Priziv savjesti (3)

Mnoštveno ubijanje djece kod umjetne oplodnje

Spomenut ću neke načine kako su ugroženi životi djece koja se još nisu usadila u maternicu.

1. Do začeća i automatskog ubojstvenog učinka, preko sprečavanja usađivanja u maternicu, vrlo često dolazi uz sve vrste tzv. "kontracepcijskih" tableta, uz hormonske flastere, implantate i sva hormonska i antihormonska postkoitalna sredstva. Na isti način, ubojstveno djeluju i sve vrste spirala, bez obzira na vrstu. Dijete kod svih tih sredstava pogine najčešće dok žena koja to upotrebljava, obično niti ne primijeti da je bila trudna, jer joj menstruacija niti ne izostane. Sva ova sredstva jako štete i zdravlju onih koji ih uzimaju. Nekoje žene zbog toga i umiru. Postoji toliko mnogo razloga protiv upotrebe spirala, antibaby pilula i sličnih sredstava, da ih se ne smije upotrebljavati nikada. Uvijek postoje druga rješenja koja su etički prihvatljiva.

2. Čuje se da masovno ubijaju djecu i prilikom raznih postupaka vezanih za umjetne oplodnje. Čak i oni koji izvode grijehe umjetnih oplodnji, priznaju da se rodi manje od 5 posto djece začete u epruveti. Gdje su ostala? Čak i od one djece koju pokušavaju usaditi u maternicu, većina pogine zbog neprirodnih uvjeta. A u grijesima umjetnih oplodnji sudjelovali su i oni koji su na te postupke pripremali stimulacijom ovulacije, laboratorijskim analizama i na razne druge načine.

3. Mnoga djeca, sitna kao točkice, umiru jer se ne uspijevaju usaditi maternicu, još i zbog upale njene sluznice – endometritisa. Do toga može doći zbog zaraza virusima, bakterijama i gljivicama, a ima i miješanih infekcija. Sve ove zaraze se prenose i preko grješnog sredstva prezervativa. Obično se ne pojavi izostanak menstruacije, pa žena niti ne primijeti da je bila trudna, iako je zapravo bila. Nekoja žena misli da živi u neplodnom braku, a zapravo često zanese, ali dijete zbog upaljene sluznice maternice umire i ona trudnoću ne primjeti. Ovdje se radio o vezi između grijeha na seksualnom planu preko kojeg je došlo do zaraza, sa smrću djeteta. Nekada se dijete ipak usadi u maternicu, unatoč zaraze, ali umire kasnije, kada već žena zna da je trudna, pa misli da se radi o „spontanom“ pobačaju. Čak se možda nitko od ginekologa kojima se obraćala nije sjetio testiranja, pa ostaje zaražena i gubi vrijeme za odgovarajuće liječenje.

4. U početku trudnoće žena još na sebi ne primjećuje znakove da pod njenim srcem već živi sin ili kćerkica. Pogotovo je to slučaj u periodu od začeća pa do izostanka menstruacije. Ipak, moramo čuvati živote i zdravlje i one djece koja su još "skrivena". Jasno je da se ne smije odstranjivati maternicu ako dolazi u obzir da je u njoj živo dijete. Postoji čitav niz drugih operacija, pa i dijagnostičkih procedura, prije čijeg izvođenja treba biti siguran da u tijelu žene ne postoji živo dijete, da ga se ne bi ubilo niti povrijedilo. Za usporedbu, može se reći da se ne smije rušiti kuću dok dolazi u obzir da je u njoj netko živ.Ako se dijete zbog spirala, hormona ili antihormona protiv rađanja ili zbog bilo kojih drugih razloga ne uspije usaditi, pa umre, postavlja se pitanje što se događa s njegovim mrtvim tijelom.

Teoretski postoje samo dvije mogućnosti. Ili čeka da sa slijedećom menstruacijom napusti tijelo majke, ili, što mi izgleda vjerojatnije, tijelo žene, u području maternice, resorbira tijelo mrtvog djeteta, koje tada ima već oko stotinu ili dvije stotine stanica, a veliko je već oko milimetra ili možda još i veće. Tada sadrži 10¹⁶ ili više atoma. Opisno, to je deset milijuna puta po milijardu atoma. To je jako veliki broj atoma tijela djeteta koji se raziđu po organizmnju njegove majke, a neki od njih ostanu u majčinom tijelu cijeli njen život. Resorpcija tijela djeteta podsjeća me na svojevrsno ljudožderstvo. Leš ubijenog djeteta koje je prije implantacije bilo veličine točkice ubojice možda nisu niti vidjele. Ubili su tom malom djetetu tijelo ali duša mu je i dalje živa i čeka Sudnji dan.

Prema mojoj procjeni, u Hrvatskoj je u posljednjih20 – 30 godina ubijeno vjerojatno više nerođene djece koja su začeta ali se još nisu usadila u maternicu, nego što je u cijeloj povijesti čovječanstva, na ovim prostorima poginulo ljudi u svim ratovima zajedno. To se je dogodilo a da netko na to nije "niti okom trepnuo" ili nije niti uočio što se zbiva. U ovim i sličnim grijesima sudjelovali su i mnogi farmaceuti. Treba im pomoći da se pokaju, zatraže Božje oproštenje i da nikada više ne griješe. Govoreći talijanskom udruženju katoličkih farmaceuta1994. god. Sv. Otac Papa je, naglasivši plemenitu vještinu i tradiciju farmacije, podsjetio na svoj kao i na govore svojih prethodnika- Pija XII i Pavla VI koji se odnose na moralni vid te struke i rekao: "Ne može se prihvatiti sudjelovanje u napadima protiv života ili integriteta pojedinca, protiv prokreacije ili moralnog i mentalnog zdravlja čovječanstva… Niti se može u savjesti tražiti korist od izdavanja proizvoda koji ponižavaju čovjeka" (Medicina e Morale4, 1994, str. 762). Upravo su kontracepcija i sterilizacija metode protiv prokreacije a one imaju štetne posljedice ne samo za dušu, nego i za tijelo i zajednicu.

(Nastavak slijedi)

Dr. med. Antun Lisec