Hrvatski Fokus
Kultura

Aktualna vlast grubo se dohvatila časopisa Jezik

Ministarstvo znanosti i obrazovanja potpuno uskratilo financijsku potporu časopisu Jezik koji ima 65-godišnju tradiciju izlaženja

 
 
Je li se vlast opet grubo dohvatila časopisa Jezik, kao prije nekoliko godina, sa samo jednom namjerom da ga iskorijeni iz hrvatskoga društva? Pitanje je to koje se može postaviti s punim pravom nakon što je objavljena vijest, bez valjanoga obrazloženja, da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja potpuno uskratilo financijsku potporu časopisu Jezik, koji ima 65-godišnju tradiciju izlaženja. Vlast je preko svoga uobičajenoga kanala, Jutarnjega lista, prošloga tjedna dala do znanja kako je Povjerenstvo za znanstveno istraživačku djelatnost utvrdilo da časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika ne treba financirati jer "nema minimalni postotak znanstvenih članaka". Na temelju toga šturog i površnog obrazloženja, tražili smo od mjerodavnoga državnog tajnika dr. Tome Antičića da podrobnije obrazloži zbog čega je potpuno ukinuto financiranje Jezika, koje je po ranijem prijedlogu Ministarstvo bilo spremno polovično financirati, sa 27.128 kuna. Tada je Hrvatski tjednik, uspoređujući dodijeljene potpore drugim časopisima, prepoznao da priča nije završena i objavio je članak "Jezik nam je ministrica Divjak naumila iščupati".
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/11/Casopis_Jezik_2015_facebook_snimak_ekrana.jpg
Uglavnom, državni tajnik Tome Antičić do zaključenja tjednika nije podastro nikakvo obrazloženje zbog čega je Jezik skinut s popisa časopisa koje će Ministarstvo znanosti i obrazovanja financirati u 2018. Kad smo 9. studenoga (petak) zvali državnog tajnika, nitko se nije javljao, kao ni u Službi za odnose s javnošću. Ali oko toga se nismo uzbuđivali jer to nije ništa neobično. Tek nakon opetovanih poziva, javio se na telefonskoj centrali dežurni operater, koji nas spojio s uredom državnog tajnika. Iako smo se jasno predstavili, službenica nije imala potrebu izgovoriti svoje ime. Kad smo rekli da zovemo kako bismo provjerili je li državni tajnik primio upit o časopisu Jezik, kratko je odgovorila – da, te dodala: "Radimo na odgovoru." Odgovor nije stigao. Te su birokratske metode novinarima poznate. Jedino je nejasno zašto državni tajnik dr. Tome Antičić glede ophođenja s novinarima nije donio ništa od uljudbe zapadnih demokracija, gdje se školovao na poznatim sveučilištima, nego je prihvatio jeftine "bizantijske" trikove.
 
Mogu nas varati, pretvarati u migrante, raseljavati i iskorjenjivati, ponižavati na razne načine, ali odustati ne ćemo, bit će nas još dovoljno da iziđemo na birališta. Tome Antičić, koji je s mjesta direktora IRB-a sjahao na mjesto državnog činovnika, glede obrazloženja uskrate sufinanciranja Jezika, postupio je skandalozno kao i ministar Željko Jovanović, koji je 8. svibnja 2012. "odstrijelio" Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika, a da nikada nije dao suvislo obrazloženje svoje odluke, iako je bio pozivan to učiniti. Naknadno se razotkrio čitav plan kad je s ravnateljem IHJJ Željkom Jozićem pokrenuo izradbu novog pravopisa, kojemu se suprotstavila cjelokupna stručna javnost. Nasilje koje se dogodilo pod dirigentskom palicom SDP-ova ministra glede Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika i tzv. "zajedničkog pravopisa" iza nas je. Sada je pomalo zabrinjavajuće što HDZ kada je došao na vlast nije ništa učinio kako bi rasvijetlio čitavu tu mutnu rabotu, ponovno uspostavio Vijeće za normu i tražio da se preispita tko je napunio džepove s novcem na račun "besplatnoga pravopisa", nego je sve gurnuo pod tepih, stavio prst u uho i pustio vodu niz livadu. Akademik Radoslav Katičić, predsjednik spomenutoga vijeća i dugogodišnji član uredništva časopisa Jezik, u knjizi Hrvatski jezik (Školska knjiga, 2013.) navodi kako je jezik bitno pitanje nacionalnoga interesa i temeljna odrednica nacionalnog identiteta pa stoga, kako napominje, svako nasilje, improvizacija i igra politike s jezikom mogu izazvati nesagledive štete, što nam je već bezbroj puta povijest pokazala.
 
Časopis Jezik simbol je obrane hrvatskog jezika, zasebna institucija. Gušenje takve institucije nije ništa drugo negoli potkopavanje identitetskih temelja društva koje je i ta institucija dugi niz godina stvarala. Uredništvu časopisa svakodnevno stižu mnogobrojne poruke potpore od čitatelja. Hrvatski tjednik upoznat s tom činjenicom zamolio je glavnu urednicu prof. dr. sc. Sandu Ham te nekoliko hrvatskih intelektualaca da se osvrnu na odluku kojom je Jezik skinut s popisa časopisa koje će Ministarstvo znanosti financirati u 2018.
 
Prof. dr. Sanda Ham: Novi je dvobroj Jezika u tisku
 
– Iz novina sam doznala da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja ukinulo Jeziku dotaciju, nisam dobila službenu obavijest o tome. Riječ je o vrlo neodgovornome ponašanju – obećaju sredstva na koja računate, a četiri ih mjeseca poslije uskrate. Nisam time iznenađena, bila sam iznenađena u srpnju što smo dotaciju uopće dobili, a kada već jesmo, što je tako mala. Naime, hajka na Jezik traje od početka godine – pokušali su nam uzeti A1 kategoriju, pokušali su razjediniti Uredništvo kojekakvim navodnim e-pismima u kojima ja navodno blatim kolegu urednika, pokušali su Jezik prikazati nacionalističkim časopisom, pokušali su me smijeniti s mjesta urednice. Ni u čem nisu uspjeli. Ne će uspjeti zaustaviti Jezik ni oduzimanjem dotacije. Jezik ima svoje pretplatnike, prema statistici znanstvenog portala HRČAK Jezik je najčitaniji hrvatski jezikoslovni časopis, a 22 po čitanosti od svih hrvatskih znanstvenih časopisa kojih je 479. Filologija je na 54. mjestu, a ostale časopise treba pomno tražiti na popisu. Te ostale, nečitane, Ministarstvo financira. Napadi na Jezik uvijek kreću iz istoga kruga i od istih novinara, a onda se progresivno šire uvijek istim mrežnim stranicama. I uvijek Jezik – i neki drugi ugledni časopisi ostali su bez financiranja, ali očito je važno da Jezik ostane bez dotacija i važnije – da se to da do znanja orbi et urbi, da se Jezik oblati što je moguće više. Očito je nekima jako važno, da Jezika nestane ili da mu se barem smanji utjecaj. U svezi s tim evo i crtice iz povijesti. CK SKJ 3. prosinca 1985. razaslao je na niže partijske "istance" Program praktičnih mjera u oblasti jezične politike. Partijski je zadatak bio te mjere provoditi u svojim sredinama i do najnižih "istanci" partijskog djelovanja razraditi "djelovanje". Točka 13. tog Programa glasi: "Osigurati da časopis Jezik djeluje u duhu društveno proklamirane jezične politike i shodno tome poduzeti odgovarajuće mjere u pogledu sastava uredništva i njegovog financiranja. Nosilac zadatka: Republički komitet za znanost, tehnologiju i informatiku i republički SIZ za znanstveni rad sa izdavačem i savjetom časopisa. Rok: do kraja siječnja 1986." Na kraju rekla bih – kasne 33 godine, neuspješni su, ali valja priznati da su uporni. Međutim, Jezik nastavlja svojim zacrtanim putem. Novi je dvobroj u tisku.
 
Professor emeritus Igor Čatić: Uskratu financiranja Jezika doživljavam kao potiskivanje hrvatskog jezika
 
– Na pitanje o gubljenju novčane potpore MZO-a, prvoborcu za hrvatski jezik, časopisu Jezik odgovorio bih mišlju: "Hrvatski znanstveni časopisi financirani sredstvima poreznih obveznika sve više su u funkciji zatiranja hrvatskog identiteta". Naime, sve veći je broj časopisa na engleskome jeziku, bez riječi hrvatskoga. Zbog njihove hrvatske adrese, dobivaju snažnu financijsku potporu nadležnih donositelja odluka, koji time pomažu "industriju brojanja radova", koja buja posljednjih desetak godina pod motom: "Smisli temu, razradi ju, napiši tekst i to plati u korist stranih podatkara (može i baza podataka), koji ostvaruju profit i do 37 posto, a dobre ideje hrvatskih znanstvenika preuzimaju stranci. Jezik za svakoga znači znatno više od pukog sredstva komunikacije. Već je Rousseau zapisao:"Prvo nastojanje nekog političkoga osvajača je da potisne narodni jezik podčinjenoga, a najdjelotvornije sredstvo protiv takvog potiskivanja sastoji se u oživljavanju nacionalnoga jezika i njegove književnosti". Ukidanje novčane potpore znanstveno-stručnom časopisu Jezik doživljavam upravo na ovaj način.
 
Hrvoje Hitrec, književnik: Ministrica treba revidirati revidirano jer je uvučena u prljavu igru klateži iz jezikoslovnoga polusvijeta
 
– Odluka je šokantna, ali ne i iznenađujuća, budući da znamo u kakvome vremenu živimo i kojoj su stranci u vladajućoj koaliciji prepušteni znanost i obrazovanje. Čak ni u olovnim vremenima jugokomunističkoga sustava režimu nije uspjelo ugasiti časopis Hrvatskoga filološkog društva, Jezik, premda je pokušaja bilo, a jedan smo spriječili književnica Marija Peakić i ja, jer smo se sretnom slučajnošću našli u Komisiji za časopise tadanjeg USIZ-a kulture. Sada bi, znači, u samostalnoj hrvatskoj državi, trebao nestati časopis koji je odolijevao mnogim diverzijama punih 66 godina, voljom onih kojima je blizak broj 666. Sanda Ham bez zamjerke uređuje Jezik, na tradicijama Ljudevita Jonkea i Stjepana Babića – uostalom, časopis je prije otprilike sedam godina nagrađen za izvrsnost. Od tada se u uređivanju Jezika nije ništa promijenilo. Promijenilo se političko ozračje, znanstvenici su dobili "pokrovitelje" koji ih usmjeravaju posebno u humanističkim disciplinama, a poglavito u jezikoslovnom području, što je počelo terorom bivšega ministra Željka Jovanovića koji je postavio poslušnike i zahtijevao izradu novoga hrvatskog pravopisa, a taj je i objavljen. Njegova je školska inačica nametnuta đacima. Sve se to događalo, a tako je ostalo i danas, usprkos protivljenju svekolike svjesne hrvatske kulturne javnosti, pa i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Časopis Jezik ostao je čvrsto na pozicijama Stjepana Babića i suradnika, među kojima je Sanda Ham. Otud averzija Instituta za jezik i jezikoslovlje, koji je u međuvremenu pokrenuo i svoj časopis za "populariziranje" jezika, nasuprot Jeziku, u sklopu svoga nakladničkoga svaštarenja kojemu još nedostaju samo plastične igračke. Ne mogu tvrditi, ali u ovom slučaju, u ovoj Odluci vjerojatno bi se mogao naći rukopis Instituta. Što sada učiniti? Ja želim znati imena i prezimena, kao i nazive institucija koje su uputile prigovore na prethodno pozitivno mišljenje Ministarstva ZOŠ-a, pa će onda štošta biti jasnije. A Ministarstvo i ministrica trebaju revidirati revidirano jer su uvučeni u prljavu igru klateži iz jezikoslovnoga polusvijeta.
 
Akademik Davorin Rudolf: Apeliram na državna tijela da promijene odluku o financiranju Jezika i udovolje traženjima uredništva
 
– Jedan sam od stalnih čitatelja najuglednijeg (u kategoriji A1 časopisa) i najstarijega hrvatskoga jezikoslovnog časopisa Jezik pa me vijest o prestanku sufinanciranja njegova izlaženja iz društvenih fondova istinski rastužila i neugodno iznenadila. Časopis neprekidno izlazi od rujna 1952., zadnjih godina tri do pet puta (prijašnjih godina izlazio je pet puta godišnje). Okuplja srž kroatistike, objavljuje pretežito znanstvene i stručne radove o kulturi, čistoći i pravilnosti suvremenoga književnog jezika (među ostalim, objavljuje odgovore na pitanja čitatelja) i rasprave iz područja humanističkih znanosti općenito. Naša je nasušna kulturna potreba zajedno s ostalim hrvatskih časopisima iz područja jezikoslovlja. Prekidom priljeva društvenih novčanih sredstava prijeti mu utrnuće, sudbina poput sudbine časopisa Hrvatski jezik koji je pod uredništvom slavista Stjepana Ivšića izlazio 1938.-1939. Apeliram na državna i društvena tijela koja odlučuju o sufinanciranju časopisa da promijene odluku i u cijelosti udovolje traženjima uredništva i izdavača Hrvatskog filološkog društva.
 
Prof. dr. Ivan Pederin: “Ministrice, vratite nam Jezik!”
 
Mislim da je posve neprimjereno da ministrica znanosti i obrazovanja ukida časopis kakav je Jezik. Ona po dužnosti koju joj nameće funkcija mora čuvati hrvatsku znanost. Časopis Jezik bio je više od znanstvenoga časopisa, bio je naša glavna fronta u suprotstavljanju srpskome unitarizmu. Glavno pitanje i nastojanje tog unitarizma bila je tvrdnja da Srbi moraju biti gazde u Jugoslaviji jer su najbrojniji i od 1878. nezavisna i priznata Kraljevina. To, međutim, nisu bili jer su 1881. priznali protektorat našega kralja Franje Josipa u smislu čl. 30. Berlinskog kongresa. Druga i najvažnija točka bio je zahtjev za ujedinjenjem jezika koji će se zvati sprskohrvatski i bit će jedinstven. To je značilo posrbljenje.
Protiv toga ustala je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika, koja je bila politički spis, i časopis Jezik koji je postao glavna fronta borbe za hrvatski jezik, a nacionalni jezik glavni je prerogativ nacionalne države. Srpskohrvatski bio je mrtvi jezik jer su jedni govorili srpski, a drugi hrvatski, kako je to rekao Petar Šegedin. Časopis Jezik je kao utvrda za čuvanje hrvatskoga jezika postao glavna fronta za obranu hrvatske nacije i taj je posao uspješno obavio. A onda je počeo rat koji je Hrvatska dobila. Dobili smo Domovinu jer nama Jugoslavija to nikad nije bila. Ministrice, vratite nam Jezik!
 
Professor emeritus Ivica Kostović: Ukidanje časopisa doživljavam kao nebrigu za hrvatski jezik i nastavak negativne Jovanovićeve politike!
 
Časopis Jezik tradicionalno je uključen u promicanje kulture hrvatskog jezika i kao takav zaslužuje potporu za nastavak izlaženja. Premda članci objavljeni u tom časopisu nisu uvijek znanstveni, MZO je trebalo sagledati ukupnu ulogu časopisa. Poznajem mnogo časopisa u svjetskom izdavaštvu koji imaju sličan profil, ali obuhvaćaju različita područja znanosti.
Ukidanje tog časopisa doživljavam kao nebrigu za hrvatski jezik i nastavak negativne politike prema hrvatskom jeziku koja je započela u vrijeme dok su ministarstvo vodili Jovanović i Zelenika. Mislim da treba reagirati jer su reakcije na ukidanje Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika bile mlake. Siguran sam da se mogu naći različite mogućnosti financiranja časopisa Jezik i nadam se da se MZO neće oglušiti na reakcije u javnosti.
 
Šandor Dembitz, umirovljeni izvanredni profesor FER-a: Časopis Jezik institucija je koja skrbi o jeziku!
 
Netko je davno rekao: "Ništa nema bez čovjeka, no ništa trajno ne opstoji bez institucija". Časopis Jezik jest institucija, kada je skrb o hrvatskome u pitanju, i, bez obzira na sve moguće uređivačke greške u nedavnoj prošlosti, ukidanje financijske potpore od strane resornoga Ministarstva zbog „nedovoljne znanstvenosti“ nije ništa drugo do pokušaj gušenja jedne institucije od strane druge, trenutno moćnije, odnosno potkopavanje društva koje je obje stvorilo. Što znanstvenost znači u hrvatskom slučaju objasnit ću osobnim primjerom. Prije desetak godina pozvan sam da za Wileyjevu „Enciklopedija računarstva i računarskih znanosti“ napišem prilog Spellchecking. Nad člankom opsega 40 autorskih kartica krvario sam preko dvije godine, jer mi nije bilo lako pomiriti traženu visoku znanstvenost priloga s pitkošću teksta za „običnog čitatelja“. Neposredno nakon objavljivanja Enciklopedije uslijedio je natječaj za moj reizbor. Pripremajući podloge za njega utvrdio sam da moj prilog u Enciklopediji vrijedi 0 (nula) bodova, jer se, barem u tehničkim znanostima ovdje, ne očekuje da hrvatski znanstvenik za uglednog američkog izdavača piše enciklopedijski prilog o tehnologiji rođenoj u SAD-u. I to je znanost i znanstvenost u Hrvata! Toliko od mene o najsvježijoj skandaloznoj odluci MZO-a.
 
Prof. dr. sc. August Kovačec: Odnos prema Jeziku samo je karika u lancu činova uperenih protiv prava hrvatskoga naroda
 
– Odluka je sramotna, ali nije iznenađujuća. Ona je samo karika u lancu činova koji su upereni protiv osnovnih prava jednoga naroda (pa i prava na ime jezika i prava na vlastito shvaćanje jezika). Naš svijet ("naši građani") gaji iluziju da u Hrvatskoj imamo različite stranke koje se smjenjuju na vlasti (u koalicijama ili bez njih). One, doduše, nose različite nazive, ali se iza tih imena krije samo krajnja nebriga za opće dobro i posebno (ne daj Bože) za nacionalne vrijednosti i posebnosti. Stranke se na vlasti smjenjuju, a politika (pa i jezična, ako suvisle i razumne jezične politike u Hrvatskoj uopće ima) ostaje uvijek ista: “briga me” za položaj i sudbinu hrvatskoga jezika. Za HDZ-ove vlasti do 2012. – posvemašnja nebriga za hrvatski jezik i sve nacionalne, od 2012. SDP-ovi samozvani egzekutori donose odluke (ne bi ih se posramio ni minister unutarnjih dela Kraljevine Jugoslavije) za koje nemaju nikakvih kompetencija, ali koje gode njihovu nalogodavcu izvana. I što se promijenilo kada je SDP sjašio s vlasti? U odnosu prema jeziku, HDZ i partneri nisu promijenili baš ništa. Ni jedni ni drugi (kao ni HNS) nisu shvatili (ne žele shvatiti) da svaka civilizirana zemlja vodi i svoju jezičnu politiku, u skladu s tradicijom i interesima vlastitoga naroda (“vlastitih građana”), a ne u skladu sa željama vanjskih nalogodavaca, bilo velikih sila bilo susjeda (“komšija”). Krivo imaju oni kojima smeta što se Ustav RH poziva na Avnoj i Zavnoh.
 
I jedan i drugi polaze od toga da je hrvatski samostalan jezik, uz tri druga u federalnoj državi. To su iskreno podržavali mnogi Srbi koji su bili za južnoslavensko zajedništvo na načelu ravnopravnosti naroda, pa i istaknuti komunist i prevoditelj Marksa – Rodoljub Čolaković. To što je autor načela jezične unitarizacije Jugoslavije, za potrebe kralja Aleksandra Karađorđevića 1915. Aleksandar Belić (inače istaknuti znalac jezika), koji baš nikakve veze s komunizmom nije ni imao ni mogao imati, nastavio unitarističku velikosrpsku jezičnu politiku također i od 1950-ih s “Novosadskim pravopisom” (našim političarima posve nepoznata povijesna činjenica) može značiti samo dvoje: ili da su načela na kojima se temeljila država Jugoslavija grubo pogažena ili pak da su Avnoj i Zavnoh bili samo mamac za hrvatske političke hlebince (koji su, kada bi izvršili atentat na ustaške ili njemačke postrojbe, bježali u partizane boriti se za slobodnu i pravu neovisnu Hrvatsku).
 
Zbog svega toga i ne čudi što iz Ministarstava “mukom muče” nakon Dačićevih “znanstvenih” razglabanja 23. kolovoza o. g. pred međunarodnom slavističkom elitom u Beogradu (prilikom međunarodnoga kongresa) i njegovih tvrdnji da su nakon raspada Jugoslavije u novonastalim državama, kao otpadci, iz srpskoga nastali različiti novi službeni jezici (hrvatski, bošnjački, crnogorski), njegova sufliranja (i opet, nakon Vuka) da bi štokavski Hrvati bili samo pokatoličeni Srbi, tvrdnje da je stara književnost Boke, Dubrovnika i Dalmacije srpska itd. Šutnja naših ministarstava bila bi samorazumljiva da su to tvrdnje babe vračare s Karaburme, ali je čudno da se šuti pred izjavama (službenoga) ministra u nazočnosti (služenoga) šefa “komšijske i prijateljske” zemlje, koju pod svaku cijenu Zapad preko hrvatskih leđa gura u EU i u NATO. Zanimljivo je da su “Dačićeve teze” zdušno prigrlili i poduprli neki njemačko-švicarski slavisti (serbisti). Naš svijet kao da ne vidi da sve hrvatske politike posljednjih godina zapravo ponajprije služe interesima tzv. Europe (ili Zapada) koji, pod njemačkom palicom, jugoistočnu Europu iz zajednice suverenih država žele pretvoriti u (europsku, njemačku, svejedno) koloniju.
 
Naši zapadni pokrovitelji (jer nam pokrivaju oči da bi nas lakše opalili nogom u tur ili nas odalamili šakom po stražnjici) ionako već više od dva stoljeća, radi svojega Drang nach Osten, u kojekakvim oblicima i pod kojekakvim imenima, nastoje stvoriti jedan (jedinstven i nedjeljiv) jezik, kao kolonijalni esperanto, prvo od Triglava do Carigrada, pa kad Slovenci i Bugari to nisu prihvatili, neka to bude jedan jezik barem od Kumrovca do Vranja (dakako, zna se gdje će se određivati norme toga jezika). Hrvatska Vojna krajina bila je uzgajalište za topovsko meso u austrijskim i austrougarskim ratovima mnogo vremena nakon prestanka osmanlijske opasnosti pa se trebamo pitati ne spremamo li se biti uzgajalište za topovsko meso (dakako, s europskim financijskim poticajima) za naše saveznike na humanome Zapadu. Pitati se također je li itko od naših političara (uključujući i nestranačke HNS-ove ministre) pročitao knjigu vrhunskoga leksikografa i novinara Josipa Šentije u kojoj podrobno objašnjava razliku između skandinavizacije i balkanizacije prostora jugoistočne Europe. Za zaključak, eventualnu neznanstvenost časopisa Jezik trebalo je dokazati znanstvenim argumentima, a ne arbitrarnim odlukama.
 

Marko Curać, Hrvatski tjednik, https://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/30706-m-curac-je-li-se-aktualna-vlast-grubo-dohvatila-casopisa-jezik.html

Povezane objave

Listopadni mjesec

HF

Velike kvadratne glave malih figura

hrvatski-fokus

Slojevitost motiva zatvorenih prozora i vrata Zrinke Moslavac

hrvatski-fokus

Mladen Bolfek – umjetnik širokih interesa

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više