Rasap naroda i države u Plenkovićevoj režiji

Plenkovićev HDZ odudara od hrvatskih nacionalnih vrijednosti

 

 

Uz poziv HNES-a Andreju Plenkoviću i njegovoj Vladi da podnesu neopozive ostavke

Predsjedništvo Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, s potpisom predsjednika, profesora Zvonimira Šeparovića, temeljem Etičke prosudbe o zabrinjavajućem stanju u Hrvatskoj, pozvalo je predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da zajedno s Vladom podnese neopozivu ostavku. Vijest je objavljena 8. prosinca 2018. godine, i na žalost, osim na nekim portalima nije dobila zasluženo mjesto u javnosti. Dio odgovornosti zacijelo leži i na dosta zakašnjelom reagiranju HNES-a koji nije pravovremeno prepoznao totalno urušavanje zemlje i naroda pod dirigentskom palicom Plenkovića i njegovih lukrativnih slugu. Drugi razlog je što HNES nije na najbolji način prezentirao osudu javnosti. Primjerice, tiskovnom konferencijom, zakupom prostora u medijima, dogovorenim intervjuima sa zainteresiranim medijima. U demokratskim zemljama takva bi osuda bila prvorazredna vijest, ali u našoj situaciji potkupljenih i dirigiranih medija, ali i općeg straha novinara za gubitak posla, takva vijest ostaje na marginama, ili bolje rečeno odložena ad acta. Narodski u košu!

Možda je jedan od razloga i njena nedorečenost. Naime, u osudi se ne spominje veleizdajničko djelovanje 'premijera' i predsjednika HDZ-a  Plenkovića. Nakon nabrojenih djela štetočinskog djelovanja doista je čudno da nije izrečena i takva osuda, jer i među, do sada izrečenim presudama ovoga suda, ima primjera pojedinaca s manje štetnim djelovanjem za hrvatski narod i državu. Je li to previd ili nešto drugo!? Jer nakon što je Predsjedništvo navelo i nabrojilo sva štetna djela Plenkovića i njegove vlade za opće nacionalne i državne interese, zaključilo je: Sve navedeno upućuje na zaključak da je sadašnja koalicijska vlada na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem napustila vrijednosti Tuđmanove Hrvatske, da je dovela do ugroze temeljnih nacionalnih državnih vrijednosti i da je, suprotno svom obećanju,  postala nevjerodostojna pa je stoga pozivamo da podnese neopozivu ostavku.

 

U tekstu etičke prosudbe iscrpno su navedene sve bitne činjenice u svim područjima društvenoga života koje potkopavaju interese hrvatskoga naroda i države: u gospodarstvu, nebrizi za ključne nacionalne prirodne resurse, pravosuđu, demografskoj slici Hrvatske,  neuspjehu reformi u svim područjima, napose zdravstvu, mirovinskoj i zdravstvenoj reformi, reformi školstva i obrazovanja, nejednakom odnosu spram svih totalitarizama – fašizmu, nacizmu i komunizmu, nepostojanju vanjske politike koja, dakako, ne štiti nacionalne interese i konstitutivnost Hrvata u BiH te teritorijalnu cjelovitost države, nepoštivanju volje naroda u referendumskim pitanjima Istanbulske konvencije, tzv. Marakeškog sporazuma te izbornoga zakonodavstva (manipuliranje referendumskim inicijativama) ugrozi hrvatske kulture i hrvatskoga jezika, zanemarivanja istraživanja i procesuiranja zločina – iz razdoblja komunističke Jugoslavije i počinjenih u Domovinskom ratu, kritika koalicijske vlade sa stajališta nepoštivanja volje glasača i uloge pojedinih partnera (primjerice antidržavnog i antinacionalnog djelovanja Milorada Pupovca), nedopustiv odnos prema hrvatskim braniteljima i njihovim udrugama te antihrvatsko djelovanje pučke pravobraniteljice koja u duhu velikosrpskih i optužbi pete kolone iz Hrvatske, u nas i svijetu promiče laži o ustaškom karakteru nacije i države.

 

Ono što se može, uz sve dobre strane teksta, zamjeriti je nedostatak taksativnog navođenja šteta po područjima, primjerice u gospodarstvu, demografiji – svuda gdje je to moguće, a za što postoje mjerila. Mislim da je trebalo više govoriti o nepotizmu i koalicijskim sporazumima Plenkovićeve vlade nastalim, ne voljom glasača, već trgovanjima, ucjenama, lukrativnim projektima. Kako god govorili o tome trebat će pripremiti jednu ozbiljnu studiju koja bi u svim područjima pokazala istinito stanje i što možemo očekivati danas i sutra. A sutra je već danas! Ono što HNES nije u ovakvom integralnom tekstu mogao obraditi su kontinuirane laži i poluistine o nepostojećim vladinim uspjesima. Primjerice, Vlada se stalno hvali sa dugotrajnim rastom BDP-a od 2,7-2,8 posto, što je jedan od najnižih postotaka u EU-u i koji ne može osigurati stabilnost ekonomije, dugoročni razvoj i smanjivanje pogubnih demografskih kretanja. To se odnosi i na sva izvješća, poput Eurostata, koja pokazuju, u svim područjima, drugačiju sliku od one koju možemo vidjeti na Plenkovićevom HRT-u, srodnim televizijama i ostalim medijima!

 

HNES-ovoj prosudbi nedostaje slika kompetitivnosti članova Plenkovićeve vlade za obnašanje dužnosti u područjima u kojima vode resore. Primjerice, može li ministrica Nada Murginić, koja se nikada nije ozbiljno i stručno bavila demografijom voditi to područje? A rezultate svakodnevno vidimo na autobusnim kolodvorima, zračnim lukama i kupnji karata u jednom smjeru! Može li ministar Lovro Kuščević, nakon što su po rezultatima poslovi njegova resora, između 140 država, svrstani na 135 mjesto uz Veneuzelu i slične zemlje? Da ne govorimo o zatiranju spomenutih narodnih inicijativa i štetočinskom odnosu spram hrvatskoga naroda i njegovih vrijednosti. Može li ministrica Divjak nakon neuspješnih i nestručnih eksperimentiranja u sustavu obrazovanja voditi to ključno područje? Može li ministrica za kulturu Nina Obuljen Koržinek, nakon afera HAVC i antihrvatskog djelovanja u filmskoj industriji, stanja u kulturi – napose u zatiranju hrvatskoga jezika na različite načine, ostati na svom radnom mjestu? Može li ministrica vanjskih poslova  Marija Burić Pejčinović, nakon što je radila za srbijansku vladu, s obzirom na očiti sukob interesa, skandale u Ministarstvu, neuspjehe oko primjene izbornog zakonodavstva u BiH ostati na svom radnom mjestu? I tako redom. Neka nova izvješća morat će analizirati rad Hrvatske narodne banke i kontroverze oko tobožnjih uspjeha a da ne govorimo drugih ustanova koje su na državnom proračunu, poput Pupovčevih Novosti, koje uz izdašnu Vladinu pomoć, pljuju po svemu hrvatskom, kako u našoj domovini, tako i u međunarodnim okvirima.  S druge strane hrvatske novine i časopisi skupljaju milodare kako bi opstali. Ili prestaju izlaziti. Dakako, po Plenkoviću tu ništa nije sporno!

 

Što se zapravo dogodilo?

 

Pitanje je svih pitanja što se zapravo dogodilo da jedna zemlja, koja je hrabrošću svojih branitelja, narodnom slogom i odlučnošću, mudrom rukom i pameću vođena od dr. Franje Tuđmana postane zemljom beznađa, iseljavanja, zemljom nesretnih i apatičnih ljudi, zemljom nesloge i razdora, zemljom u kojoj hrvatski narod nakon što je mislio da je svoj na svome postane optuživan za nepostojeće zločine od NDH do Domovinkoga rata, ustaštvo, zemljom u kojoj je na tisuće njenih odvažnih i hrabrih sinova nakon Domovinskoga rata diglo ruku na sebe, zemljom u kojoj častohlepni dužnosnici nameću našem narodu strane vrijednosti i tuđe interese,  ili ih se uopće i ne pita?! Zemljom u agoniji! Što se dogodilo s tim ponosnim narodom? Zašto taj narod šuti pred silnim ugrozama koje su mu nametnule brojne dosadašnje vlade, a napose ova današnja, tzv. narodna – demokršćanska, hadezeovska, tuđmanovska! Zašto šute radnici, intelektualci, poljoprivrednici, studenti, nezaposleni i oni koji glavom bez obzira bježe u neke obećane zemlje? Zašto šute hrvatske nacionalne ustanove? Primjerice, Matica hrvatska, HAZU? Katolička Crkva? Tuđmanovski dio HDZ-a, ako ga Plenković i njegove sluge nisu do kraja skršile? Hrvatsko sveučilište?

 

Vraćam se na predmet HNES-ove etičke prosudbe i zahtjeva da predsjednik Vlader Plenković i Vlada zbog zabrinjavajućeg stanja države podnesu neizostavnu ostavku. Danas malo komu nije jasno da od dolaska Plenkovića na čelo stranke i vlade dolazi do rastakanja i rasapa Tuđmanovog HDZ-a i pretvaranja u globalističko-liberalno-soroševsko-bruseljsko poslušničku stranku upregnutu u osobne ambicije Andreja Plenkovića i svite oko njega. Stranka postaje anacionalna, sklona stvaranju koalicija, uglavnom s onima koji ne dijele njen izvorni demokršćanski karakter. Plenkovićev HDZ odudara od hrvatskih nacionalnih vrijednosti što je vidljivo po njegovu antihrvatskom djelovanju, od progona domoljuba u stranci, ucjena stranačkih kolega, nagrađivanja po sustavu batine i mrkve, umjesto istine manipulacije lažima, objedama, vrijeđanjima, bahaćenjem, Potjemkinovim selima kao tobožnjim uspjesima, aferama i škandalima, nepotizmom, antidomovinskim odnosom prema procesuiranju srpskih zločina, korištenjem medija u osobne svrhe i svrhe stranačkog instrumentarija i odanih poslušnika itd. Jasno je da je Plenković razvio snažnu infrastrukturu koja s antihrvatskih pozicija vodi Hrvatsku u totalni bezdan. Ta infrastruktura ni preza ni pred čime.

 

Glavni janjičar i jeruzalemski vitez

 

Ako biskupe i katolike treba poniziti što se protive usvajanju Istanbulske konvencije treba ih prevariti s tzv. Interpretativnom izjavom, i izjavom da ne znaju čitati. Dakako, tu izjavu mogu biskupi objesiti mačku o rep. U akciju Plenković šalje tzv. demokršćane viteza Reinera i Hvaljen Isus i Mariju, odnosno Lovru Kuščevića. Ljude iz prvih redova i oltara hrvatskih crkvi, koji zajedno s kardeljevcem Plenkovićem primaju crkvene sakramente. Vjerodostojno, zar ne? A naši blagi biskupi istima dijele sakramente, pozdravljaju ih i čuvaju im sjedeća mjesta u prvim redovima, zahvaljuju se na dolasku!? Kako je Plenković naredio da se o Marakeškom sporazumu ne raspravlja na hrvatskom Saboru, glavni njegov janjičar Gordan Jandroković ne stavlja tu temu, itekako važnu za hrvatske nacionalne interese, pred saborske zastupnike. Ti ljudi koji služe, poput ovih nekoliko spomenutih, pokazuju stanje amnezije i mimikrije. Tzv. jeruzalemski vitez preko noći zaboravlja da se svojevremeno pjenio u sabornici o promjeni naziva Sabora u Hrvatski Državni sabor. O Lovri Kuščeviću i njegovim bocama s likom Poglavnika i pozdravom Hvaljen Isus i Marija, da ne govorimo. Mi smo sekularna država, ponavlja Lovro mantru, svojega gazde, ali je li i hrvatski narod sekularan?!  Tako se svi pomalo, čim se kojekakvi izbori približavaju, nađu pod Plenkovićevim skutima. To je tek dio opisa lika i djela čovjeka od kojega HNES traži neopozivu ostavku ili  djelić iz bogatog opusa prepoznatljivog antihrvatskog zlotvora, koji je počeo s uništavanjem svjetonazorskih temelja stranke kojoj je na čelu, rastakanjem i razdorom u hrvatskom narodu, hrvatskim  braniteljima i njihovim udrugama, hrvatskim nacionalnim ustanovama i nacionalnim vrjednotama. Naravno, Plenković se zna lažno predstaviti kao domoljub, drži govore pred braniteljima (doduše na zakazanom mjestu i vremenu pred odabranom publikom – što ranije to bolje!) postavlja vijence i nešto čeprka po njima i tome slično. No taj isti domoljub, na početku rata dezerter, tjera državne ustanove da glasuju za zakone i mjere koji su protivni hrvatskim nacionalnim interesima. Ili narod uopće ne pita što o njima misli! A sve nas koji ne mislimo kao on i njegova bratija, sa svojim poslušnim orjunaškim medijima, naziva ognjištarima, konzervativcima, nepismenima! Kako to nedjelo nazvati nego veleizdajničkim? Ima li neki drugi izraz?

 

Primjeri veleizdajništva u Hrvata

 

U svojoj povijesti prve i druge Jugoslavije te ove Plenkovićeve, vlasti o kojoj govorimo, Hrvati su u svojim redovima imali brojne veleizdajnike. Sjetimo se iz prve Karađorđevićeve samo nekoliko takvih: Grgu Budislava Anđelinovića (koji je 5. prosinca 1918. na početku nove države, kao šef zagrebačke žandarmerije na Trgu bana Jelačića naredio pogrom nad nedužnim ljudima koji su prosvjedovali zbog nasilnog ulaska Hrvatske u novu tamnicu naroda). Nekoliko dana kasnije u beogradskoj će skupštini izjaviti kako se ponosi što je okrvavio ruke tim hrvatskim izdajicama. Njemu možemo pridružiti orjunaškog kolegu Niku Bartulovića, Đuru Vilovića, Vladimira Predavca… Iz druge Titove Jugoslavije: Vladimira Bakarića, Jakova Blaževića, Josipa Vrhovca, Stipu Šuvara, Milku Planinc… Iz redova Plenkovićeva HDZ-a, uz rušitelja te stranke Plenkovića osobno, Gordana Jandrokovića, Davora Božinovića, Lovru Kuščevića, Željka Reinera, najpouzdanijeg saradnika Šeksa… Oporba je također u jakom sastavu: Todor Bernardić (s očevom braniteljskom pozicijom i imenom današnji čelnik osuđen je na propast u toj orjunaško-prosrpskoj stranci. Dakle, jedino djed Todor jamči kakav takav uspjeh), Nenad Stazić, Arsen Bauk, Vesna Pusić, Anka Mrak Taritaš, Ivan Vrdoljak, Blaženka Divjak i brojni drugi. Ima među njima ljudi, ako ne sa svima, s kojima bi Andrej Plenković rado sklopio veliku koaliciju jer se u biti radi o ljudima istog idejnog sklopa i svjetonazora. Možda su u nekim aspektima i puno pošteniji od njega jer otvoreno istupaju sa svojim stavovima za razliku od Plenkovićevih mimikrija i laži. Mogli bi na kraju postaviti si lagano pitanje. Po čemu se, primjerice, svjetonazorom razlikuju: Grga Anđelinović, Đuro Vilović, Vladimir Bakarić, Jakov Blažević, Davor – Todor Bernardić, Ivan Vrdoljak, Anka Mrak Taritaš, Vesna Pusić, Milorad Pupovac i Rada Borić… od lika i djela Andreja Plenkovića? Ni po čemu, bio bi moj odgovor. Podsjetimo se samo na odnos prema simbolima prošlosti, hrvatskoj povijesti, u novije vrijeme Istanbulskoj konvenciji, izbornom zakonodavstvu, marakeškom sporazumu… Rusi bi rekli: adnavo duha – istomišljenici. Ipak ima jedna nijansa. Po simbolici stranaca koji stoje iza njihove veleizdaje i putovima osvajanja vlasti. No to su ipak samo nijanse. Zato za sam kraj poslušajmo Staru pjesmu, 1909. velikog Antuna Gustava Matoša. Nadam se da u pjesmi prepoznajete lik i djelo stranca, glavnoga lika osude HNES-a.

 

O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi,

O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,

O , te šuplje glave, o, te šuplje grudi,

Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

 

Čemu iskren razum koji zdravo sudi,

Čemu polet duše i srce koje sniva,

Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,

Usred kukavica čemu krepost diva?

 

Među narodima mi Hrvati sada

Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,

Osuđeni pasti i propati bez časti.

 

Domovino moja, tvoje sunce pada,

 Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,

Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.

 

Mijo Ivurek, Zagreb