Svuda u Međimurju se vidi marljivost ljudskih ruku
Almanah iz 1928./1929. "Selo i grad" (urednik Petar Grgec, naklada Hrvatskoga književnoga društva sv. Jeronima) donosi nam zanimljivih novosti o Mređimurju iz pera Ljuboslava Kuntarića. Autor je rođen u Slavonskoj Požegi 1898. godine. Nakon Učiteljske škole u Osijeku pohađa Višu pedagošku u Zagrebu, te dobiva namještenje u Čakovcu. Iz Čakovca odlazi 1941. zbog mađarske okupacije. Učiteljevao u Karlovcu, Požegi, vojvođanskoj pokrajini Bačkoj. Bio jedan od osnivača Hrvatskoga katoličkoga pokreta Domagoj. Umro 1988. u Slavonskoj Požegi. Je li u rodu poznatom skladatelju Ljubi Kuntariću rođenom u Čakovcu?
"Malo imade tako izrazitih krajeva hrvatske domovine, kao što je Međimurje. Međimurec imade svoju nošnju, svoje pjesme i priče i svoju duboku lokalnu svijest i ponos. Njegov zavičaj između Mure i Drave čini posebnu cjelinu ne samo radi riječnih granica, nego i radi dijalektičnih i drugih osobina. Svuda u Međimurju se vidi marljivost ljudskih ruku. Uredne kuće i dvorišta pokazuju i u siromaštvu pobjedu čovjeka nad nesmiljenim zaprekama "napretka". Na poljima se u svako doba godine vide tragovi intenzivnog rada…, sela su nanizana jedno do drugoga i spajaju ih dosta dobre ceste…" Autor iznosi da u Međimurju živi 100.000 ljudi, i da će agrarna reforma prehraniti i nove desetke tisuća.
Radi prenapučenosti mnoge djevojke rade kao smetlarice, sluškinje i pomoćnice; muškarci rade kao zidari,ili na državnim željezničkim prugama ,šumariji itd. Počelo se ići u inozemstvo, posebice u Australiju. Autor veli: "mi smo danas narod koji svojom krvlju i svojom radnom snagom gradimo tuđe imperije, a svoje domovine ne učvršćujemo racionalnom unutrašnjom kolonizacijom i podizanjem narodnoga gospodarstva." Nije nov podatak da se Gornje Međimurje sa sjedištem u Čakovcu i Donje u Prelogu jasno razlikuju. "Preko štajerskoga Ljutomera vodi cesta na našu Štrigovu… ovom prirodnom povezanošću okoristio se prilično u svakom pogledu štajerski narodni element, te je njegov utjecaj vidan ne samo u kulturnom shvaćanju nego i u nacionalnoj svijesti. Još u XVI. stoljeću Središče ob Dravi je pripadalo pod zagrebačku nadbiskupiju, dok danas pripada Sloveniji. Ali ipak nalazimo nekoliko činjenica koje nas razveseljuju. Na samoj granici u pravcu od Macinca do Štrigove nalaze se sela kao Preseka, Prhovec, Sv. Urban i druga koja su sačuvala svoj narodni hrvatski karakter."
"Narod Gornjeg Međimurja želi svom dušom katoličke prosvjetne i gospodarske organizacije, pa kako je s naše strane malo radnika, to se pomalo stvaraju gdjegdje među Hrvatima i čisto slovenske organizacije. Nedavno je npr. u Štrigovi osnovano "Izobraževalno slovensko društvo", a Zadružna Zveza iz Maribora ima svoje podružnice na više mjesta." "Međimurci se odlikuju mirnim životom i izvanrednom žilavošću i ustrajnošću u radu, a da na sebe osobno često put vrlo malo misle. Uglavnom tu odlučuje teška briga za opstanak cijele obitelji. Sav je život Međimuraca usredotočen u obitelji i u crkvi."
"Za velike mađarizacije od g. 1860. do g. 1918. nije moglo odnarođivanje Međimurja uspjeti u većoj mjeri upravo zato jer je vjerski život bio skopčan sa hrvatskim jezikom… Molitvenici su bili hrvatski, župnici su širili hrvatske pobožne glasnike, hodočašća u Rim, Lurd i druga prošteništa vršila su se zajedno sa drugim Hrvatima." "Osobito se osjeća potreba socijalnih udruženja. Praktični Slovenci osnovali su privatnu burzu rada u Murskoj Soboti, kojoj je svrha tražiti zaradu nezaposlenom radništvu… a na hrvatskoj strani nije se učinilo gotovo ništa. I tu nas optužuje pred Bogom i pred ljudima ona riječ: "Žetva je velika, ali poslenika je malo".
Autor iznosi teške prilike u kojemu je veći dio Međimurja bio veleposjed pomađarene plemićke turopoljske obitelji Festetića. Od 1848. seljaci pomalo otkupljuju zemljišta, a iz starih urbara (Marije Terezije, npr. iz 1752. op. T.T.) vidljivo je da je stroga vlastelinska vlast ulazila duboko u seljačke intimne prilike. (vjerojatno autor misli na dozvolu za ženidbu, op. T.T.) Seoska birtija je bila vlastelinska, gdje se može prodati samo ono što vlastelin proizvodi. I mlinovi i prijevozi preko rijeka su u rukama vlastelina bili. Festetić je čak i dovodio svećenike Mađare. Vlast je tražila apsolutnu poslušnost. Svaki i najmanji pokret bio je veleizdaja mađarske državne ideje. "Ugodno me se dojmilo kada sam prelistavao kod župnika u Međimurju "Liber Memorabilium" i našao redom za mnogo godina ovakav župnički godišnji izvještaj: "opijanja ove godine manje je po gostionicama. Kletve nema. Nijedan par nije živio u konkubinatu. Izvanbračnoga djeteta nije bilo nijednoga. Točno mogu konstatirati da su svi župljani bili na uskrsnoj svetoj ispovijedi i pričesti."
"Radi prenapučenosti ima Međimurje… relativno silan broj šegrta. Ta mladež hrani se često mnogobrojnim kriminalnim romanima (kaubojci ili detektivske priče? op. T.T.)… polazak u kinematografe… postaje već obligatan i kod seoske omladine. Plodovi ovoga "suvremenoga" uzgoja već se vide. Autor konstatira da će doći do sukoba generacija (očeva i sinova), te da će mjestimice i ovdje "vulkanska ognjišta" prodrmati katkada svu okolinu." Da, komunizam je došao kao otrovni plod Prvog svjetskog rata i divne epohe imperijalističke liberalne buržoazije, fašizam se već u Italiji tada udomaćio, a Velika ekonomska kriza 1929. je tek nadolazila kao temelj za novo krvoproliće ludog čovječanstva.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više