Riječ "hrvat" uopće nije palatalirana i nije u satem jezicima. Ime koje nije palatalizirano, duže je od samoga jezika kojim govori njegov narod
O Hrvatima mislim ovako: ne znam jesu li doista neki čisti iranski Hrvati iz Irana eto došli u st. 6. ili 7., vjerujem da se radi o slavenoiranskoj simbiozi s predgorja Karpata (Bili Hrvati), koji su pristizali u valovima kao najkasnija migracija na suvremeni hrvatski prostor s tih područja. Neposredno iranogovorna upadanja su bila (Alani!) ali baš neki Hrvati? Oni su se rastopili u Slavenima i prenijeli su njima imena i ratnu formu djelovanja. Hrvatski jezik je blizak zapadnoukrajinskim dijalektima kao i drugi izražaji kulture – etnološkog ali drugog karaktera (pravo, novac) što svjedoče da su veze bile trajne, u valovima. O tome ću pisati u mojoj sljedećeoj knjizi Mitski korijeni Dubrovnika, koja će biti nadogradnja na poglavlje iz prethodne knjige Etnogeneza i mitologije Hrvata u kontekstu Ukrajine.
Jevgenij Paščenko
O imenu "hrvat". Ne znam baš, uopće osim nekakve genetske veze možemo i samim našim imenom ("hrvat") povući vezu sa iranskim podrijelom bilo kako objašnjeno (u valovima, jezgreno, mješanjem plemena itd.). Eto samo ime Hrvat, je li uopće vuče podrijetlo od "sarasvati?". Jer riječ "hrvat" uopće nije palatalirano i nije u satem jezicima (a indoiranski kao podskupina kojoj pripada iranski kao i slavenski jezici pripadaju satem grupi). Znači tu postoji iduća pretpostavka: ime koje nije doživjelo palataliziranje je tu duže od samoga jezika kojim govori njegov narod. A ta pretpostavka je moguća jedino ako su kentum jezici zbiljski odraz praindoeuropskoga. Stoga sva grana satem jezika (slavenskih, baltičkih [u nekoj mjeri, jer imaju odlike kentuma], perzijskih i indijskih jezika) je novonastala.
Ako dijelimo jezične veze sa satem jezicima koji su se "nedavno" formirali moguće je da smo dijelili životno područje duže doba. Jezičnom rekontrukcijom možemo datirati praslavenski i prabaltoslavenski otprilike 3000 g. pr. Kr., a praslavenski 300. godine po Kristu. No, duljim ovdje. Vidimo sa bugarima (ne-slaveni) koji su izgubili padežni sustav i makedoncima, za njih znamo da su slavenizirani. Hrvati za koje je pak moguće da su slavenizirani sve do jugoslavije govoru (pogotovo po otocima, Istri i Zagorju) jezik koji je najbliži općeslavenskom (jezikom pred crkvenoslavenskim) tj. dok nismo izgubili sklonidbu množine koje se srasla sa sklonidbom množine dvojine.
Narod koji je po primio tuđi jezik nije u stanju replicirati ga na potomstvo. Uzmite samo u obzir iskrivljeni engleski meksičkoga i crnoga stanovništva u Americi čiji je jezik više nalik nekom pidžinu. Što se tiče veza hrvatskoga i ukrajnskoga, izvan refleksije staroslavenskoga jata (ikavica) toliko se blisko ne mogu usporediti, ukrajinski čak nije potpuno metatezirao (hrv. sve>ukr. use, hrv. pred>ukr. pered), a da ne govorim o omekšavanju g>h (hrv. staroga>ukr. staroha) i akanju nalik ruskom i bjeloruskom što je snažna karakteristika istočnoslavenskih jezika (hrv. bogat> ukr. bahat). No istina je vidimo običajne kontinuiranosti poput kijevske pravde i poljičkoga statuta. Ali tu se ne bi usudio govoriti o kontinuiranim vezama koje su bile održavane već o općeslavenskom Zeitgeistu koji nije izišao iz općih običaja naroda. Poput grčkih kolonija koje se nastanjuju po tisućama kilometara udaljenim otocima i mjestima i zadržavaju izvornije helenske običaje nego sami stanovnici matične zemlje.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više