Šteta za EU – šteta za Hrvatsku – korist za Andreja
U zadnje vrijeme mnogi politički analitičari spominju i predviđaju odlazak aktualnog predsejdnika Hrvatske vlade Andreja Plenkovića na neku uglednu funkciju i poziciju u tijelima Europske unije. Odlazak na neku uglednu i značajnu funkciju?! Takvu funkciju zasigurno zaslužuju ljudi sa značajnim rezultatima koje su postigli u svojim sredinama. Zaslužuju je i visoko moralne osobe koje u svojim sredinama imaju ugled i uživaju poštovanje i respekt. Zaslužuju je i osobe koje u svojim sredinama vode politiku međusobnog razumijevanja ljudi, tolerancije, uvažavanje drugih i drugačijih. Zaslužuju je i osobe predane istinoljubivosti, znanju i otporu prema svim totalitarističkim ideologijama – nacističko-fašističkoj i komunističko-staljinističkoj (u našoj verziji titoističkoj). Zaslužuju je osobe koje na javnoj sceni ne vrijeđaju i ponižavaju svoje neistomišljenike, koji ne ucjenjuju članove vlastite političke stranke, koji ne krše volju naroda izraženu na izborima i referendumima. Zaslužuju je i osobe koje posjeduju vrhunska interdisciplinarna znanja, a po mogućnosti i znanstveno-stručne radove, s kojima pokazuju vjerodostojnost udjela u zajednici. Zaslužuju je i osobe koje krasi domoljublje i privrženost Domovini, jer bi i na novoj funkciji trebali jamčiti privrženost civilizacijskim vrijednostima EU-ovoj zajednici država i naroda.
Na žalost ni na jednom području aktualni predsjednik Vlade ne posjeduje takva znanja, moralne osobine i rezultate kojima bi jamčio zasluženost dolaska na neku takvu funkciju. Poznati su katastrofalni rezultati njegove neuspješne Vlade – gotovo smo u svim pokazateljima na dnu europske ljestvice. Tendencijski je stanje puno gore. Slabašni rast BDP-a, iseljavanje, nedostatak velikih investicija, nestajanje sela i poljoprivrede, rasap industrije, neučinkovitost reformi… Tu treba spomenuti afere vezane uz Agrokor, zakašnjelo reagiranje na stanje u brodogradnji i udar na državni proračun, enormne gubitke u zdravstvu, stanje u obrazovanju, školstvu, mirovinskoj i zdravstvenoj reformi. Tu su i brojni prijeteći štrajkovi i nemiri građana. Opće nezadovoljstvo građana vidljivo je i iz stavova javnosti da zemlja ne ide u dobrom pravcu, ne vjerovanje u državne ustanove, samoga premijera i njegovu vladu, afere u kojima sudjeluju državni dužnosnici, uključujući i samoga premijera.
Zadnji podatci (Eurostata) glede globalne konkurentnosti samo potvrđuju kuda brodi Plenkovićeva vlada (i mi s njom): od 140 država Hrvatska je na 68. mjestu. Ispred nas su Poljaci, Česi, Slovaci, Slovenci, Srbi… U neovisnosti pravosuđa (rak rani hrvatskog sustava) od 140 država mi smo na 120. mjestu u društvu Jemena, Burundija, Čada i komunističke Venezuele. U Kuščevićevu ministarstvu javne uprave smo još gori. Od 140 država držimo čvrsto 135. mjesto u društvu Ekvadora, Angole, Bolivije i Venezuele. U kategoriji reagiranja na promjene od 140 država držimo 133. mjesto. Ostavili smo iza sebe samo države poput Mauritanije, Jemena, Salvadora, Venezuele. To pokazuje samo obmanjivanje naše javnosti od kandidata Plenkovića kako bi nam na uspjesima mogle pozavidjeti mnoge afričke zemlje.
Kako smo krenuli mi ćemo pozavidjeti mnogim afričkim zemljama. Na tri znakovita primjera vidljivo je kako je Plenković nesposoban donositi pravovremene i hrabre odluke, što se očekuje od ljudi koji pucaju na visoke položaje u EU-u. Primjer, Agrokor – korištenje privatnih i prijateljskih tvrtki i kolega (afera Borg) u izvlačenju novca, brodogradnja – gledanje i šutnja od godinu dana na izgradnju brodova koji u začetku stvaraju gubitke, a za koje njegova Vlada daje državna jamstva koje će pokriti svi građani RH i treći, izbori u BiH – ne čini ništa u EU-u pa ni prema SAD-u da se onemoguće nelegitimni izbori s nemjerljivom štetom za interese hrvatskoga naroda u BiH, ali i za Republiku Hrvatsku. Iako mu je to dužnost (ne samo njemu!) prema Daytonskim sporazumima. Fokusira se na izbore nakon izbora, rekli bi post mortem. Za sve, ne samo ove neuspjehe, želi potporu i obožavanje javnosti! I dobiva ih od svojih ucijenjenih i kupljenih stranačkih drugova, partnera u vlasti, svojih medija i državnih ustanova na čijem se čelu nalaze njegovi ljudi. Ostali su samo „ognjištari“, „radikalni nacionalisti“, hrvatski branitelji i nepismeni biskupi s istom takvom pastvom!
Što bi onda značio odlazak neuglednog i nesposobnog Plenkovića na neku uglednu funkciju u Europskoj uniji? Problem za EU, kao što je danas problem za RH. Koju zadaću on zapravo može riješiti? Dosadašnji rezultati pokazuju, da osim praznih i lažnih obećanja, objeda i rasapa državnih ustanova i nevjere naroda u njih, ništa nije u stanju riješiti. Tome treba dodati i nizove afera, škandala i lažnih informacija prema javnosti sebi kontroliranim medijima o stanju države. Pa kome treba takav kadar? Ni Hrvatskoj, ni Europskoj uniji.
Međutim, odlazak Plenkovića na neku uglednu funkciju, bio bi tragičan za ovaj narod i državu. Kako to da ljudi poput njega koji su razorili hrvatsko gospodarstvo, posvađali hrvatski narod, branitelje, političke stranke, iznevjerili glasače i njihovu volju na izborima i referendumima, ponizili Crkvu i vjernike, mogu zaslužiti uglednu poziciju u uglednoj Europskoj uniji? Možemo li onda govoriti o uglednoj Uniji ako ista zapošljava ovako neugledne, pače za hrvatski narod i državu, štetne osobe. Stoga bi se naš narod trebao suprotstaviti takvom izboru, ukoliko bi Plenković na bilo koji način predstavljao Republiku Hrvatsku.
Jer kako on zastupa, predstavlja i vodi računa o državi, hrvatskom narodu i građanima, možemo se svakodnevno uvjeriti. Može ga zaposliti neka privatna ustanova ili civilna udruga da ih podučava o miroljubivoj i aktivnoj koegzistenciji i Kardeljevim komunikacijskim vještinama, na nekoliko svjetskih jezika. Ništa više od toga!
Svi se moramo zapitati smijemo li bez otpora, na neku uglednu funkciju u EU-u pripustiti najomraženijeg i najnepopularnijeg čovjeka u Republici Hrvatskoj?! Jer to bi bila naša sramota. Prije svega. Iako nas za to nitko ne će pitati, no ipak bi ih valjalo upoznati s točnim rezultatima njegova djela, rezultatima od kojih se ovaj narod i država dugo ne će oporaviti. No, ako ne ode! Što s njim i njegovim slugama i sluškinjama? Tko će to plaćati i trpjeti?! Dragi Bože što smo toliko zgriješili? Nemoj nas toliko kažnjavati.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više