Na šalteru neke državne institucije moram ispuniti nekakav formular, dok razmišljam kako birokracija polagano proždire živčani sustav mnogih ljudi i šume papira, dolazim do pitanja spola: M/Ž?
Zaokružujem Ž i gledam što sve stoji iza tog slova, što odjekuje u zvuku kemijske koja je zaokružila to slovo? Ne ću govoriti o diskriminaciji, ona činjenično postoji. Emacipirane jesmo, ali slobodne nismo.
Priroda nas je zarobila mjesečnim ciklusima, majčinskim nagonom, tjelesnom građom…
Zarobila nas je i društveno poimanje Žene, koje se upisalo u DNK: Žena kao važna, ali ne i glavna karika, Žena koja voli i žrtvuje se te u uspjehu muža i djece vidi vlastito ostvarenje…
Ja krivim ljubav koja suptilno nameće okove. Uvijek se u odnosu muškarca i žene netko žrtvuje i prilagođava, ali zašto uvijek osjećam taj imperativ na sebi? Krivim taj osjećaj, taj poriv da sigurnost tražim u muškarcu, da mu ugodim, da utopim vlastite ciljeve i želje u zajedništvu.
Mogu li jedno sačinjavati dvije zasebne jedinke, mogu li se one razvijati u svom punom sjaju, a da se međusobno ne izguraju s fotografije? Je li moguć simulatan razvoj, a da se put ne razdvoji?
Postoji li uistinu „Žena karijeristica koja ima obitelj“ ili je ona samo urbani mit?
Ja želim da postoji, rano je da se razočaram…
Razmišljajući samo srcem lako je odgovoriti, razmišljajući samo razumom lako je odgovoriti, razmišljajući i srcem i razumom teško je odgovoriti.
Okolnostima plaćamo danak, žrtvujemo ciljeve i prilagođavamo se.
Nitko ne voli ovisnog partnera, svatko voli osjećaj da je potreban nekome da bi taj funkcionirao – možda na toj ničijoj zemlji raste odgovor, ravnoteža, sklad, harmonija, savršen privid kojeg tražimo u svemu.
Razmišljam što bih zaokružila da mi je netko u majčinoj utrobi ponudio formular s istim M/Ž pitanjem?
Ono M se nameće kao linija manjeg otpora… ali Ž… Ž je moja majka, njoj dugujem najveći dio svoga postojanja, zbog moje majke i svih majki na svijetu zaokružila bih Ž.
Ž je i majka i odvjetnica i profesorica i čistačica i pilotkinja i prodavačica… Ona nije ničija žena, ona je dio obitelji, ali je svoja Žena.
Uopće ne razumijem zašto kažu „budi muško“, ajde budi faca pa „budi žensko“.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više