Koliko je toga rečeno o svim tim slobodama. Kao dokaz svih tih sloboda je ona Voltaireova "Ne slažem se s onim što govoriš, ali branit ću do smrti tvoje pravo da to kažeš." Pritom se ne spominje ona druga Voltaireova „Spalite bestidnicu“! – Crkvu. Pa svratimo s Voltaireom u Republiku srpsku. U RS-u svatko može izaći na izbore. Ali na izbore izlaze samo Srbi. Jer Hrvata nema. Hrvati su spaljeni, odnosno pobijeni i rastjerani. Tako da ona Voltaireova uRS-u vrijedi samo teoretski. Stoga je moramo odbaciti i prihvatiti onu o nadziranoj krizi.
Kad vidimo, mi koji smo toliko stari, kako se Svijet ponašao prije, za vrijeme i nakon Domovinskog rata, svakom je jasno da je upitanju nadzirana kriza. Ne samo u Domovinskom ratu, Domovinski rat je nastavak na 1945. i na 1918. U tojnadziranoj krizi valja obratiti pozornost, na jedan za mene vrlo važan detalj iz Zagreba odmah poslije „oslobođenja Zagreba“. Kao i na dodjeli ovogodišnje Nobelove nagrade za mir pripadnici iračkih Jezida Nadiji Murad, silovanoj od pripadnika tzv. Islamske države. A ti nam slučajevi govore kako je u pitanju jedna dugotrajna represija i diktatura. Jedna internacionalna strahovlada prema prostoru bivše versailleske umjetne tvorevine. Kojoj bi odgovor mogao biti J. J. Strossmayer. Prije negoAnte Starčević. Ne znam u kojim bi granicama bila Starčevićeva Hrvatska. Znam da je J. J. Strossmayer za mnoge Hrvate neprihvatljiv. Ali, nije kršćansko-katolički, apriori, jedan narod odbacivati kao neprijateljski narod. Kao neprijateljskog susjeda. Pogotovo ako je taj narod sumnjivog – nestalnog identiteta. Uostalom, biskup Strossmayer nije doživio Versailles i Bleiburg. Nadalje, u Srbiji je ubijen srpski vladar Miloš Obrenović koji je težio suživotu s Austrijom. Pa koliko je Josip Broz ubio Srba komunista, a ostavio Aleksandra Rankovića i njegove.
Još dalje, jedan srpski povjesničar piše, kao i neki hrvatski povjesničari, da su Srbi otpad od Hrvata. Dolje iz Raške. Još jedan Srbin piše da su, ustvari Hrvati… Ratko Mladić, Vojislav Šešelj i još mnogi osramotili Srbe u ovom ratu. Pa smo imali pokajanje Milana Babića čija je majka Hrvatica od Vrlike, pismo sina srpskog glumca Miodraga Petrovića Čkalje. Imali smo u Prvome svjetskom ratu savjet jednog francuskog generala srpskom ministru obrane Nikoli Pašiću da on ubaci u Vojvodinu nešto srpske vojske, u kojoj do tada nije bilo više od 30 posto Srba. Što sigurno nije jugoslavenstvo biskupa Strossmayera. To što je biskup Strossmayer promijenio stav prema Srbima, to može biti posljedica britanske politike. Nametanje Srbima Karađorđevića.
Biskup Strossmayer, koji je Hrvatima gradio katedrale, sigurno nije ni pomišljao da će se netko kao Vesna Pusić predstavljati kao njegov nasljednik. To treba tretirati kao krađu nečije baštine. Kao plagiranje. U tom plagiranju, u toj internacionalnoj strahovladi prema Hrvatima, ima svega i svačega. Kao i dijeljenje Nobelovih nagrada, stvaranje „ugleda“ srpskog predsjednika, suđenje „narodnom neprijatelju“, nagrađivanje hrvatskih filmova itd. U toj strahovladi, „ispod radara prolazi“ jedan vrlo važan detalj, kao nešto banalno. Ali je to okvir i princip nadziranja krizom. Povodom 100. obljetnice završetka Prvoga svjetskog rata, u Parizu na svečanosti svi svjetski državnici. Svečanost se održava u jednoj dvorani u kojoj uzvanici sjede. Domaćin vodi računa gdje, do koga i iza koga će tko sjediti. Srpskog predsjednika smjesti tamo gdje ga smjesti. A iz Beograda oštre kritike Parizu. Jer zbog „zasluga u Prvome svjetskom ratu“, predsjednik Srbije je zaslužio drugo – bolje mjesto. Što to znači? Puno to znači. To je važnije od UN-ove rezolucije. To diktira UN-ovu rezoluciju. Srpski ratni zločinac zna da njegova sloboda ovisi od „ugleda“ srpskog predsjednika. A taj ugled ovisi o tome gdje i sa kime sjedi srpski predsjednik na takvoj svečanosti.
Dakle, ove je godine Nobelovu nagradu za mir dobila jedna muslimanka koja je silovana od Islamske države. A zašto to nije muslimanka silovana od Srba? E to ne može. Jer su ovakvi Srbi potrebni u nadziranoj krizi kao operativci. Zato se srpska masovna silovanja zataškavaju. Ne samo zataškavaju. Zapovjedniku srpskih silovatelja, srpskom predsjedniku se po europskim metropolama odaju najviše državničke počasti. I zbog „srpskih zasluga u Prvome svjetskom ratu“. Sve to ne može funkcionirati bez Hrvatske. Bez hrvatskih institucija (povijest, pravosuđe, kultura)… Odmah poslije „oslobođenja Zagreba“ u Zagrebu na sudu „državni neprijatelj“, spominje popa Dukljanina. A sudac Vlado Ranogajec: »Koji je to pop? Dovedite tok popa Dukljanina!« Što ne treba gledati kao nepoznavanje hrvatske povijesti, nego kao najavu strahovlade po kojoj hrvatska povijest počinje 1945. Strahovladu u kojoj se u hrvatskim školama ne uči hrvatska povijest srednjeg vijeka, nego laž o NDH. Tu je tada napisan memorandum SANU-a.
Sasvim sigurno, jugoslavenstvo biskupa Strossmayera ne bi bilo TITOVO „bratstvo i jedinstvo“. Koje može – možemo gledati kao laboratorij Višnje Starešine u kojem tajne službe pripremaju, izazivaju i realiziraju krvoproliće. Osim rata između Hrvata i Srba, uglavnom posrbica, imamo sukob Zagreba i Splita koji izazivaju nogometni huligani. U domu HND-a, na promociji knjige Ante Nobila, koji brani UDBA-še, su i Josip Manolić i Budimir Lončar koji je uveo embargo na uvoz oružja Hrvatskoj i koji je počasni član udruge „Naš Hajduk“.
Na kraju krajeva, i ovaj problem sa nabavom vojnih zrakoplova, ne treba gledati kao sukob velikih sila na našem prostoru, nego kao savez velikih sila protiv Hrvatske. Ovaj problem sa nabavom američkih vojnih zrakoplova od Izraela, treba gledati kao reprizu remonta ruskih MIG-ova. To oboje kao reprizu embarga na uvoz oružja Hrvatskoj. Nabava najvažnijeg vojnog oružja i oruđa svedena je na kupovinu ukradenog automobila. Kad je Hrvatska članica NATO-a, zašto NATO Hrvatskoj ne naredi koje zrakoplove mora imati.
Kad čuješ da je hrvatski film dobio neku nagradu, znaj da je taj film u funkciji nadziranja krizom. Za njih je to često komedija. A za mene nije. Meni je to smiješno kao diplomacija Vesne Pusić. U ratu silovanoj Hrvatici Vesna Pusić preporuča da se priključi Gay paradi. Što reći na sve te Pašta šute, Svjedoke, Države, Novine, Ustave, Zvizdane, Minute do dvora, nego: Da je gorio MAGNUM CRIMEN, ne bi gorio Vukovar.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više