Učenicima treba prenositi znanja i vrjednote

Građanski odgoj i obrazovanje za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj

Komentar na Odluku o donošenju  kurikula za međupredmetnu temu

Nakon 25 godina nastavničkoga staža u gimnaziji odmah na početku osvrćem se na postojeće mape Građanskoga odgoja i obrazovanja – namijenjene učenicima – a koje nastavnici već godinama popunjavaju raznovrsnim sadržajima, no one ostaju „mrtvo slovo na papiru“ jer za njih učenici u većini ne znaju pa se njima ni ne koriste. One su popunjene bez ikakvih konkretnih uputa iz nadležnoga Ministarstva znanosti i obrazovanja, a uprava škole i odgovorne osobe (ravnatelj) uglavnom ne daju nikakve precizne naputke. Također treba istaknuti da korelacija sadržaja međupredmetnih tema Građanskoga odgoja i obrazovanja ni na koji način ne može biti ista za sve nastavne predmete jer je u Hrvatskome jeziku i književnosti (osobito u lektiri), Povijesti, Zemljopisu ili Sociologiji i Filozofiji bitno prisutnija negoli u Matematici, Fizici ili Kemiji. Dakle, u pisanju kurikula GOO-a iznimno se mora paziti da se teme ne preklapaju s nastavnim sadržajem jer učenici već sada pokazuju nezainteresiranost za takav oblik nastave.

Iznimno je važno naglasiti i odrediti tko treba učenicima prenositi znanja i vrjednote uključene u sadržaje GOO-a. To nikako ne bi smjelo biti prepušteno razrednicima s obzirom da oni nisu kompetentni (jednako kao ni u Zdravstvenome odgoju) za mnoge od tema (često posljedično ni zainteresirani) niti ih bilo koji priručnik ili katalog može pripremiti za kvalitetnu provedbu iznimno važnih sadržaja GOO-a. Pritom moramo sumnjati i u vlastita opredjeljenja, subjektivnost i interpretacije onih koji će takve teme iznositi učenicima i time maksimalno predvidjeti načine provedbe ovih tema. Sadržaj GOO-a nipošto ne treba formalizirati na satovima razredne zajednice, što je do sada slučaj. U sastavljanju kurikula GOO-a iznimno je važno razraditi teme po razredima kako se one ne bi ponavljale te kod učenika izazvale negativne reakcije. (Npr. dosadašnja predavanja o alkoholiznu, drogi ili opasnostima u prometu), a to su iznimno važne teme za njihov razvoj i odnos prema životu, obitelji i odgovornosti prema samome sebi.

U iznošenju prijedloga poboljšanja postojećega kurikula GOO-a nadovezat ću se na već predložene izmjene domena koje je iznio prof. emer. Matko Marušić te nastavno prof. emer. Miroslav Furić jer smatram da su izvrsno koncipirane i razrađene te dodajem svoje prijedloge u okviru toga pa čak i redoslijed domena – od kućnoga odgoja preko uloge škole do razvoja demokratskoga društva i dostignuća civilizacije.

1. GRAĐANSKA KULTURA

Predlažem nove oblike za već postojeće kulturne manifestacije. U rad škole treba uključiti centre za kulturu jer oni priređuju niz radionica, okruglih stolova, tribina i slično i to uglavnom besplatno. U svakome razredu treba odrediti da učenik jednom godišnje sudjeluje u nekoj od ovih aktivnosti. Pritom bi bilo dobro da u to uključi i roditelja, rođaka ili prijatelja izvan škole kao oblik druženja i socijalizacije kao ishoda. Također treba posjetiti kazalište, izložbu i otići na koncert ozbiljne glazbe, što se nudi također često besplatno (npr. Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj, Noć muzeja i sl.)

Na razini škole bilo bi dobro napraviti svojevrstan kalendar obljetnica kojim bi se obilježavali datumi vezani uz pojedine hrvatske velikane koji su pohađali školu i uz predmete vezane uz njihov znanstveni, umjetnički  ili sportski uspjeh. Time bi interes učenika bio kudikamo veći, osobito ako bi te osobe sudjelovale u proslavi Dana škole ili nekim drugim povodom uključivale se u teme GOO-a. (Vidi 4. domenu.) Također se sadržaji GOO-a mogu prezentirati i uklopljeni u nastavne predmete koji su im srodni, npr. Dan biologije. Godina osnivanja škole mogla bi biti poticaj da svaki nastavni predmet pronađe događaj ili osobu koja prezentira tu godinu. S druge strane, posebna pozornost treba se posvetiti temama vezanima uz opasnosti koje donosi suvremeno doba kao što su digitalna demencija, vršnjačko nasilje (o čemu učenici teško progovaraju u razrednoj zajednici), često su svedeni na slušanje predavanja u kojima se iznosi teorija i statistički podaci, dok radionice najčešće nisu primjerene njihovu uzrastu. Također bi Ministarstvo trebalo dati određene naputke o kodeksu odijevanja jer škola nije plaža (npr. u ljetno doba). Učenike treba podučiti bontonu!

2. VRLINE

U mnogim školama postoje određene volonterske akcije, međutim takve inicijative ne mogu se svesti na jedan dan i nekoliko pojedinaca. Solidarnost je nešto što treba njegovati, a sami učenici mogu dati svoje prijedloge kome i kako pomoći (odlazak starijim susjedima u trgovinu, organizirano pomaganje učenicima iz razreda u ispravljanju negativnih ocjena, druženje/radionice s osobama s posebnim potrebama, skupljanje slikovnica za nezbrinutu djecu i slično). U takvim akcijama treba inzistirati na dobrovoljnosti, ali da pritom sudjeluje barem netko iz svakoga razreda. Ako je više inicijative, time će se proširiti i aktivnosti, a razredi se mogu međusobno i „natjecati“. Osim isticanja vrlina treba ukazati i na probleme koji su sve raširenija pojava našega školstva, a to je markiranje, prepisivanje i uopće ogroman rast izostanaka (s obzirom na postojeći Pravilnik o kriterijima za izricanje pedagoških mjera). Učenike treba osvijestiti da je u navedenim slučajevima riječ o nepoštenju, koje, nažalost, često podržavaju i roditelji. Stoga bi učenik s najmanje izostanaka trebao biti pohvaljen kao pozitivan primjer. Disciplina u razredu problem je koji zahvaća sve dobne razine i o njoj posebno treba raspraviti na razini stručne službe škole (ravnatelj, pedagog i školski psiholog) uz naputke iz Ministarstva.

3. HRVATSKA KULTURA I TRADICIJA

Domoljublje je vrlina kojoj svako društvo i pojedinac treba težiti (ne samo na satu Hrvatskoga jezika kada uče hrvatsku himnu, autora i skladatelja) nego njegovanjem obljetnica vezanih uz zavičaj ili blisku prošlost. Naime, mnogi učenici primjerom iz svoje obitelji mogu doprinijeti ovoj temi (npr. Domovinski rat – sjećanja roditelja ili rođaka bez obzira bili neposredni sudionici ili nose neki drugi svoj osobni doživljaj). Domoljublje treba vezati uz manifestacije koje su bliske svakodnevnom životu učenika (npr. Svjetsko prvenstvo u nogometu). S obzirom na popis stanovništva u Hrvatskoj, a 86 % građana izjasnilo se kao katolici, poštujući tu činjenicu možemo se ugledati na bavarski primjer gdje je u svim javnim ustanovama istaknut križ. Također i u američki primjer gdje je državna zastava na svakoj javnoj ustanovi, pa tako i školi.

4. DEMOKRATSKO DRUŠTVO (Demokracija, ljudska prava i civilno društvo)

Demokracija uključuje ljudska prava kao što su pravo na jezik, na kulturu i tradiciju, pravo na političke organizacije ili razna manjinska prava. U tome je smislu iznimno važno poštivanje drugih i/ili drugačijih, ali i uz uvažavanje volje većine. To se ponajbolje može vidjeti na referendumskim pitanjima, koja se mogu „obraditi“ i u školi kroz debatu, parlaonicu, okrugle stolove jer te modele učenici lako usvajaju i sami u tome aktivno sudjeluju, a o njima je iznimno važno javno progovoriti. Također škola može pozvati i udruge civilnog društva na panel diskusije vodeći pritom računa da budu i s tzv. lijevog i desnog političkog spektra za istim stolom. Time učenici dobivaju izravnu priliku sudjelovanja u raspravi te razvijaju kritičko mišljenje. Osobito je to važno u maturalnome razredu kada će prvi put dobiti i pravo glasovanja i sudjelovanja u političkom životu Hrvatske. Učenike treba upoznati i s likom Ante Starčevića, Oca Domovine i prvoga borca za ljudska prava. Učenike treba ohrabriti u iznošenju vlastitih stajališta bez osude i ruganja jer je sloboda govora zajamčena hrvatskim Ustavom, no u praksi strah ili pomodarstvo potiru ovu civilizacijsku vrjednotu. U tome smislu dobro bi bilo da učenici pripreme javni govor (od svega nekoliko minuta) u kojemu će predstaviti osobe ili aktivnosti navedene u prethodnim domenama GOO-a.

Što se tiče uključenosti same škole u ove teme, važno je naglasiti odredbe Kućnoga reda škole, koji podrazumijeva i prava, ali i obaveze učenika – ne samo u školi nego i na izletima i izvan nje. To ne smije biti formalnost na početku šk. godine, koja se u praksi najčešće i preskače. Također učenici trebaju aktivno participirati u Vijeću učenika, koje se ne smije svesti na opominjanje učenika, nego na njihove konstruktivne i argumentirane prijedloge koje bi vodstvo škole trebalo s obrazloženjem i uvažiti. Jednako tako trebali bi biti uključeni i roditelji ne samo na roditeljskim sastancima ili formalno u Vijeću roditelja, nego sudjelovanjem u školskim aktivnostima navedenima u prethodnim domenama, a što se posebno može primijeniti i u izvedbi pojedinih tema GOO-a s obzirom na profesionalnu stručnost roditelja (npr. liječnici, suci, policajci, psiholozi i drugi).

Ovdje je naveden niz primjera koje bi trebalo konkretizirati u kurikulu Građanskoga odgoja i obrazovanja počevši od samoga službenog naziva kurikulum umjesto hrvatskoga nazva kurikul (nastavni uputnik), što je u suprotnosti s hrvatskim Ustavom pa se pitam kako o njemu možemo poučavati učenike ako se temeljni dokument ne drži toga propisa.

Antonia Sikavica Joler, prof. Zagreb