Deklaracija protiv agrobiznisa

Seljačka domaćinstva svugdje su gotovo "potopljena" golemim dugovima

Godišnji sastanak Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) održan je u mjestu Nusa Dua na indonezijskom otoku Bali od 12. do 14. listopada 2018. Svake godine sastanak Odbora guvernera MMF-a i Svjetske banke okupi središnje bankare, ministre financija i razvoja, parlamentarce, rukovoditelje privatnog sektora, predstavnike organizacija civilnog društva i akademike koji svi zajedno raspravljaju o važnim globalnim pitanjima gospodarskog razvoja, iskorjenjivanja siromaštva itd.

Godišnjem sastanku Svjetske banke i MMF-a na otoku Baliju nazočili su i predstavnici organizacije „La Via Campesina“ – globalni pokret koji obuhvaća 182 seljačke organizacije iz 81 države i koji predstavljaju seljake i autohtono stanovništvo Azije, Afrike, Europe i Sjeverne i Južne Amerike. Okupljeni predstavnici „La Via Campesina“ – seljačke žene i muškarci jednoglasno i snažno osudili su godišnji sastanak Svjetske banke i MMF-a. Stoga su objavili i „Bali deklaraciju“ u kojoj jasno ističu da Svjetska banka i MMF zastupaju interese agrobiznisa i stoga moraju otići!

Točno prije jednog desetljeća, naše ljude zahvatila je globalna kriza hrane koja je bila ubrzana industrijskim modelom poljoprivredne proizvodnje koji je hranu pretvorio u tržišnu robu. To je još pogoršano sa špekulacijama tzv. „hedge“ fondova o cijenama hrane („hedge“ fondovi su posebna vrsta investicijskih fondova). Od tada je prošlo deset godina, a Svjetska banka, MMF i  niz drugih Međunarodnih financijskih institucija (International Financial Institutions, IFI), koji su u potpunosti bili krivi za promicanje agroindustrijskog modela poljoprivrede, nastavljaju s radom nekažnjeno. Njima je stalo samo do očuvanja interesa svojih financijera. Rezultat? Više od 815 milijuna ljudi, većinom seljaka, autohtono stanovništvo i drugi ljudi koji žive i rade u ruralnim područjima i danas pate od gladi i pothranjenosti. To se događa baš kada se 82 posto svjetskog bogatstva nalazi pod kontrolom 1 posto stanovništva. Seljačka domaćinstva svugdje su gotovo „potopljena“ golemim dugovima, dok prosječna plaća na Wall Streetu raste oko 422.500 US dolara. Ovi statistički podatci jasno optužuju agresivni neoliberalizam pod vodstvom Svjetske banke i MMF-a koji su nametnuli privatizaciju i deregulaciju u svim regijama (svijeta).

Predstavnici organizacije „La Via Campesina“ koji su predstavljali seljake iz država poput Istočnog Timora, Tajlanda, Kambodže, Kenije, Malezije, Indonezije, Južne Koreje, Indije, Nepala, Sri Lanke, Argentine, Nikaragve i Francuske podijelili su iskustva s kojima se suočavaju: nasilno otimanje zemlje, osobito poljoprivrednih površina u golemim razmjerima, zatim šuma, rijeka pa i oceana kako bi bili 'slobodni' za masovne infrastrukturne projekte koje financiraju Svjetska banka i MMF. Jugoistočna Azija, Istočna Azija, pacifička Azija pretvoreni su u tzv. „PPP laboratorij“ (Public-Private-Partnership labs/laboratoriji Javnog privatnog partnerstva) za Svjetsku banku i MMF s 53 posto globalnog udjela privatnih investicija koje sada ciljaju na ovu regiju. To je najveći izgovor za razlog otimanja zemlje, vode i teritorija od seljaka. Samo u razdoblju od 2001. do 2010. zbog velikih ulaganja koje je vodila Svjetska banka u poljoprivrednom sektoru i to uglavnom u afričkim i azijskim zemljama, prisilno je 'ugrabljeno' (čitaj: oteto) oko 203 milijuna hektara zemljišta.

Svjetska banka proširila je svoje aktivnosti i na područje ublažavanja klimatskih promjena. Jedan od takvih primjera je i Investicijski program za šume u okviru UN-ovog programa REDD (Reducing Emissions from Deforestation and Forest Degradation / Smanjenje emisija iz krčenja i degradacije šuma). Cilj UN-ovog programa REDD je ublažavanje klimatskih promjena smanjenjem neto emisija stakleničkih plinova kroz poboljšano upravljanje šumama u zemljama u razvoju. No, Investicijski program za šume samo se na prvi pogled čini dobrim, ali zapravo ima negativan utjecaj na zajednicu, osobito na seljake i autohtono stanovništvo. Program zapravo legalizira prisilno otimanje šumskog zemljišta od seljaka pod krinkom očuvanja, tj. zaštite zemljišta. Seljaci koji se organiziraju i odupiru ovom nasilnom otimanju zemljišta suočavaju se s nasilnim represijama, ponekad i ubojstvima, vrlo često su kriminalizirani i procesuirani jer samo brane svoje. Te represije provode se nekažnjeno, a kreatorima krize dozvoljava se djelovanje i provođenje neoliberalnog projekta s malom ili nikakvom odgovornošću.

Danas manje od 20 globalnih korporacija kontrolira globalni lanac hrane i upravlja hranom koju kupujemo i određuje kako ju kupujemo. Slobodni trgovinski režim koji diljem svijeta nameću Svjetska banka, MMF, druge Međunarodne financijske institucije (IFI) i Svjetska trgovinska organizacija (WTO) rezultiralo je preuzimanjem kontrole deset tisuća godina starog prehrambenog sustava u ruke samo nekoliko korporacija – koje su svoje poslovanje konsolidirale preko prehrambenog lanca kroz spajanja i mega spajanja.

(Svršetak u sljedećem broju)

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.