Ako nešto u Hrvatskoj treba »prorijediti«, onda je to Jutarnji list
Kad sam od Bujanca načuo kako netko predviđa ukinuti Kolonu sjećanja u Vukovaru, mislio sam da „dere“ grdu propagandu, nu sam se još grđe, naivac jedan, prevario. Bidan skoro sam nasjeo, a onda mi je medija Jutarnja, njena ideologinja gđa Ivanka Toma, otvorila oči. „Svi znaju da Kolona sjećanja u Vukovaru više nema smisla. Ali se nitko ne usudi reći“, kaže nam u naslovu uJL-u 15. studenog 2018. Jednostavnije: svima je Vukovara pun kufer, samo svi šute. Ustvari ništa novo, ama baš ništa – medija pokušava dotući Domovinski rat, već odavno i od imena, a kamo li po sadržaju i rezultatu, mislim na to malo i kratkotrajno države, a Vukovar joj je samo najslađi zalogaj. Taj „rat“ i sve to, uključivo i tu „državu“ već je poprilično medijski politički razrijeđeno pa ostaje još ta „kolona“ koju bi, predlaže Ivanka Toma trebalo „prorijediti“.
„Prorjeđivanje“ bi najprije išlo vremenski. Izbrišeš nekoliko godina vremena između Sjećanja (Kolona?), a i ljudi bi se u međuvremenu „prorijedili“, dakako ni ministar poput ministra branitelja Mede koji ne daju Kolonu sjećanja – ne bi više bilo.
Aktualni problem: treba li i hoće li Milorad Pupovac „biti dio Kolone sjećanja“, pitala se novinarka Toma 15. 11. 2018. Pitanje je odavno bilo suvišno; jasno je bilo da ne će, kao što uostalom ni nije. Nedavno je bio u Bačkoj Palanci na kontra Oluji, pa bi sada došao sjetiti se pada Vukovara, što pametni mogu i zlurado protumačiti kao dvostruko slavlje; jedno buduće, a drugo prošlo. Nije Pupovac toliko bedast. Nije, pa je došao dan prije. Simboliku „dana prije“ ne ću ovdje otkrivati, nije tema. Malo sam, jedan dan, premostio člančić, pa mu se vraćam. Ispravno je zaključila novinarka Toma: bio u Vukovaru, ne bio, Pupovac će ostati dio koalicije kao što je i bio – što je Plenković i potvrdio. Na zapadu (Hrvatske) ništa novo, a istoku (Hrvatske) stare priče i stare opasnosti, najzadnje iz Bačke Palanke. Lije Toma suze nad Vukovarom, cijede mi se kroz telekran, ta politika, sad još lokalna, gradonačelnik Penava i dogradonačelnik Milaković. Ah da se dogovore „muži“ u Zagrebu kao Plenković i Pupovac sve bi cvalo. Proradila bi i ta škola koju su financirali Norvežani, multikulti jedna školicau koju nitko nije zašao, roditelji nisu poslali učenike.
Koliko znam tzv. hrvatska strana odavno nudi zajednički sustav obrazovanja, ali tamošnji Srbi su izborili obrazovni ekskluzivitet i zatvorili djecu u svoju obrazovnu školjku. Ne pravimo se blesavi, računaju to u svoju „ratnu pobjedu“, kakvu takvu, ili početni položaj, pa su mogućnosti da se toga odreknu nikakve. Uostalom Vukovar je bio baš neki uzor „bratstva-jedinstva“, a ono, pa ni u formi „multikulti“ nije rješenje. Što je, osim vremena, vidjet će se. A najprije prorjeđivanje kolonâ sjećanja, pa onda gašenje, još manje. Znam jedino kako je put do rješenja tog „sklopa“ Domovinskog rata, barem bi relaksiralo javno mišljenje, smanjilo pritisak na politiku, smanjilo dvostranu korupciju medija – politika, rapidno prorjeđivanja djelovanja ovakve medije u javnosti. Primjerice, da se medij poput Jutarnjega ne javlja svaki dan već jednom godišnje. Da se malo prorijedi.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više