Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Milan Bandić – politički »multipraktik«

Bandićev glavni politički protivnik je DORH – "stranka u postupku"

 
 
Hoće li naš Mile pasti u (na) Jagodini ili u Rajskom Vrtu (prijevod 'Bajne Bašte')? Bandića su pokušavali rušiti mnogi – još tamo od Račana koji bi se bez Bandića teško popeo na brdo (Banske dvore), bez obzira na značajnu podršku Dijane Pleštine. Čak se neko vrijeme bio i povukao s gradonačelničkog mjesta (afera s autom i bježanje s mjesta prekršaja). Neki su ga grlili, Mesić skoro „posinio“, Sanader nije dao na njega. Milanović ga je podržavao dok nije ojačao, a zatim ga je nastojao uništiti i baciti u smeće. SDP su mu oteli, izbacili pet tisuća „njegovih“ članova, ali i oni koji su tamo ostali bili su njegovi pioniri i skojevci, ili ih je pokupio uz neku od zagrebačkih cesta kao Ivu Jelušića primjerice.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/11/hqdefault.jpg
HDZ se nekako već od ranih devedesetih nije u Zagrebu organizacijski ni kadrovski razvijao, zastao u razvoju, a kasnije, od dvijetisućitih i planski zaustavljen. Ostale stranke i strančice su kad-tad završavale kod Bandića na kopanji. Glasače je pridobivao na stotine različitih načina, sve pod zajedničkim nazivnikom stalnog „delanja“. Stalno je na ulicama grada ili je barem većinu uvjerio da jest. Nije imao protukandidata, a ni ne će, koji bi bolje poznavao grad, svaku ulicu. Kad bi se građani na terenu usprotivili nekoj njegovoj akciji, odluci našao bi načina kako da ih smiri, podmiti, kako li već i prevede na svoju stranu, ili barem smiri njihov bunt. Nadario je sve udruge svih boja, uključujući crnu i bijelu koje to nisu, neovisno o bilo kakvoj tzv. orijentaciji. Ni prema crkvama nije bio škrt. Rascvao je, ukratko, multikulti i razvio politički „multipraktik“ do savršenstva.
 
Skida ploče, pomiče spomenike
 
Stvorio je Snježnu kraljicu, izgradio infrastrukturu, skijaške staze, što je doista zavidan projekt, skijalište u gradu i u europskim okvirima. U novije vrijeme proslavio ga je Advent u Zagrebu. I da ne nabrajam dalje širinu polja djelovanja („delanja“) pokazao je i žrtvujući ploču Trga Maršala Tita. Na koncu jedna ploča više-manje. Najnovije, a prošlo je nezamijećeno, pomaknuo je spomenik mini piramide iz centra grada prema periferiji. Tko bi se u Zagrebu još usudio pomaknuti spomenik piramidi? I naći mu još bolji i ljepši, skoro i stariji položaj? Eto ga već stoji između Inine zgrade i Muzeja  suvremene umjetnosti. I nadalje će biti dobro, kad stranci-političari budu dolazili iz Velike Gorice u Zagreb najprije će ih dočekati piramida, pa spomenik Veci Holjevcu pod galgama (moje čitanje ovo s galgama, inače su valjda vrata) i na koncu će „stolovati“ Franjo.
 
Nedavno je Bandić učinio još jednu zanimljivu stvar – počistio je raslinje („trnje“) oko Meštrovićeva paviljona na Trgu žrtava, i tako ga pokazao u punom, Meštrovićevom svjetlu. Mogao bih geometrijski povući pravac od Meštrovićeva paviljona do mini piramide, te oko njega još svašta zapisati, ali možda nekom drugom zgodom. I eto Mile tu gdje jest, kao u onom vicu: I tako jedno pet, šest puta. Preživio je i istražni Remetinec, izašao na slobodu, čini mi se uz jamčevinu dvostruko veću od Todorićeve, 15 milijuna kuna, koju mu je osigurao njegov branitelj, odvjetnik Hanžeković, za života jedan od prvih masona u Hrvatskoj. Dobio je i prvu bitku protiv DORH-a; doduše za više nego bizarnu optužbu zbog davanja na uporabu građanskoj inicijativi piljarskih štandova za jedan referendum, dok je u međuvremenu mnoge udruge i „inicijative“, različitih političkih usmjerenja milijunski nazobio u kunama. Čekaju ga još neki procesi, za njega bi se moglo reći – „DORH ga nije volio“. Međutim Bandić je trenutačno na štakama, možda je sada trenutak za „dotući ga“.
 
Nab'o se na – palmu
 
Dogodio mu se taj Palma iz Jagodine, srbijanski politički lik kojega je šira hrvatska javnost tek sada upoznala. Dugogodišnji je načelnik Jagodine (u socijalizmu Svetozarevo), Arkanov politički suradnik, a izvori govore za vrijeme rata i poslovni – Arkan je pljačkao naftu iz Đeletovaca i hrastovinu iz Slavonije, a Palma s tim trgovao. Trenutačno je zastupnik u srbijanskoj Narodnoj skupštini, u koaliciji s Vučićem i predsjednik skupštine Jagodine. Bandić se u  dugogodišnjoj političkoj karijeri susretao s različitim političkim likovima, ovdje koalirao na sve strane, a sad se nab'o na – palmu. Nejasno je zašto je to Bandić učinio. Nije „bez Vraga“, bit će neka obveza, pri čemu je mogućnost neznanja isključena. Kako bilo ispričao se i to čak tri puta, uključivo i „građanima“ kako je tražio Zlatko Hasanbegović. Bandić vjerojatno ujedno smatra kako je Hasanbegoviću Titova „glava“ zasad dosta. Svejedno, stvorena je jedna čudna (neprincipijelna?) koalicija od desna do lijevog kuta (Nova ljevica i dr.), od Mrak-Taritaš  strančice do SDP-a i tko zna sve dokle jer u Gradskoj skupštini ima 17 (slovima sedamnaest) stranaka plus tzv. nezavisni. (Vidi, u Zagrebu nit' HDZ-a, nit' SDP-a nit' jedne ozbiljne, dugovječnije stranke.)
 
Većinu ovih strančica Palma ni ne zanima, ustvari mnoge bi ga na Bandićevu mjestu također pozvale, ali eto povoda za pokušaj stvaranja većine za rušenje. Da ga se ruši zbog loše organizacije gospodarenja otpadom u gradu, ni po jada, ali zbog čišćenja političkog srbijanskog smeća… Usput, a s kim bi bilo tko iz Hrvatske uopće i mogao razgovarati? S Vučićem, pa Palma i ostale „cvećke“ su obični pik zibneri i kad je u pitanju njihovo  aktivno sudjelovanje u srbijanskoj agresiji, s Dačićem itd.
 
Ili, evo Todorić, prvi dan na slobodi je najavio ulazak u politiku (kao da u njoj aktivno i dosad nije bio) ali ovoga puta u borbi za vlast, već je najavio i pobjedu. Koliko li se on „šetao“ po Srbiji, s koliko li milijardi u džepu i s kakvim sve „likovima“? Ili drugačije, Hrvatska vabi Srbiju u EU, aktualna ministrica ih je čak i profesionalno podučavala kako da tamu uđu, Jadranka Kosor im predala mnoštvo prijevoda (na »hrvatsko-srpskom«?!), donacija vrijedna nekoliko milijuna eura i tako dalje i tako redom. U odnosu na te kontakte i tamo i ovdje Bandićev susret s Palmom skoro je bezvrijedan. Uostalom, a kako ćemo, ako ćemo, privoditi poslijeratno razdoblje kraju nego li „klimati“ s onima koje tamo prijeko imamo. Pri čemu ne treba ni slučajno zaboraviti kako nas Eunijasti za uši još vuku na pregovore, razgovore i na „mir, mir nitko nije kriv“. Nekako mi se ipak čini kako  Bandić ni nije glavni cilj ove akcije već bi se preko njega trebalo ići na Plenkovića. Taj pak zbog toga ne će dati Bandića, a ni unutarnjo političke okolnosti potencijalnim  rušiteljima ne idu zasad na ruku. Njegov pak glavni politički protivnik je ionako „stranka“ u postupku – DORH.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezane objave

“Prijelazni rok” Zorana Milanovića

HF

Domomrzje – osjećaj nelagode i jeze

HF

Europa će šaptom pasti od islamske najezde

HF

Milanovićeva era vladanja prouzročila je 200 milijardi kuna štete

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više