Kupovanje zemljišta DIOKI-ja je riskantan pothvat ali i moguć
Zašto? Upravo je u tijeku suđenje grupi Agram zbog manipulacije i zamjene zemljišta poljoprivredno za građevinsko ili obratno. Još se sjećamo velikih kombinata Sljemena u Sesvetama i Zagrepčanke, Gredelja i Paromlina u središtu i na rubu Zagreba. Sada su to groblja ali i urbanističke zlatne koke o kojima upravo ovih dana sanjaju i raspravljaju urbanisti i arhitekti. Sjećam se da su Milan Bandić i Slobodan Ljubičić išli u London po 300 milijuna dolara kredita za sanaciju vodovoda i odvodnju koja je bila u kritičnom stanju.
Na žalost novci su otišli na zemljišta koja su vlasništvu grada već 15 godina i Grad ne zna što bi s njima. Izgradili su naselje na rubu grada, Jelkovec, i izgubili dosta penez i još će. Zato treba biti oprezan s DIOKI-jem i ostaje pitanje je li zemljište uopće Ježićevo pogotovo jer je dužan oko 40 milijuna kuna koje je predsjednik Županijskoga suda Ivan Turudić u Zagrebu naredio da vrati u roku 30 dana prije 5 godina. Zato mislim da bi se zemljište moglo dobiti badava ako se ti dugovi prebiju ili pravnici i bankari imaju adekvatan način. Tih 100 tisuća m2 zemljišta u industrijskoj zoni je racionalnije upotrijebiti za energanu na preostali obrađeni komunalni otpad koju su planirali graditi u Resniku pored Pročistača otpadnih voda. Tamo nema mjesta za ZCGO, a RWE ima koncesiju na 1 milijun m2 zemljišta Pročistača još desetak godina. Inače bi najbolja lokacija bila na Žitnjaku uz postojeći TE-TO.
Energana na otpad (HEP) bi se mogla koristiti za uklanjanje deponija Prudinec u Jakuševcu i dobiti 400 tisuća m2 građevinskog prostora vrijednog 300 milijuna kuna, i proizvesti toplinsku i električnu energiju u vrijednosti od 1 milijardu eura. Novo naselje uz Savu (Zagreb na Savi) i zarada bi bila garantirana i investitora ne bi manjkalo. Na Žitnjaku je prostor DIOKI-ja kontaminiran i treba napraviti sanaciju zemljišta i vodonosnika, koju treba platiti Robert Ježić, ne mali, već veliki.
Hoteli i kulturne i druge sadržaje će na Gredelju i Paromlinu osmisliti urbanisti i domaći arhitekti jer strane arhitektonske zvijezde kod nas ne prolaze, domaće je domaće (prijedlog HGK za reklamu). I s licitacijom za zemljište (zagađeno) treba pričekati. Pratio sam sudbinu spalionice opasnoga otpada PUTO u Jakuševcu koju sam vodio (kao i sanaciju deponija u Jakuševcu) i budala koji su potpalili skladište. Već 1999./2000. godine sam smijenjen od Poglavarstva (B. Mikša) i Skupštine (Z. Canjuga). PUTO je kupljen 1998. za 50 milijuna kuna. Nakon treće licitacije 2002. prodan u Varaždin poduzetniku Patafti za 2 milijuna kuna.
Dakle s Ježićevim DIOKI-jem ne treba žuriti, slobodnoga građevinskoga zemljišta ima i previše, nema investitora, osim ako dobiju uvjete kao RWE i BW na Pročistaču. Ako treba neki projekt pogurati onda je to „Sava i grad Zagreb na Savi“, a tu imamo prostora i projekata u ladicama već 30 godina. Nedavni vapaj u Večernjem listu prof. Josipa Marušića za strateški projekt – kanal – Dunav-Sava-Sisak-Rijeka i navodnjavanje Slavonije u ladicama HV-a već 30 godina i koji su Vlada i ministri potpuno zaboravili ili u njega ne vjeruju. Da nisam što jesam, rekao bih: dajte projekt Kinezima, a poljoprivredno zemljište Židovima (Izrael) i mirna Bosna, a Hrvatska, imamo zimmer frei i barke fahren. Nama dosta.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više