Knjige su palili agresori na Hrvatsku

Srpski agresori su 17. rujna 1991. uništili 85.000 knjiga u vinkovačkoj bolnici

 

 

"Devedesetih godina u Hrvatskoj je stvarana atmosfera veličanja NDH, tada je uništeno tri milijuna knjiga na ćirilici i ekavici- rekao je hrvatski povjesničar Hrvoje Klasić na tribini "Hrvatski povijesni revizionizam – suočavanje ili obračun s prošlošću", održanoj u Kulturnom centru Novog Sada. Ovaj zagrebački profesor kazao da za svoja predavanja ne bira "ciljanu publiku", nego ide po cijeloj Hrvatskoj i sve što govori na tribinama, govori i svojim studentima."

SRBIJANSKI KULTUROCID – Vinkovčanska knjižnica 1991.

 

U tome je i tragedija Hrvatske, što takvi profesori predaju na hrvatskim fakultetima i što ih plaćaju hrvatski porezni obveznici. Nije točno da su knjige spaljivane zbog ćirilice i veličanja NDH. To je čista manipulacija. Kada je već tako govorio, trebao je reći cijelu istinu. Ne opravdavam uništavanje knjiga,knjiga je kulturno blago, odraz i svjedok vremena u kojem je nastala, ali treba objektivno iznositi činjenice, isto tako ne mogu prihvatiti ni manipulaciju, niti  huškačko  preuveličavanje činjenica. Knjige su rashodovane, bacane na smetlišta, u kontejnere, a manjim dijelom i spaljene, ne zato što su bile na ekavici i tiskane ćirilicom, nego iz nagomilanih frustracija prema Jugoslaviji, koju veliki dio hrvatskog naroda nije smatrao svojom domovinom, prema socijalizmu kao društvenom uređenju, prema Jugoslavenskoj vojsci, nakon masovnih pogubljenja poražene vojske NDH i civila, poslije završetka ratnih operacija 1945., prema velikosrpskoj politici i dominaciji, prema UDBI, koja je nanijela mnogo zla hrvatskom narodu i prema neslaganju sa postojanjem države Hrvatske (Onaj dio etničkih Hrvata, koji se ni dan danas ne miri sa njenim postojanjem), a to su upravo ovakvi kao Hrvoje Klasić pročitajte više na: https://www.express.hr/kultura/mracne-90-e-hdz-ova-politika-unistila-je-i-spalila-28-milijuna-knjiga-1635– www.express.hr

 

To uništavanje knjiga bilo je potpuno neselektivno, vršeno legalnim otpisom zbog dotrajalosti, a ustvari ovisilo je o svakom pojedincu, knjižničaru i njegovim motivima. Tako su otpisane knjige tiskane u BiH, Vojvodini i Srbiji i na latinici i ćirilici podjednako! Uništavala se marksistička literatura Edvarda Kardelja, Josipa Broza Tita, pa čak i knjige Miroslava Krleže, Ivane Brlić Mažuranić, Mate Lovraka te stranih pisaca Mark Twaina, Jack Londona i filozofa Voltairea, Seneke i mnogih drugih. Bilo je i slučajeva gdje su savjesni knjižničari, svjesni značenja knjige kao kulturnog blaga sklanjali i sačuvali knjige od uništenja. No Hrvoju Klasiću ne odgovara izreći istinu. Ne razmišlja Hrvoje Klasić o posljedicama svojeg huškanja, ili razmišlja, s predumišljajem čineći to namjerno! I onda nije za čuditi se da su rezultati takve huškačke politike masovni zločini počinjeni prema Hrvatima, koji se upravo ovih dana obilježavaju. Obljetnica razaranja i pokolja u Vukovaru i Škabrnji!

 

Radi usporedbe da vidimo današnji knjižni fond u Hrvatskoj. Danas u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu ima oko 2,5 milijuna knjiga.

Knjižnica Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ujedno je i najveća fakultetska knjižnica u Hrvatskoj, ima više od 600.000 svezaka.

Sveučilišna knjižnica u Splitu ima oko 400.000 knjiga

Sveučilišna knjižnica u Rijeci ima oko 200.000 knjiga

Sveučilišna knjižnica u Puli ima oko 314.000 knjiga

Sveučilišna knjižnica u Zadru ima oko 100.000 knjiga.

To bi sveukupno bilo preko 4.000.000 knjiga. (https://srednja.hr/kultura/vijesti-kultura/obavezno-stivo-voditeljica-najvece-fakultetske-knjiznice-hrvatskoj-preporucuje-pet-knjiga-koje-morate-procitati)

Mjesec hrvatske knjige od 15. studenog do 15. prosinca 2018. godine.

(http://lib.irb.hr/web/hr/knjiznice/itemlist/category/50-nacionalna_i_sveucilisne_knjiznice.html)

 

NACIONALNA I SVEUČILIŠNE KNJIŽNICE

 

Nacionalna knjižnica naša je najveća knjižnica koja prikuplja svu građu vezanu za Hrvatsku. Zajedno sa ostalim sveučilišnim knjižnicama potpora je znanstvenom i akademskom radu na sveučilištima u zemlji.

Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek (GISKO) djeluje kao knjižnica s dvojnom funkcijom:

-središnja (matična) javna/narodna knjižnica grada Osijeka i Osječko-baranjske županije

-središnja sveučilišna/znanstvena knjižnica Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Nacionalna sveučilišna knjižnica  u Zagrebu javna je ustanova od nacionalnog značenja koja obavlja knjižničnu i informacijsku djelatnost nacionalne knjižnice Republike Hrvatske i središnje knjižnice Sveučilišta u Zagrebu.
Fond čini oko 2,5 milijuna svezaka. Knjižnica posjeduje i zbirke posebne građe kao što su rukopisi i stare knjige, grafike, zemljopisne karte, muzikalije i audio-materijali.

Sveučilišna knjižnica u Pulije opća znanstvena knjižnica istaknutog regionalnog značaja. Sveučilišna knjižnica  u Puli ima i zadaću prikupljanje knjižnične građe koja se odnosi na Istru. Knjižnični fond obuhvaća preko 314.000 svezaka knjiga.

Sveučilišna knjižnica u Rijeci temelji se na građi knjižnice isusovačke gimnazije iz 17.st. Knjižna građa je vrlo bogata i vrijedna. Cjelokupni fond sakupljen do 1969. godine s oko 200.000 jedinica građe registriran je kao kulturno dobro. U fondu poseban kulturno-povijesni značaj imaju Inkunabule te Povijesna zbirka sa starom i rijetkom građom od oko 3.000 jedinica.

Sveučilišna knjižnica u Splitu  knjižnica je općeznanstvenog tipa Građom najbogatija nakon Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, nova knjižnica ima 400.000 knjiga i 12.000 serijskih publikacija,

https://www.24sata.hr/news/split-otvorili-sveucilisnu-knjiznicu-od-250-mil-kuna-94044

Sveučilišna knjižnica Zadar  svojim djelovanjem i zbirkama potpomaže znanstveno-istraživačke, nastavne i obrazovne djelatnosti. Knjižnični fond danas prelazi preko 100 000 svezaka ( monografija i periodike).

 

Kulturocid u vrijeme srpske agresije na Hrvastku

 

Hrvoje Klasić ne govori o zapaljenih 85.000 knjiga, koje su nestale u plamenu, nakon srpskog granatiranja knjižnice u Vinkovcima? Knjižnica Vinkovci, 17. rujan 1991. – Najveći kulturocid u Domovinskom ratu. Drastičan je primjer Gradske knjižnice u Vinkovcima koja je do temelja izgorjela, zajedno sa cijelim fondom od više od 85.000 knjiga, nakon granatiranja! Tu nije samo izgorjelo 85.000 knjiga, nego i kulturno blago koje je opljačkano i odneseno u Srbiju i do danas nije vraćeno! O tome naravno ni spomena! Suočeni smo, ne sa izjednačavanjem krivnje, već sa multipliciranjem, monstruoznim lažiranjem i sotoniziranjem hrvatskog naroda, i države Hrvatske, zato što smo se usudili izaći iz Jugoslavije, odnosno Srboslavije, obraniti se od JNA i velikosrpske agresije i stvoriti samostalnu Republiku Hrvatsku.

 

Republika Hrvatska nije sljednica NDH, kao što velikosrpska propaganda neprestano pokušava nametnuti! Republika Hrvatska stvorena je novim Ustavom  Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.). To je isto kao da se današnjoj Saveznoj Republici Njemačkoj neprestano nameće Hitlerova Njemačka, Auschwitz, i zločini počinjeni tijekom Drugoga svjetskog rata, kao što srpski mediji i srpske vlasti neprestano nameću Hrvatskoj. Isto vrijedi i za današnju Italiju. Republika Italija nije sljednica Mussolinijeve fašističke Italije, koja je poražena u Drugome svjetskom ratu. Iako su nedavno fašisti marširali u Trstu, nitko Italiju zbog toga ne sotonizira. I nikome ne padne na pamet da današnjoj Njemačkoj i Italiji nameće krivnju za zločine počinjene u Drugome svjetskom ratu, samo Srbija i peta kolona u Hrvatskoj polažu „ekskluzivno“ pravo da današnjoj Republici Hrvatskoj nameću krivnju za NDH.

 

Spominje li itko Nedićevu nacističku, četničku i kolaboracionističku Srbiju, logore na Banjici i Sajmištu „judenfrei serbia“ koji je Srbija proglasila 1942. godine Prvom zemljom u Europi koja je riješila židovsko pitanje. Naravno da se ne spominje, nego se čak ni ne smije uspoređivati četnike i ustaše. A isto je to, zločine su činili i jedni i drugi, samo što su četnici ponovili „gradivo“ u agresiji na Hrvatsku 1991.-1995. godine i opet bi to učinili, samo da im se pruži prilika!

(https://academic.oup.com/gh/article-abstract/16/3/474/910740?redirectedFrom=PDF)

 

Lili Benčik