Vuk Drašković u Zagrebu!

Vučić Aleksandar i Dodik Milorad gradit će novi, 'drugi Jasenovac'

Hrvatska je ovih dana zabavljena s događajima na dvije farme pa , izgleda, ne vidi dalje od nosa. Na farmi kod kuma Jože i Nove TV odigrana je završnica, a na onoj pantovčačkoj („utemeljio“ Stipa M.) finale će biti malo kasnije. Tamo se stiglo do polu završnice, a i Božić je pa ćemo o tome možda poslije Nove godine, najvjerojatnije one po nereformiranom kalendaru.

Zabavljeni događajima na farmama ovdašnjim analitičarima, medijinim aktivistima (čije su reportaže uglavnom vjerodostojne kao i onoga nagrađivanog reportera njemačkog ljevičarskog tjednika Der Spiegela, Claasa Relotiusa, većinom pisao o desnici i migrantima, koje su se pokazale kao gola laž.) i političarima promakla „čestitka“ za Božić Aleksandra Vučića i Milorada Dodika. Uputili su ju 22. prosinca iz Beograda. Valjda, barem, „službama“ nije kao ni to kako je 22. prosinca svojedobno bio dan JNA, dakle – dan vojske. Sastali se Vučić i Dodik, koji se inače često druže, najprije kao Srbi, zatim kao predsjednici, Dodik je sada i predsjednik BiH, ali i kao sugrađani, Dodik je naime i Beograđanin. Beograđanin, a predsjednik susjedne države. Tema sastanka, prema konferenciji za medije koju su kasnije održali, vječna – Kosovo. A za obojicu su Kosovo i srpska republika u BiH spojene posude. Na Kosovu poraz samo kako ga priznati i ostati „nevin“, u srpskoj republici pobjeda, ali kako ju kapitalizirati i „prisajediniti Srbiji.

Obrušili su se i na Milu Đukanovića predsjednika Crne Gore koji je dan ranije u televizijskoj emisiji „Živa istina“ (Prva Crna Gora, novinar Darko Šuković)  govorio o  napadima iz Srbije na Crnu Goru – aktualne politike, SPC-a, medija, srbijanske nacionalističke, preciznije, šovinističke, inteligencije (a ima li drugačije?). Pritom je, prepričano, rekao kako je kvarenje odnosa od strane Srbije sa svim susjedima (Hrvatskom, Makedonijom, BiH, Crnom Gorom, Kosovom) po svemu nalik na srbijansku politiku s početka devedesetih uz izražen strah od njezina ponavljanja. Zanimljiva i točna ocjena iskusnog političara aktivnog i tada, na toj strani, i danas, na crnogorskoj suverenističkoj.

Nas ovdje ipak najviše zanima to „kvarenje“ odnosa s Hrvatskom koje se nastavilo i na tom sastanku – i to baš onako, „pravo“ kvarno. Vučić i Dodik su naime najavili izgradnju spomenika u – Jasenovcu. (Blic, 22. 12. 2918. „Vučić se sastao sa Dodikom: Gradimo kompleks u Jasenovcu“). Ako bude trebalo, kaže Vučić Srbija će za njegovu izgradnju dati „i tri puta više“ novaca od srpske republike, pa i „četiri puta“ dodao je. Kad bih se samo nadao kako će to biti samo „ljepši i stariji“ spomenik kao što je to Andrićgrad (Nemanje Kusturice Lažograd) – ni po jada. Ali taj „drugi Jasenovac“ sastavni je dio onoga što je Milo Đukanović, blago, nazvao „kvarenjem odnosa sa  svim susjedima“, a tako se poglavito jasenovačko-mitski i s kostima cara Lazara, kosovsko- mitski, pored ostaloga, temeljito pripremala  nacional-socijalistička srbijanska agresija od početka osamdesetih (i ranije). A ovdje se igraju na farmama.

Možda je odgovor u beogradskoj Politici, koja prenosi Tanjug, koji pak prenosi Hinu, a koja pak kaže kako je na Božićnom domjenku „predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ocijenilada je posjet predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Zagrebu u veljači bio glavni vanjskopolitički događaj ove godine“. (Politika, 24. 12 . 2018.; „Kitarović: Posjet Vučića je glavni vanjskopolitički događaj u Hrvatskoj“). Vučiće eto zasjenio i uspjeh Hrvatske na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Tko bi rekao. Zato je dotični, budući investitor u „novi Jasenovac“, na Badnjak i nazvao Grabar-Kitarović i čestitao joj i Badnjak i Božić. Koja je čestitka prava, ona prva ili ova druga, pitanje je sad – teško pitanje za našu politiku. Sumnjam kako ona zna odgovor.

Vuk Drašković u Zagrebu

Drugi zanimljiv događaj zbio se u kinu Balkan (danas Europa, doduše lažna). Tamo je gostovao, promovirao svoju novu knjigu „Aleksandar od Jugoslavije“ nitko drugi do li – Vuk Drašković! (Moderator predstave Saša Kosanović, u prvom redu publike Milorad Pupovac) Taj nije u Zagreb zalazio ni sredinom osamdesetih kad je najintenzivnije rušio Jugoslaviju i šovinistički „ravnao teren“ za agresiju na Hrvatsku iz Beograda i s Ravne Gore. Sad je ovdje šovinistički trovač došao „plakati“ za njom, Jugoslavijom. Taj, jedan od najtvrđih i praktičnih zagovornika četništva, praiskonskog, u odnosu i na fašizam i nacizam sličnog/istog, ali starijeg pokreta. SPO na čijem je čelu bio Vuk Drašković utemeljio je paravojnu formaciju Srpsku gardu koja se odmah po snivanju, u kolovozu 1991., uputila u Hrvatsku. Neki izbori tvrde, a time su se hvalili i „gardisti“, kako je kroz njezine redove prošlo oko 50.000 dragovoljaca, uglavnom članova SPO-a iz Srbije. Zapovjednik joj je bio Đorđe Božović Giška, kriminalac i suradnik UDB-e (SDB-a) „ranga“ Arkana.

Nagradno pitanje: a čiji je suradnik Vuk? Tek o njemu toliko, a bilo bi toga i za apsanu ili barem zabranu ulaska u Hrvatsku umjesto za promociju. Svašta, baš svašta. Iskoristio je i prigodu za amnestiju srbijanske politike za pokolj hrvatskih narodnih zastupnika u beogradskoj Narodnoj skupštini 1928. „Na upit moderatora Saše Kosanovića o ubojstvu čelnika HSS-a Stjepan Radića u beogradskoj skupštini 1928., Drašković je rekao kako je to bio čin bezumnika Puniše Račića, koji nije imao nikakve veze s tadašnjim režimom, nikakve dvorske zavjere i plana. Ubojica je bio luđak i Srbija je za taj zločin platila visoku cijenu, ustvrdio je Drašković.“ (Narod.hr. 23. XII. 2018.) „Tamo daleko“ eto samo jedan „luđak“, a i taj Crnogorac. Tako se stručno laže, na veliko. Udara nas Vuk nožem u mozak (opet!) ali ovoga puta usred Zagreba. Ma baš fino. Čekam kuma mu Šešelja da „promovira“ gaženje hrvatske zastave na Trgu bana Jelačića. Posmladak, četnički „skojevac“, je ovdje već bio. Više puta. Baš nam se nešto te osamdesete i rane devedesete vraćaju. 

Mato Dretvić Filakov