Rawls ne donosi ni savršena rješenja

U Zadru predstavljena knjiga 'Sloboda, pravednost i demokracija u filozofiji Johna Rawlsa' dr. sc. Marka Jakića

Odjel za filozofiju Sveučilišta u Zadru, u utorak, 18. prosinca 2018. upriličio je  predstavljanje knjige „Sloboda, pravednost i demokracija u filozofiji Johna Rawlsa“ dr. sc. Marka Jakića. Knjigu su uz autora predstavili prof. dr. sc. Iris Tićac i doc. dr. sc. Marko Vučetić.

John Rawls je s pravom prepoznat kao jedan od najznačajnijih autora dvadesetog stoljeća na području istraživanja filozofije politike. Prvenstveno stoga što se njegova konstrukcija društvenog ugovora obraća suvremenim problemima uređenja države. Njegov teorijski opus prelazi i ovako široko postavljene okvire istraživanja te se općenito obraća čovječanstvu, s vječnim pitanjima o slobodi i demokraciji. Rawls ne donosi ni savršena rješenja ni konačne odgovore. No takve odgovore do sada nikad jednoznačno nije donijela ni povijest posebnih znanosti ni povijest filozofije.

„U svojoj knjizi: „Pravednost, sloboda i demokracija u filozofiji Johna Rawlsa“ teorijsku misao ovog autora razmatrao sam prvenstveno s etičkog aspekta, što je zapravo rijetkost, budući da je ona uglavnom do sada filozofski bila razmatrana primarno s aspekta filozofije politike. Postupak koji sam u knjizi nastojao primijeniti je problematski. Motivaciju za izradu ovog rada pronašao sam u činjenici što je Rawlsova teorijska misao nedvojbeno jedan od utjecajnijih suvremenih pokušaja filozofskog problematiziranja pravednosti utemeljenja demokratskih društava zapadne civilizacije, te ističe samostalnost i samoostvarenje osobe uz istovremeno odustajanje od relativnosti ideoloških svjetonazorskih mjerila moralne ispravnosti“, rekao je dr. sc. Jakić te objasnio o čemu u knjizi progovara.

„Jedno od značajnih usmjerenja ove misli teži ka ublažavanju problema socijalnog statusa u značajnoj mjeri manje imućnih društvenih slojeva, te stoga posljedično problematizira društvene odnose koje slojevitost suvremenih demokratskih društava izaziva sama po sebi. Drugo usmjerenje teži ka teorijskom univerzalizmu utemeljenom na etičkoj konstrukciji društvenog ugovora. Konstrukcija započinje s idealnim misaonim pokusom, a završava s nakanom dokazivanja realne primjenjivosti dobivenih rezultata na značajne pozadinske institucije u društvenoj strukturi. Bitno je istaknuti da je moralni temelj cjelokupne Rawlsove teorije (društvenog ugovora) osjećaj za pravednost. Ovdje se ne radi o emociji, već o inteligibilnom osjećaju za pravednost. Rawls je nastojao pokazati kako je osjećaj/smisao za pravednost (sense of justice) kao moralni temelj njegove teorije neovisan od različitih društvenih tradicija, različitosti religijskih uvjerenja, različitih poimanja pravednosti, te od različitosti ideoloških svjetonazorskih ograničenja. Ako je moguće odrediti univerzalno prihvatljivo inteligibilno određenje poimanja pravednosti onda je moguća i konstrukcija društvenog ugovora utemeljena na njemu. U suprotnom povijesno uvjetovana međusobno različita poimanja pravednosti posljedično vode u etički teorijski relativizam koji onemogućava bilo kakvo univerzalno prihvatljivo poimanje pravednosti, te time i konstrukciju društvenog ugovora. Mogućnost konstrukcije moralno prihvatljivog društvenog ugovora Rawls je utemeljio na dvije sposobnosti subjekata: na inteligibilnoj sposobnosti osoba za poimanjem pravednosti, te na sposobnosti osoba za navlastitost racionalnog izbora osobnih životnih planova. Bio je itekako svjestan činjenice da su međusobno teorijski pretpostavljeno jednake osobe u realnosti društveno određene nejednakim društvenim položajem. No problem međusobne nejednakosti u društvenim ustrojstvima svakako nije samo Rawlsov problem, već je problem svih društava. Posebno društava koja se danas pokušavaju razviti u pravcu građanski pristojnih demokracija.

U mojoj knjizi pravednost sam nazvao etičkom kategorijom samo u kontekstu Rawlsove doktrine. Ne i općenito; kako o kategorijama govore recimo Kant ili Aristotel kao o najvišim  pojmovima. Etičke kategorije nužno ne moraju biti razmatrane s mogućeg metafizičkog, ili biologističkog aspekta, no neizostavno moraju biti razmatrane s ontološkog aspekta, budući pretpostavljaju moralna obilježja ljudskih bića. U slučaju analize Rawlsove teorije radilo se je o razmatranju međusobnih odnosa sljedećih obilježja: pravednosti, slobode, društvenosti, volje, racionalnosti, egoizma i altruizma.  Posebno stoga što Rawls pretpostavlja moralni dio naravi ljudskog bića kao ono obilježje koje je autonomno obilježje ljudskog bića. Ontološki nesvodivo na bilo koje drugo obilježje. Ontološki aspekt o naravi ljudskog bića posložio sam na prvo mjesto u sadržaju knjige, a  ideju o pravednosti i ideju društvenog ugovora odmah iza njega. Ne iz razloga što bi one bile manje važne teme, nego iz razloga što je razmatranje njihovog ontološkog zasnivanja prvenstvena filozofska metodološka potreba.

Analitičko kritičko razmatranje povijesno filozofski nastalih ideja o pravednosti omogućile su Rawlsu razmatranje o konsenzusom prihvatljivom poimanju pravednosti, a kritičko razmatranje povijesno teorijski nastalih ideja o društvenom ugovoru omogućile su mu ideju o konstrukciji društvenog ugovora. Ideju o konstrukciji utemeljenoj na konsenzusom prihvatljivom poimanju pravednosti. Slijedila je njegova teorijska sinteza ovih ideja. Sinteza utemeljena na misaonom pokusu u prvobitnom položaju, a pod uvjetom vela neznanja. Sinteza koja je posebno vrijedan Rawlsov doprinos kako filozofiji moralnosti, tako i teorijama društvenog ugovora.

Što se tiče određenja razboritosti i racionalnosti, tj. prijevoda engleske riječi  „reasonableness“, ona se na hrvatski jezik može prevesti dvojako. Ja sam koristio ovu distinkciju. Analiza smisla distinkcije pokazuje da nema razboritog razloga koji bi mogao biti iracionalan, što ne znači da je svaki racionalni razlog ujedno i razborit. Racionalnost je nužan, ali ne i dovoljan uvjet razboritosti. Dovoljan uvjet razboritosti je racionalno i moralno promišljanje društvenih okolnosti. Razboritost je kongruencija moralnosti i racionalnosti. Možemo reći da je razboritost znanstvenim i moralnim argumentima društveno opravdana racionalnost. Pod „dobrom“ obuhvaćene su u Rawlsovoj teoriji sve vrste društvenih dobara. Od prirodnih resursa, institucionalno pravno reguliranih civilizacijskih i kulturnih dostignuća, do samopoštovanja osoba kao moralnog dobra. Primarna dobra koja susrećemo u misaonom pokusu su: samopoštovanje, slobode, bogatstvo, prihodi i mogućnosti. Racionalno ih je htjeti bez obzira kakvu koncepciju osobnog dobra imali. Dijele se na materijalna i nematerijalna dobra. Ona su zapravo apstrahirane želje i potrebe koje su na dovoljnoj razini poopćene kako ne bi utjecale na stupanj nepristranosti koji je potreban u hipotetskoj situaciji. Nastojao sam izdvojiti Rawlsovo poimanje slobode, te ga usporediti s klasičnim liberalističkim negativnim određenjem iste. Odbacivanje nadindividualnih dužnosti u liberalističkoj misli koje nisu u službi slobodnog ostvarenja osobe dovelo je do kritičkog razmatranja onih društvenih čimbenika koji ograničavaju, ili onemogućuju, ovakva ostvarenja. Slobodan izbor društvenih mogućnosti, pristup obrazovanju, kreativan doprinos civilizacijskom i kulturnom napretku, društveno koristan rad i pomaganje onima koji se nalaze u najlošijem društvenom položaju ne mislim da pripadaju negativnim određenjima slobode.

U knjizi sam nastojao razmotriti teorijske postavke koje ljudsko biće određuju kao izrazito egoistično, a primjere altruizma navode samo kao izuzetke iz pravila, te su u stalnoj opasnosti da u krajnjoj posljedici završe u cjelovitom moralnom skepticizmu. Zatim sam nastojao razmotriti postavke koje ljudsko biće određuju kao izrazito altruistično, a primjere egoizma navode samo kao izuzetke, te su u stalnoj opasnosti da završe u cjelovitom utopijskom neuspjehu. Trebalo je posebno sagledati i dvije vrste intuicija. Jednu prisutnu u utilitarističkim teorijama, a radi se o neposrednoj intuiciji (kako ih Rawls naziva) zdravorazumskih načela. Intuiciju za koju je pokazano da je ovisna o tržišnim trendovima, te tako manifestira svoju heteronomičnost. Također je trebalo razmotriti i intuiciju načela pravednosti u Rawlsovoj teoriji. Namjera mi je bila pokazati teorijsku superiornost Rawlsove intuicije. Sam Rawls je upozorio kako ni jedna fundacionalistička etička teorija pa stoga onda ni njegova ne može odreći svoj intuitivno prihvaćen moralni fundament. Pokušaji odricanja imaju samo dvije alternative: upadanje u regresus ad infinitum dokaza, ili upadanje u moralni relativizam. U Rawlsovoj teoriji radi se o posrednoj intuiciji načela kao konstanti, budući su utemeljena na autonomnom moralnom fundamentu. Suvremena stvarnost svjedoči o tome da su teorijske norme nedovoljno pažljivo kritički usuglašene s jedinim postojećim temeljnim načelom utilitarizma, što u manje razvijenim društvima često rezultira različitim moralno upitnim neoliberalističkim rješenjima. Utilitarizam se može promatrati kao „neutralni“ moralni okvir ideološke doktrine kakav je neoliberalistički kapitalizam.

Neka od tih rješenja postaju uzrokom odstupanja čak i od proceduralno formalno zahtijevane jednakosti pred zakonom pripadnika različitih društvenih slojeva. Ova odstupanja svoj najteži oblik poprimaju u  društvenoj nejednakosti osoba. Društvena nejednakost osoba u ovakvim društvima povezana je s pretjeranom koncentracijom političke moći i utjecaja uskog sloja (elite) koji je često ujedno i značajno materijalno povlašten. Pretjerani utjecaj pojedinaca, ili sloja povlaštenih pojedinaca, snažno utječe na političke procedure demokratskog odlučivanja, te onda i na procedure institucionalnih odlučivanja. Mogućnost utjecaja na procedure demokratskih odlučivanja koje bi trebale biti nepristrane, rezultira doživljavanjem demokracije kao prividnog, kulturološki ceremonijalnog društvenog ukrasa. Prisutni u većim razmjerima, slični utjecaji narušavaju samopoštovanje velikog broja nepovlaštenih osoba, ili cjelokupnog sloja nepovlaštenih osoba, što posljedično može izazvati moralnu krizu društva. Moralnu krizu obično prati gospodarska kriza. Gospodarska kriza u očima etičara simptom je moralne krize društva. Vjerujem kako je Rawlsova teorija socijalnog liberalizam ponudila objašnjenje moralnih uzroka nastanka gospodarskih kriza, a da time nije umanjila niti odrekla značaj ekonomskih uzroka nastanka gospodarskih kriza.

Filozofija Immanuela Kanta izvjesno je ostavila najsnažniji utjecaj na razvoj Rawlsove misli.  Kantovska interpretacija Rawlsovih stajališta o moralnosti uvijek je moguća. Nastojao sam tako npr. pokazati da analoški vrijedi sljedeće: Rezultat Kantovog transcendentalnog ispitivanja apriornih moći uma, tj. inteligibilan „fakat“ uma, u ontološkom smislu odgovara Rawlsovom inteligibilnom „osjećaju“ za pravednost. Također; da Kantovo teorijsko oruđe,  kategorički imperativ kao aprioran sintetički sud, odgovara Rawlsovim iskazima o načelima pravednosti. U knjizi sam istaknuo činjenicu da unatoč tome što Kant i Rawls usvajaju isti „kopernikanski“ metodološki zahtjev prema kojem bi bilo pogrešno unaprijed odrediti ono što mora tek postati rezultat istraživanja, sami rezultati ispitivanja im se razlikuju. No razlika u rezultatima ispitivanja uvjetovana je isključivo samo međusobno različitim ciljevima njihovih ispitivanja. Rawls je uzeo u obzir jedan uži, ali i precizniji dio fakta uma – pravednost. Dio fakta kojeg je Kant odredio kao „ničim osim samim sobom uvjetovano dobro“.

Rawlsova konstrukcija društvenog ugovora u knjizi je označena kao socijalni liberalizam. Već po činjenici njegove pripadnosti liberalizmu, klasična misao liberalizma morala je utjecati na Rawlsa. Inače Rawls ne bi mogao biti pojmljen kao autor koji je promicao socijalno osjetljiv oblik liberalističke misli. Ovdje svakako treba istaknuti snažan utjecaj Johna Stuarta Milla.  Mill napominje važnost shvaćanja pravednosti kao jednakosti pred zakonom. No njegov  bitan utjecaj na Rawlsa izvršen je preko postavke o ograničenju slobode u ime slobode. Izvan ove granice nastupa samovolja. Odnosno; sloboda osobe prestaje tamo gdje započinje sloboda druge osobe.

Rawlsova filozofija doživjela je tijekom vremena pravu lavinu kritika s različitih teorijskih stajališta. Ja sam se usredotočio prvenstveno na onaj dio kritika koje su upućene njezinoj etičkoj jezgri. Od objavljivanja njegovog najznačajnijeg djela Teorija pravednosti (1971) Rawlsova filozofija izaziva veliku intelektualnu pažnju u različitim stručnim krugovima širom svijeta. Kako je Rawls suvremeni teoretičar društvenog ugovora, te nastoji konstruirati jedno što je moguće pravednije društvo, a da pri tom ne upadne u zamke utopije, njegova teorija  nije zanimljiva samo filozofima, već je proučavaju npr. ekonomski i pravni teoretičari. Tako je do sada objavljeno više od 2500 naslova koji se na različite načine bave ovom filozofijom. Zanimljivo je da zadnjih desetak godina nema ozbiljnijeg odbacivanja Rawlsove teorije. Rawls se općenito obraća čovječanstvu s vječnim pitanjima o slobodi i demokraciji. On ne donosi ni savršena rješenja niti konačne odgovore. Ono što privlači Rawlsovom djelu je njegov pokušaj promišljanja načina stabilizacije odnosâ u suvremenim parlamentarnim demokracijama. Rawlsova teorija dovoljno je obuhvatna da može ponuditi viša mjerila prepoznavanja nepravednosti, te sugerirati razrješenja. U njegovom dobro uređenom društvu nema ni najgorih ni najboljih. Postoje samo jednaki pred zakonom, s jednakim pravom na ostvarenje vlastitog samopoštovanja.“

Nives Matijević