Sudac se razbolio, odvjetnik je tražio izuzeće nove sutkinje, svjedoci se nikoga ne sjećaju…
Zašto rabim pojam rezolucija (razlučljivost) umjesto pojma lakmus papir, poučak, indikator ili pokazatelj? Prvo jer nas podsjeća na zadarsku i riječku rezoluciju kada je barometar hrvatske političke pameti pokazao nulu (minus inteligencija ne postoji?), čistu pomrčinu, rasap društva i sustava. Fotografi rezolucijom (razlučivost) zovu veličinu kojom se definira mogućnost razdvajanja ili razaznavanja sitnih detalja kojom se opisuje kakvoća slike. Genijalni film Roberta Altmana "Kratki rezovi" spaja naizgled nepovezane banalnosti u širu kaleidoskopsku sliku jednog otuđenog i egoističnoga društva bez ikakvog morala, bez ikakve zajednice, pa čak i sa zatamnjenim emocijama.
Kada je u Zadru jedan čovjek kojeg više ne možemo nazivati mladcem (31 godina) u kafiću brutalno pretukao djevojku od 18 godina, gazeći je nogama, razbivši njenom glavom umivaonik, slomivši joj nos i kosti lica, a da nitko od nazočnih djevojci nije pomogao tada se pitamo u kakvom društvu živimo? Pravosudna drama je još pojačala nelagodu; nekoliko svjedoka je tvrdilo da se ničega ne sjeća, nekoliko nije moglo doći na suđenje, sudac se razbolio, odvjetnik je tražio izuzeće nove sutkinje uz nova vješta odugovlačenja i izuzeća; pri čemu je na kraju vješto iskorištena zakonska mogućnost da se optuženiku nije pružila prilika za temeljitu pripremu obrane, i eto ga već na slobodi nakon 6 mjeseci, jer nema optužbe osim za teške tjelesne ozljede. (do 6 mjeseci zatvora maksimalna kazna, plus zabrana prilaza!)
Drugi razlog zašto koristim riječ rezolucija jest da se rezolutno jasno vidi da svim tim pristašama Istanbulske konvencije (zanimljivo mjesto za obranu ženskih prava, manjinskih prava i prava liberalne oporbe – Istanbul sa svojom tradicijom ljudskih prava i sloboda?) živo fućka za žene žrtve nasilja. Naši zakoni podsjećaju na Glembayeve, samo namjesto kočija gliseri i limuzine raspuštenih mladaca i bogatuna gaze nesretnike, žene se premlaćuju, poduzeća pljačkaju "lege artis". Zar je moguće da nijedna od hrvatskih državnih i privatnih udruga odvjetnika sve ove godine demokracije nije vidjela rupe u sustavu sačinjene od oduglovačenja, izuzeća, proceduralnih grješaka? Nepoznati M.N. na internetu komentira to jurološko blago iz Jurskoga doba:
"Kazneni zakon: Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17. U posljednjih 20-ak godina bilo je 18 izmjena.
Parnični zakon: Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14. Od nastanka hrvatske države bilo je 15 izmjena, od toga u posljednjih 20-ak godina 10 izmjena.
Ovršni zakon: Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12, 70/12, 80/12, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16. i 73/17. Od 1996. bila je 21 izmjena, od toga u posljednjih 20-ak godina 20 izmjena."
Kako u takvom sustavu mogu "plivati" poslovni subjekti, pravnici, suci?
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više