Zločini nad Hrvatima uoči Božića 1993.

»Predstavnik Hrvata« – onaj koji je pucao na njih u ratu

Četvrt stoljeća se skrivalo lagalo i šutjelo o strašnim i teškim muslimanskim ratnim, dijelom i poratnim zločincima i zločinima nad hrvatskim narodom u Lašvanskoj dolini. Taj najstradalniji hrvatski prostor u muslimanskoj agresiji danas je mjesto na kojem Bosna i Hercegovina ili pada ili ostaje, ili se urušava ili joj se budućnost nazire, ili će je biti ili će je zauvijek nestati. Jer, ni jedan beha dio nije prekriven tolikim hrvatskim žrtvama, masovnim grobnicama, spaljenim hrvatskim selima, porušenim ili obeščašćenim crkvama, oskrnavljenim grobljima, tolikom muslimanskom laži o stradalničkoj istini, tolikom broju ubijenih hrvatskih povratnika, kao što je taj srednji dio fratarske Bosne. Na tolikim hrvatskim žrtvama civila, žena, djece i zarobljenih pripadnika Oružanih snaga hrvatskog naroda, Hrvatskoga Vijeća Obrane, i na nezabilježenoj muslimanskoj prkosno pobjedničkoj euforiji slavljenja tih teških zločina, te herojskog ponašanja poznatih počinitelja zločina, ne može se graditi nikakva pomirba kao temelj neke buduće državne zajednice bošnjačko muslimanskog i hrvatskog naroda. Povijesna istina koja se ničim ne može pobiti.

Križančevo Selo – spomenik hrvatskim žrtvama koje su ubili uoči Božića 1993. pripadnici muslimanske Armije BiH

I ako bi neki entitet, neka zajednica i bili uspostavljeni na takvim krvavim temeljima, na tolikim žrtvama skrivenim u masovnim grobnicama po kojima slobodno hodaju muslimanski zločinci, silom i lažima čuvan kao što je današnji federacijski beha slučaj, njegov život bio je i bit će vrlo kratak, a raspad krvav i tragičan. Tu tragičnu sudbinu čeka zasigurno i beha federacija ako se ne pokuša u njene temelje ugraditi istina ratnih zločina sve tri strane, napose bošnjačke koja se pomoću naftnih dolara iz islamskih zemalja uspješno skriva i nekažnjava više od dva desetljeća. Kao najveći krivotvoritelj te strašne istine građansko-vjerskog rata za teritorij, ali i kao strana koja je nad hrvatskim narodom počinila neviđene brutalne zločine i još uvijek iste skriva a počinitelje štiti, brani i herojima proglašava, na bošnjačkoj je strani obveza da prva napravi korak razotkrivanja i priznavanja zločina, nad kojima se nikako ne može graditi beha federacija.

Gradnja bilo kakve zajednice, dakako ni federalne koja zapravo i nije federalnih vrijednosti jednakosti i ravnopravnosti nemoguća je čak ni pod pritiskom Angele Merkel građaniziranja Hrvata, proces kojim odlazeća kancelarka produžuje tragediju i stradanje hrvatskog naroda, u federaciji koja je sve više islamski entitet a manje zajednica suverenih i konstitutivnih,  jednakopravnih i ravnopravnih naroda sa svojim identitetima.

O strahotama i brutalnostima  muslimanskih zločina nad hrvatskim narodom u Lašvanskoj dolini, samo u Križančevu Selu počinjen ne slučajno pred sami Božić 1993. a zbog kojeg danas 24 godine poslije Bošnjaci, navodno nastoje procesuirati i kažnjavati poznate zločince, pokazala je slika iz veljače 1994. godine. Naime, u još za hrvatski narod tužnom božićnom vremenu muslimanska zločinačka strana u pratnji UNHCR-a dozvoljava pristup masovnoj grobnici poubijanih Hrvata u toj hrvatskoj Srebrenici. Iskopane leševe trpaju u najlonske vrećice i unose u hladnjaču koja ih vozi do Viteza, gdje ih čeka stručni liječnički tim za identifikaciju. Slike su strašne, nepojmljive za ljudski um, iste one koje danas svijet gleda na Bliskom istoku koje crtaju isilovci nad kršćanima. Zbog strahota, brutalnosti, mučenja i načina likvidiranja već na trećoj identificiranoj žrtvi viteški liječnik doktor Franjo Tibold je kazao: „Ja dalje nisam mogao…“, i njegov tim zapisao:

Leš br. 1. – Zdrobljena glava u predjelu vilice. Duboka posjekotina na lijevoj strani potkoljenice.

…

Leš br. 5. – Zdrobljena glava odozgo prema vilici. Lica – nema.

…

Leš br. 9. – Preklan. Rez širok 15 cm.

…

Leš br. 11. – Zdrobljena glava.

Na tim strašnim žrtvama čije počinitelje bošnjačka strana više od dva desetljeća skriva i brani ih i novcima hrvatskih poreznih obveznika, pokušava se, uz Angelinu pomoć, hrvatski narod građanizirati, zapravo islamizirati. Uz dva bošnjačka člana beha Predsjedništva, jednog vojnika i jednog obavještajca, za beha ideologiju građanstva može se kazati da je to prisilna islamizacija kršćana u XXI. stoljeću na europskoj periferiji. Koliki je Angelin pristrani utjecaj na centraliziranje i unitariziranje zapravo islamiziranje daytonske federacije vidljivo je i po muslimansko-bošnjačkom milimetarskom otvaranju ratne istine zločina A BiH i mudžahedina u Lašvanskoj dolini. Naime, bilo je potrebno da započne početak kraja nedodirljive „migrant" Merkel  pa da Bošnjaci krenu  otkrivati, ispitivati, uhićivati, nadati se i osuđivati svoje poznate počinitelje ratnih zločina nad Hrvatima u Križančevu Selu i identificiranju hrvatskih žrtava poubijanih u selu Maljinama, čije mjesto masovne grobnice i dalje skrivaju.

Tek kada se na obzorju pojavio Merkeličin odlazak zahvatio je strah Bošnjake i prisilio ih na početak procesa otkrivanja dugo skrivane istine ratnih, ali i poratnih nad hrvatskim povratnicima, zločina u Lašvanskoj dolini, beha prostoru koji će, u zavisnosti od tijeka započetog procesa, beha Federaciju, ali i cijelu BiH, ili oživjeti ili za vjećnost pokopati. Budući da iza svake politike i političara ostaju njegovi nasljednici i u odlasku Merkel, kao branitelj njene brutalno pristrane politike građaniziranja, odnosno islamiziranja federalnog beha dijela, javlja se bivši visoki predstavnik član njene stranke Christian Schwarz-Schilling. I umjesto da kao bivši predstavnik bude sadašnji supokretač potrebitog procesa otkrivanja istine muslimanskih ratnih zločina nad Hrvatima, on poput Merkeličinog povlačenja ručne kočnice migrantskom invazijskom valu, povlači ručnu na samom početku puta otkrivanja muslimanskih zločinaca na najstradalnijem hrvatskom teritoriju, u Lašvanskoj dolini.

Začuđujuće tako olako njemačko miješanje u unutarnje beha poslove, i ne smeta Bošnjacima za razliku od hrvatskog ili srpskog „miješanja“,  ravno onima kakvi su turski, iranski, saudijskoarabijski i niza drugih radikalnih islamskih zemalja duboko umiješanih u beha problem. Muslimanski zločini nad hrvatskim narodom u Srednjoj Bosni su veći i strašniji i zbog istine da su svi, napose onaj u Križančevu Selu, počinjeni u predbožićno vrijeme, što beha sukob uistinu  čini vjerskim, a plan i brutalnosti zločina sam konfesiocid. I stoga čudi da itko u demokratskom i slobodnom svijetu može biti protiv muslimanskog otkrivanja mjesta masovne grobnice Hrvata poubijanih u Maljinama. Ili protiv otkrivanja počinitelja zločina u Križančevu Selu, Buhinim Kućama, Miletićima, Dubravici, Vitezu, Putičevu, Brdu, Grahovčićima, Brajkovićima, Velikoj i Maloj Bukovici, Radonjićima, konfesiocida nad gučogorskim samostanom, Biblijom, kipom Svetog Frane…

Bivši predstavnik Christian Schwarz-Schilling povlači ručnu na način  priznanja legalnosti izbora u beha Predsjedništvo pripadnika muslimanske Armije BiH Željka Komšića, kao predstavnika Hrvata. Legaliziranje nelegalnog, zar može biti predstavnik Hrvata onaj koji je pucao na njih u ratu i koji je zbog toga odlikovan od svog vrhovnog zapovjednika Alije Izetbegovića, samo je nastavak zločina, što je i pokušaj zaustavljanja procesuiranja muslimanskih ratnih zločinaca. Jer ako se uspije legalizirati nelegalni izbor „građanina“, vojnika protivničke vojske, za hrvatskog člana u beha Predsjedništvo, onda je lako legalizirati i muslimanske zločine diljem BiH napose one u Lašvanskoj dolini. I to je Schwarz-Schillingov cilj, legalizirati Komšićev izbor kako bi se legalizirali muslimanski zločini. To je razlog što se Schwarz-Schilling javlja upravo sada kada se pred Božić 2018. hrvatske žrtve muslimanskih zločina počimaju otkopavati i identificirati, a počinitelji imenovati, progoniti uz nadu da će napokon početi i kažnjavati.

Vinko Đotlo