koji je nastao u Banc of England 1694. nastavlja se do dana današnjeg. Danas središnje banke oduzimaju vlasništvo i zadužuju sve narode svijeta uparavo onako kako bi sotona učinio s Kristom koji se lišio sotoninog kruha koji je i sam mogao stvoriti.

Treći put je sotona govorio Kristu kada ga je izazivao da se baci s vrha hrama da svima pokaže kako će ga anđeli spasiti od pada. Ovdje govorimo o OHOLOSTI – TAŠTINI.Ustvari kad jedan narod posjeduje sva bogatstva svijeta i sve što želi i to stvara iz ničega pretvarajući kamen u kruh ili bolje rečeno PAPIR U ZLATO  kako se to dogodilo s britanskom funtom sterlinga, kada likuje suverenom vlašću nad svim narodima kao što današnji američki i britanski monetarni i politički vrh likuje, što mu još može biti dato ako ne TAŠTINA? Iz taštine su obožavatelji sotone iz engleskih masonskih loža ostvarili sotonsku monetu na kojoj je utemeljen VELIKI IMPERIJIJ LIHVE koju je točno dijagnosticirao Ezra Pound.

 

Da završimo. Znam da svi stupamo u titansku bitku, znam da ne možemo pobjediti bez nadnaravne sile. Da nadnaravno može uspješno sudjelovati u ljudskim djelima zorno je pokazala francuska Ivana Orleanska. Mi očekujemo takav znak. Mi vjerujemo. Evo razloga zbog kojeg, po mom mišljenju, stojimo u rovu protiv sotonske sile i to ne samo ekonomske, nego i mnogo veće. Evo razloga zbog kojeg, ako ne uspijemo zamijeniti sotonsku monetu – dug- za monetu koja je vlasništvo naroda buduće generacije će imati jedini izbor samoubojstvo ili očaj. To je razlog zbog kojeg predlažemo narodnu valutu i građanski dohodak. Hoćemo li uspjeti? Ne znam. Bar se moramo boriti.  Na kraju, ako bude potrebno i umrijeti. Jer se ne smije isključiti sile zla, kakav je sotona, koji se ne usteže i od ubojstva.

 

Giacinto Auriti, http://malaalde.blogspot.com/2017/02/la-moneta-di-satana-g-auriti

(Izbor i prijevod: Kornelija Pejčinović, prof.)