Srbija prepuna Stuba, Stubica, Stublina…

Imena mjesta kao pomoćni povijesni izvor

Popis naselja u Srbiji i njenoj sjevernoj pokrajini Vojvodini povijesno je zanimljiv. Tako Beograd ima u Voždovcu naselje Bošnjaci, a u (beogradska općina, postoji i istoimeni grad) Obrenovcu naselje Rvati. Hrvati se još spominju u imenu sela Rvati usred općine Raška na JZ Srbije gdje se nalazila u desetom stoljeću jezgra srbijanske države. Uz rijeku Drinu, prekoputa Srebrenice nalazi se naselje Ljubovija u kojoj je bilo ikavskoga govora jer su majstori iz katoličke Srebrenice u Bosni naseljavali i to područje. U valjevskim Divcima postojalo je prezime Štulić koje je vrlo jasno dokumentirano kao izvorno hrvatsko. Neki pokušavaju ime sela Divci izvoditi od Vivci što mi se ne čini razumnim.

U selu Zvizdar (naselje Ub) nalazimo prezimena Josipović, Dukić i Petković; za Petkoviće se kaže da su iz danas slovenske Bele krajine. Imena mjesta, kao i prezimena nam pomažu ustanoviti pravce migracije koji su zahvatili Srbiju iz BiH, Crne Gore, Albanije, Makedonije i vrlo malo iz Hrvatske i Rumunjske. O tome je kvalitetno pisao Jovan Erdeljanović, a pronašao sam i istinoljubivoga autora Ljubomira Ljubu Pavlovića "Antropogeografija valjevske Tamnave" iz 1912. godine. U etnogenezu se usudio dirnuti i dr Milan pl. Šufflay, što je nažalost platio životom, jer režim Karađorđevića nije volio čeprkanje po genealogiji.

Kralj Tvrtko je kratkotrajno vladao na JZ Srbije, ali i migracije su iz BiH išle kasnije u istom smjeru tako da postoje toponimi; npr. u sandžačkom Priboju "Hercegovačka Goleša", u općinama Varvarin i Paraćin Bošnjani (stari oblik postoji u poveljama bana Kulina!), u Petrovcu na Mlavi Bošnjak, u Koceljevi Mali Bošnjak, Bošnjakovići u Ljigu, u Užicama selo Kotroman (bosanski vladar), u selu Rabas (od Valjeva prema Drini) se spominju Senići za koje se zna da su uskoci  potekli iz Senja pobjegli od zakona u Srbiju pod turskom vlašću, i to sa dobrim imetkom. Tamo postoji selo koje se zove Sandalj kao i vladar bosanskoga Huma, srodnik hercega Stjepana. U Kuršumliji postoji Trebinje; albanskim nazivljem u Srbiji i Vojvodini ne ću se baviti; ne iz straha da doživim sudbinu Šufflaya već iz čiste lijenosti. Spomenut ću samo lokalitete Mataruge u Kraljevu, Šarbani u Ubu, Arbanašku u Prokuplju, Skadar u Osečini, Adrani u Kraljevu, te meni nejasno podrijetlo naziva Barati u Bajinoj Bašti, Erdoglije u Kragujevcu, Koruška u Beočinu u Srijemu, i vrlo zanimljivo ime sela Rabas!

Naravno lokalne legende često izvrću stvarnost na smiješan način (izvor vikipedija). Seljaci su ovde živeli uglavnom od zemljoradnje, a svoje njive nazivali „ade“ pa je poznata njihova svakodnevna misao „ada nas lebom rani“. Od te sintagme nastao je naziv Adrani.Albanskoga podrijetla su vjerojatno Lubarde, Kilibarde, Ljotići, Nušići, Kumanudi, Zogovići, Mugoše, a  postoje i ljudi hrvatskoga podrijetla tamo gdje je bio mađarski i bosanski utjecaj, tj. u Mačvi i Podrinju. Hrvati u Bačkoj i Srijemu (ovaj drugi je dio Hrvatske do 1945.) i hrvatski toponimi nisu tema, ovaj put spomenimo samo nekada dvojno selo Hrvatske Neuzine i Srpske Neuzine (nešto kao Islam Grčki i Islam Latinski u Kotarima). Zanimljivo je da ima puno lokaliteta u Srbiji koji se zovu Stuba, Stubica, Stubline, Stupan a nijedan Stepen!

Teo Trostmann