Izvrnute vrijednosti i zastrašivanja

Bruxelles ponajviše vrši pritisak na Orbána jer se zamjerio Sorosu

U trenutku kada je Europski parlament usvojio izvješće kojom predlaže pokretanje postupka protiv Mađarske zbog navodnih kršenja temeljnih demokratskih vrijednosti EU-a, nastalo je urnebesno slavlje. Judith Sargentin, nizozemska zastupnica Zeleno lijeve stranke, autorica spomenutog izvješća, poput pobjednice na kulinarskom showu samo što se nije srušila od ushićenja. Taj događaj u Europskom parlamentu ostat će zabilježen kao jedan od najsramotnijih događaja u kojemu se pod krinkom demokratske procedure, na najgrublji način guši suverenitet i identitet jednog naroda i države. Bilo je to uistinu sumrak demokracije, u kojoj je briselska birokracija u maniri Brežljevljeve dokrine o ograničenom suverenitetu, odlučila Mađarskoj nametnuti luđačku košulju tzv. europskih vrijednosti. Kad čovjek pročita što se Mađarskoj stavlja na teret, tj. u čemu se sastoji to mađarsko kršenje europskih vrijednosti, ne može se načuditi tim neutemeljenim i besmislenim ispraznicama.

Viktor Orbán jasno je detektirao pokušaje da se (s)lome sve države u Europi koje ne prihvaćaju globalistički koncept koji melje nacionalni i kršćanski identitet Europe. Mađarski premijer u svojim jasnim i jezgrovitim govorima, ističe i ukazuje da je kršćanski identitet i sloboda pojednih europskih nacija uzajamno povezana te da mogu opstati jedino ako ostanu zajedno.

Europski birokrati, ne birajući sredstva, žele obuzdati Orbána i Mađarsku i tako nedvosmisleno zaprijetiti svakoj europskoj naciji, koja bi se pokušala oduprijeti mračnim i zakulisanim igrama europskih internacionalista. Mađarska uspješno uspostavlja red u svojemu pravosuđu, financijsku stabilnost i neovisnost, te štiti svoje granice od ilegalnog i očigledno planski smišljenog masovnog prilljeva migranara. Čini se, pak, da se Orbán ponajviše zamjerio G. Sorosu zatvaranjem njegova sveučilišta u Budimpešti. Nije stoga ni čudno što je Soros jedan od glavnim pobornika spomenute rezolucije Europskog parlamenta. Još krajem prošle godine, mađarski premijer je upozorio na listu s popisom stotina članova parlamenta EU koje mreža Georga Sorosa smatra “pouzdanim saveznicima” te da bi taj dokument trebao biti alarm za uzbunu cijeloj Europskoj uniji, ne samo za Mađarsku.

Mađarska, kao i sve druge države koje odbijaju diktat briselskih globalista pod sustavnim su pritiskom različitih ucjena i prijetnji. Ovaj puta birokrati su otišli korak dalje. Suprotno zakonskoj proceduri po kojoj bi se ovim pitanjem trebao pozabaviti Europski sud, o tome je odlučivao Europski parlament. Europski socijalisti i njima srodne anacionalne i globalističke grupacije, gotovo bez izuzetka, glasovali su protiv Mađarske. Nasuprot njima, na ovome je glasovanju do punog izražaja došao raskol u redovima Europske pučke stranke. Riječ je o najzastupljenijoj grupaciji u Europskom parlamentu, koja okuplja zastupnike demokršćanskih i srodnih stranaka u Europi. Većina tih zastupnika također je glasovala za izvješće radikalno zelene nizozemske zastupnice.

Raspoloženje zastupnika EPP-a vjerna je slika razvodnjavanja demokršćanske ideje u sve većem broju zemalja Europske unije. Znademo, primjerice, da se CDU Angele Merkel, koji je već treći mandat u koaliciji s SPD-om, po svojim idejama i opredjeljenu, gotovo stopio s SPD-om. Slično se dogodilo u većini europskih zemalja, uključujući i Hrvatsku. Sve to dokaz je da se kršćanski kvasac u zemljama zapadne i sjeverne Europe uvelike rastočio, što se prenijelo i na stranke koje bi trebale oblikovati i čuvati kršćanske vrijednote utemeljitelja europskog zajedništva.

Na glasovanju u Europskom parlamentu o izvješću Europske komisije, od 751 zastupnika, 448 zastupnika glasovalo je protiv Mađarske. Protiv svake logike Europski parlament nelegitimno je pribrojio 8 glasova zastupnika koji nisu bili u dvorani, kako bi namaknuo potreban udjel od 2/3 zastupnika, te tako usvojio izvješće EU Komisije kojim se osuđuje Mađarsku. Ovakvo nasilje nad demokratskom procedurom i nad zdravom pameću, razotkriva pravu narav globalista, koji služeći se različitim posmodernističkim višeznačnim smicalicama, pod slatkoriječivim ruhom toleracije, mulutikulturalnosti i ljudskih i manjiskih prava, vješto nameću svoju relativističku dokrinu koju je već papa Benedikt XVI. razotkrio kao diktaturu relativizma. Kada pak budu europski birokrati razotkriveni, grubo odbacuju demokratsku krinku i ispod janjećeg runa razotkrivaju svoje istinsku, vučju narav.

Marijan Križić, Veritas