Kristian Kreković – hrvatski emigrant

Stalno motren i uhođen od jugoslavenskoga režima

Čitajući knjigu pjesama Dozivke pjesnika i znanstvenika dr. sc. Rajka Glibe, knjižnica „Rijek“ knjiga 8., nakladnik Riječ Vinkovci 2000., koju uredi pjesnik Miroslav S. Mađer, a došla je do mene preko supruge mi Žakline, Rajkove kćeri, otvara je posveta pisana brzom rukom, kako je to činio Rajko: Žaklini mojoj od srca! Biograd n/m, 15. IV, 2000., pogled mi se zaustavi na 18.- toj stranici i pjesmi: VARLJIVA BAKLJADA. Moju znatiželju zagolica posveta : Kristijanu Krekoviću. VARLJIVA BAKLJADA : metafora vremena / razmješta putokaze i bakljade / što vječnošću se slade // hladne sjene / namiguju mjesecu / i korake izdajama broje // spram njega se pomiče / meka bliskost neka / pacijentica visina // mašta mu raste / prototipe nove stvarnosti pravi / u kojoj ga lažna čistoća ne davi

KRISTIAN KREKOVIĆ – vrtjelo mi se po glavi. U svojim stvaralačkim osamama i samovanjima, što je potaklo pjesnika da se osvrne na njega. Znao sam Rajka. I u razgovorima dobro je pazio da koji podatak, temu ne da tek tako. Fusnota dade mi dio odgovora: Kristijan Kreković rođen 1901., u Koprivama u BiH. Završio Akademie der Bildenden Kunste u Beču 1921. – 25. Prema odluci Časnog suda ULUH – a od 29. srpnja 1945, isključen iz ULUH-a jer je kao poznati udvorica protunarodnih režima bio protežiran od ustaških režima a njegov čudesni egzodus i umjetnički nagon će mu u interkontinentalnim razmjerima donijeti svjetsku potvrdu i slavu. Imao je gubljenjem Hrvatske svoje dvije domovine Peru i Španjolsku. U Španjolskoj je utemeljen muzej Kreković koji djeluje u sklopu Hispano – američkoga kulturnog centra gdje su trajni izložene njegove najuspjelije slike.

Daljnjim istraživanjem utvrdi da su mjesto Koprive kod Tuzle. Da je umro u Palma de Mallorka, 21. XI. 1985. Uz Akademiju u Beču završio je i Akademiju Ecole de beaux arts u Parizu gdje živi do 1939. Godine 1927., izlaže u Parizu. Od 1928. Član je Društva francuskih likovnih umjetnika. Godine 1941. je u Beogradu gdje su mu na blago rečeno „čudan“ način stradala sva djela. Još je čudnije da o tome nikada nije provedena niti jedna jedina istraga. Objavljen istraživački rad. Iz Beograda se za spasit glavu sklanja u Zagreb. Opet mu se 1945. – 1946., radi o glavi (udvorica protunarodnih režima). Za zdravu glavu na ramenima 1946. je u Parizu i Ženevi, te od 1960. u Palma de Mallorci motren i uhođen od jugoslavenskoga režima. Taj stvaralački period bilježi mu preokupacija kulturama Južne Amerike. Posebno su ga se dojmile Inke. Tih godina više puta boravi u Južnoj Americi. Stvara ciklus s temama iz Perua.

Njegov ciklus slika posvećen hrvatskoj povijesti, slično onom što je Nazor ostvario poetskim ciklusom, 143 slike., nije sačuvan. Likove u povijesnim kostimima, te religijske teme, slika realistički i monumentalno, fotografski precizno. Portretira poznate osobe: Gandhi, 1931; Jakov Gotovac, Gustav V…

1966. radi crteže manjeg formata U igri. Crtež ga bilježi sve godine njegovoga stvaralaštva.

1977. u Palma de Mallorci vlastitim sredstvima dao sagraditi muzej, otvoren javnosti 1981. Iste godine osnovao i zakladu Muzej Kreković koja je pomogla mnogim mladim i neafirmiranim umjetnicima.

1991. u Zagrebu mu je priređena izložba crteža.

Na sve predočeno, toliko je pitanja koja proizlaze iz ovog predloška za ozbiljniji i studiozniji rad i čekaju svoje odgovore. Jer toliko toga dugujemo Kristijanu Krekoviću na što nas je upozorio svojom pjesmom pjesnik i znanstvenik dr. sc. Rajko Glibo. Novo vrednovanje oslobođeno ideologije. Sveobuhvatan Istraživački rad o ovom izuzetnome čovjeku i umjetniku.

Na žalost narod smo koji olako prelazi preko svojih neupitnih veličina koje bi s više srca prigrlile i mnogo veće kulture od naše što je stoljećima činjeno, dok smo mi, naša znanstvena zajednica, zabavljeni sobom.

Nikola Šimić Tonin