Introjekcija Miguela de Unamuna

Jedini nam je spas u spasonosnoj »hispanomarokanskoj sprezi«

Slavni jezikoslovac, filozof i mislilac, katolik, ponosni Bask i španjolski patriot Miguel de Unamuno (1864. – 1936.) (koji je mogao, da ljevičari nisu bili zapravo komunisti, a republikanci liberali (i)ili masoni spasiti domovinu od građanskoga rata kao osoba pomirbe) u djelcu "Živjela introjekcija" iznosi futuristički: "Žarka želja za introjekcijom (lat. psihološki postupak kojim se na vanjske objekte primjenjuju doživljaji vlastite svijesti što se introspektivno zapažaju; u filozofiju je pojam uveo R. Avenarius, koji drži da se time »krivotvori« stvarnost) probudila se u srcima svih Španjolaca. Sloboda mišljenja postala je izlišna, jer su svi mislili samo o introjekciji; isto je bilo i sa slobodom odgoja i obrazovanja, budući da oni nisu mogli postati introjektivni; suvišna je bila i sloboda vjerovanja ako se nije vjerovalo u introjekciju, kao i sloboda udruživanja, osim u  svrhu udruživanja radi međusobne introjekcije. Isto je bilo i sa slobodom rada ako se nije moglo introjektivno raditi (i sa brakom i znanošću, op. T.T.).

Miguel de Unamuno

Nastupila je revolucija 1989. (skoro pa pogodio doba pada socijalizma, op. T.T.)… Ono što se tada nazivalo neutralnom masom sa znatiželjom i čudom se pitalo: "A što je to zapravo introjekcija i čemu služi? Danas sebi više ne moramo postavljati takvo pitanje; bolno iskustvo posljednje trećine XX. stoljeća, sve dok nije došlo do spasonosne hispanomarokanske sprege (ovo je ironija, ali ironija elita je i Marrakech, op. T.T.)… naučila nas je nažalost što znači introjekcija. (Možda misli i na Welt als wille und Vorstellung, svijet kao volja i predodžba, Schopenhauer, op. T.T.)

Evo i nekih Unamunovih sentencija iz djela "Ogledalo smrti".

– Titanijom zovemo šarenilo plitkih i nepotpunih sloboda u koje smo uronjeni.

– Ona izreka siromašan ali ponosan ne vrijedi ni pišljiva boba, upravo zbog nje mi Španjolci jesmo gdje jesmo.

– Ima nešto impozantno u prostodušnoj nepokolebljivosti Božjeg stvora; ljudi koji su beziznimno i uvijek dobri, privlačni su.

– Metoda pokušaja i pogrješaka namijenjena je onima koji žive u tami i koji se nisu poput većine Španjolaca rodili posjedujući apsolutnu istinu.

Teo Trostmann