Andrej Plenković – osoba godine!

Nije pokleknuo, nije priznavao eventualne trenutačne ili dulje poraze

Što god tko o njemu mislio, volio ga ne volio, bio protiv njega, zbog bilo čega, aktualni Predsjednik Vlade je osoba godina i to daleko iznad svih ostalih. Sve Scile i Haribbe što su se srušile na njega sa svih strana, otklonio je, neke pobijedio, neke zamemario, neke relativizirao, neke potcijenio, neke pospremio, neke delegirao… Nije pokleknuo, nije priznavao eventualne trenutačne ili dulje poraze. Uvijek je onako gandhijevski strpljivo, ne baš ponizno i skrušeno, ponekad autoratitivno, čak i pomalo drsko i arogantno, verbalno “sredio” protivnika i neistomišljenika. To baš nije bilo primjereno, u njegovu stilu, sukladno njegovu odgoju, karijernoj diplomaciji, gospodskom ponašanju, ali je pokazao da može i tako. To je bilo nalik nekim javnim istupima jednoga od bivših predsjednika Vlade, Zorana Milanovića, ali vrlo blijeda kopija. Ne leži to gospodinu Plenkoviću. To se stvara godinama odrastanjem u određenom okruženju (kvartu). Za to moraš biti “štemer”. Ne postaje se takvim na određenoj državnoj funkciji, kad imaš vlast i moć. To si donio sa sobom.

Iskreno, danas u našoj politici nema “štemera” tog tipa. Krešo Beljak je na tom tragu, ali se niti ne približava Zoranovom stilu, koji ni pred kim nije savijao kralježnicu. Onu puknutu cijev, što je spominjao u Gunji, su krivo shvatili i protumačili. Nitko nije tako glup, a Milanović može biti sve, samo ne glup da taj slučaj uspoređuje s događanjima u Gunji i posljedicama toga za pojedince, sve mještane, zajednicu, županiju i državu.

No, vratimo se aktualnom predsjedniku Vlade. Ravnopravno, pomalo i suvereno se nosi u međunarodnim odnosima, sa svima, što posebno ne ističe. Ne hvali se time. To se vidi, iz njegova ponašanja, nastupa i govora. Ona situacija s Jean-Claudom Junckerom (slanje puse). Što je Plenković mogao napraviti? Svi vidimo kako se Juncker ponekad ponaša. S obzirom na funkciju gospodina Junckera, njegovo godine, ponekad neuračunjivo stanje, naš premijer je i u toj situaciji bio gospodin i državnik. Ne bih sad nabrajala pojedine teške probleme od Agrokora, Preko Istanbulske konvencije, do Marakeškog sporazuma, te mnogih ostalih ne manje važnih, svakodnevnih raznih i različitih problema.

Pobjedama i uspjesima naših športaša svi su se radovali. Zaboravili smo na tren naše stvarno stanje. Skrenuli smo pogled i pažnju s onoga što je rak-rana našeg društva – demografija. Većina donesenih mjera s ciljem sprječavanja tog velikog zla i iseljavanja najpotentnijeg dijela našeg stanovništva, su samo slabe vatrogasne mjere, kod velikog požara, gašenje vatre kanticama za zalijevanje cvijeća. Neke su općine i mala mjesta to jako dobro napravile. Mladi ne iseljavaju, već useljavaju k njima. Nije u pitanju samo novac. Treba to htjeti i znati napraviti. Ne iseljavaju se naši ljudi zbog neimanja posla, lošeg materijalnog stanja i niskog standarda, već zbog raznih nepravdi, pravnih nejednakosti, korupcije, nepotizma, klijentelizma, partikularizma, gubljenja povjerenja u one koji bi se trebali brinuti o nama, stranačke podobnosti, rodijačke umreženosti, mediokritetske bahatosti, primitivizma, bizantizma, srozavanja demokracije, političke trgovine, neviđenja početka ikakvih promjena i dobre voje da se to popravi. Ti mladi ljudi, što danomice odlaze, ne žele da njihova djeca rastu, odgajaju se i obrazuju u nedemokratskom i korupcijskom društvo.

Plenković zna da nema oporbe. Možda bi imao oporbu, kad bi se oporba  i “oporba” ujedinila, što se nikad ne će dogoditi, zbog velikog ega  oporbenih strančkih lidera i ega pojedinaca koji formiraju nove stranke. Glavna oporba su Živi zid? Pitanje je jesu li oni politička stranka ili politički (društveni) pokret? Njihovo iskakanje u prvi plan na oporbenoj sceni, sve govori o drugima, odnosno o društvu u kojem živimo. Simpatični su to dečki. Neki obrazovani, sposobni, vješti i najvjerojatnije pošteni, ali, puno je tih ali. Zbog svega toga “Titanic” mirno plovi. Malo je previše napučen teškim i sumnjivim teretom. Kapetan će se na vrijeme tog balasta riješiti, tijekom plovidbe. Jedan po jedan će napuštati brod. Samo treba dobro slušati što govori predsjednik Sabora. Za koji dan to će se dogoditi. Nije on Nostradamus, samo zna dobro procijeniti i ocijeniti situaciju, kao i svoje ljude postaviti na prava mjesta u pravo vrijeme u suradnji s  domoljubima i Hrvatinama.

Naš aktualni predsjednik Vlade je čovjek Novog doba, kao takav mnogima ne odgovara. Neki misle da je više Europejac nego Hrvat. Neki misle da naginje ulijevo. Neki misle da je izdajnik. Neki misle da mu je sve svejedno, da jedva čeka odraditi ovaj mandate i otići na neku visoku dužnost u EU. Sve ovisi o osobnoj percepciji, spinovima. PR-u, brendiranju, sagledavanju sirtuacije iz pojedinih kutova, vremena,  prostora i naočala koje trenutačno ili stalno nosiš. Kako bilo da bilo Andrej Plenković, naš Predsjednik Vlade, osoba je 2018. godine. Sasvim svejedno pozitivna ili negativna.

Ankica Benček