U pitanju je naš ostanak i opstanak

Predugo su nas političari varali…

Zar je jedan dječak morao umrijeti i jedna djevojka biti brutalno pretučena, da bi se dva cijela grada digla na noge? Staro i mlado, lijevi i desni, neutralni, muško i žensko, ustali su protiv nepravde i rekli: Dosta je! Dosta je laži, prijevara, obmanjivanja, prebacivanja krivnje, osporavanja istine, vađenja na zakone, pretvaranja, zanemarivanja, izazivanja straha, nesigurnosti, bježanja od odgovornosti… Što se mora dogoditi da bi se cijela Hrvatska digla na noge?

SRPSKI ZLOČINI NAD HRVATIMA U DRUGOME SVJETSKOM RATU I KOLABORACIJA – Četnici i njemački časnici i vojnici u Jablanici u BiH 1942. godine

Ovo baš i nije vrijeme da se diže nekakva buna, dijeli narod i rasplamsava nezadovoljstvo. Posebno uoči Božića, u vrijeme mira, radosti i sreće. Unatoč, tome ne može se i ne smije šutjeti, nezainteresirano samo promatrati i okrenuti glavu na drugu stranu kako ne bi vidjeli i čuli, sve ono što nam se događa u susjedstvu, mjestu ili gradu, a nije se smjelo dogoditi, da su nadležni i odgovorni ljudi dobro obavili posao za koji su plaćeni. U ovakvim slučajevima nisu odgovorni samo pojedinci koji su bili u direktnom odnosu. Odgovoran je cijeli sustav. Dok se oko nas takve ružne i tužne  stvari događaju, mi se bavimo politikom i politiziranjem. Tko je kome prebjegao? Koliko je za to plaćen? Tko je pravi Zagrepčanec? Sliči li najnoviji spomenik predsjedniku Franji Tuđmanu? Kako se odijeva predsjednica države?

Tko je glavni i odgovorni za kupnju onih starih kanti od Izraela? Tko će ih održavati? Tko je dobio proviziju za njih? Komu će pripasti LNG?  Zašto je Viktor Orbán “pobjegao” isti dan natrag u Mađarsku? Tko je novi dečko Milanke Opačić? Jesu li se Plenki i Kolinda pomirili? Zašto je se ona reterirala? Kaj Milan dela? Tko kome smješta u Vukovaru? Gdje je nestao Milorad Pupovac? Tko gura Hrgu na Pantovčak? Hoće li Radeljić progovoriti?…

Metković tuguje. Zadrom se širi strah. Dotle smo dogurali. A gdje je sve ono što se uspjelo sakriti, odšutjeti i zataškati? Što je posao, obveza, dužnost i odgovornost politike i političara? Nisu nam dovoljni njihovi komentari, zgražanja, osnivanja raznih povjerenstavas. Treba djelovati odmah, na svim razinama, sa svih aspekata i otkriti istinu. Nisu ovo SMS-ovi nekog amatera, koji je s njima mnoge namagarčio i skupo im to naplatio. Koga briga za to, za autora, koautore, naručitelje i one koji od te travestije ne mogu mirno spavati. To su mogli i očekivati. S kim si, takav si, kaže narod. Tko pita narod, rekao bi neki uhljeb i ulizica? Prošla su ta vremena kad se narod nije pitao. Žuti prsluci se prodaju i u nas, a ne samo u Francuskoj.

Naš se narod, odnosno građanstvo počelo buditi. Pravda se traži na ulicama. Gospodo, opijeni vlašću, slavom, moći i blagostanjem, osvijestite se. Vi ste ovdje radi nas. Vrijeđajte se međusobno. Potucite se, ako treba, ali ne zaboravite tko vas plaća. Sve na ovome svijetu ima svoj vijek trajanja. Nitko nije vječan. Možete nas prevariti jednom. Možda i dva puta, ali više puta ne. Nije nas briga na kojoj i na čijoj je tko strani. Briga nas je kakav je. Ne ćemo birati političke stranke ili koalicije, nego prave, poštene ljude s imenom i prezimenom. Možda još nisu prepoznatljivi i vidljivi. Oni se ne guraju. Ima ih u svim područjima rada, djelovanja i života. Nisu svi takvi iselili. Kad uvide i spoznaju u čemu smo, tko nas je u to doveo, zašto nas je doveo, tko su mu partneri, za čiji interes radi…, dići će svoj glas, udružiti se s onima na margini društva, pokrenuti mase i doći na vlast.

Nismo mi ničija gubernija, kolonija, prirepak ili podrepak. Mi smo stari europski, junački, domoljubni, “poviješću pritrujeni”, podjarmljivani,  napaćeni narod, koji zna koliko vrijedi, što hoće i koga će birati da ga predstavlja, vodi i jamči mu siguran i čovjeka  dostojan život. Živimo na relativno malom prostoru. Zahvaljujući modernoj tehnologiji i tehnici svi o svima sve znaju. Mnogi se poznaju. Mnogi su nekome netko i preko nekoga su došli tu gdje jesu. S te pozicije odlučuju o svima nama. Štite i brane jedni druge, jer  im je to potrebno za ostanak i opstanak. Insceniraju i izvode razne predstave, vodvilje, operete, dramolete i cirkuse, kako bi nas zavaravali, prikazivali se drugačijim od onih drugih. Nema drugih i drukčijih.

Što se vlasti i oporbe tiče, ovisni su jedni o drugima. Jedni drugima drže lojtre. Ponekad ne znaš tko je tko. Nije to ništa neobično i čudno. Manje više većina ih je iz istog inkubatora, odnosno ispod istog šinjela. Grčevito se bore za fotelje i funkcije, pri čemu si međusobno podmeću noge, prepucavaju se u javnosti, a poslije idu zajedno na gemišt ili na pivo. Plaćice redovito stižu i stalno rastu, pa možeš onda i sirotinji nešto nabaciti. To je poznata špranca i šalabahter. Predugo smo spavali u općoj letargiji, depresiji i nezainteresiranosti. U pitanju je naš ostanak i opstanak, za što je danas, više nego ikada prije, na ovim prostorima i u ovom vremenu potrebno obostrano povjerenje. Bilo bi dobro za početak stvarati međusobno povjerenje korak po korak, tu doma, ne nigdje vani, svi zajedno, bez stranih mentora i gospodara.

Ankica Benček